Zemlja zlatnih šafrana: Legende, medicina i moć crvenog zlata stare Perzije

Tu priču sam davno slušao. U starom Teheranu, kažu, još uvijek postoji Palata tri ukradena srca, za koju je vezano jedno od najljepših orijentalnih kazivanja. Niko ne zna gdje se nalazi, ali svi znaju ovu priču. U starim vremenima, neki siromašni učeni mladić se oženio kćerkom perzijskog bogatuna plemenitog soja. Nakon vjenčanja, mladi muž je provodio mnogo vremena daleko od kuće, zauzet čestim hodočašćima. Za to vrijeme, njegova odaja u bračnom domu uvijek je bila pod ključem i niko u nju nije mogao ulaziti.

Iako je bila strogo upozorena da u nju ne zaviruje, radoznala mlada supruga nije odoljela. Naredila je slugi, dok joj je muž bio na putu, da otvori vrata sobe. No, kada je sluga stavio ključ u bravu, desilo se nešto što niko nije očekivao. Na ženin užas, sluga je uz strašne krike pao kao pokošen. Na mjestu je bio mrtav.

Svijet na mom dlanu: Ekvador

Zemlja na vratima Amazonije

Po muževljevom povratku, žena je priznala krivicu. On joj je tada saopštio da je uključen u alkemijske pokuse, kako bi napravio eliksir za vječni život. Prema savjetima iz jednog starog rukopisa, on je u tome gotovo uspio. Preostao mu je samo djelić eksperimenta da se uradi, ali mu je ovaj nesrećni prekid uništio sav višegodišnji trud. Element koji je nedostajao postupku bilo je - slugino srce!

Zbog toga je na lijevoj strani grudi nesretnog sluge zjapila duboka rana. U zaključanoj sobi sve je bilo pretvoreno u pepeo. Dok je bračni par stajao promatrajući pustoš, podrugljivi smijeh slivao se s tavanice. Priča se završava tužnim zapisom da je najprije poludio muž, a zatim i žena. Kad su umrli u razmaku od nekoliko dana, otkrilo se da su im oboma ukradena srca. Od tada do danas, nasred odaje u Palati tri ukradena srca, u starom Teheranu, svakog proljeća procvjeta bokor mirišljavih šafrana, a Perzija je po toj legendi, možete mi vjerovati, postala zemljom besmrtnih šafrana!

JEDINSTVENA BILJKA: U bogatoj riznici nezaboravnih narodnih pripovijedanja Orijenta, pohranjene su mnoge zanimljive priče koje se odnose na potragu za Eliksirom života, kojim bi se ljudskom rodu, napokon, mogla osigurati besmrtnost. Najveći broj starih kazivanja, od zemlje do zemlje, odavno je ušao u antologiju alkemijskih tajni i magijskih vjerovanja i ilegalnih praksi. No, nigdje nisam čuo da se jednom cvijetu dodjeljuju takav značaj i takvi epiteti. Šafran (lat. Crocus sativus) je za mnoge smrtnike u svijetu samo cvijet ili skupocjeni začinski cvijet, ali u staroj Perziji i današnjem Iranu, gdje se kultura uzgoja šafrana izjednačila sa božanskom tradicijom, on je postao statusni simbol narodnog ponosa i svetih vjerovanja vrednijih od zlata!

Šta, uistinu, znamo o šafranu?

S radošću citiram stara znanja, ali ne volim ponavljati riječi drugih autora. Ipak, kada su u pitanju tradicionalna iskustva i vjerovanja civilizacija starih više od pet-šest hiljada godina, kao što je perzijska, ne mogu izbjeći neke drevne činjenice. Šafran je jedinstvena biljka – to će vam potvrditi i biolozi – poznata po svojim živopisnim crvenim cvjetovima, koji se beru i suše kako bi se dobio skupocjeni začin. Ova biljka je triploidna vrsta i ne može se razmnožavati bez ljudske intervencije. Ima poseban okus i miris, koji su se koristili u mnogim jelima, pogotovo u gozbama i svečanostima na carskim i kraljevskim dvorovima. Jednako tako, šafran se hiljadama godina koristio u alkemiji, kozmetici, proizvodnji prirodnih boja, tekstilu i tradicionalnoj medicini, za liječenje depresije, anksioznosti i menstrualnih grčeva. Mnoge drevne kulture pripisivale su mu magična ljubavna i ljekovita svojstva.

Danas u prirodi raste preko dvjesto vrsta šafrana, ali je samo perzijski šafran vrijedan zlata. Vjeruje se da ovaj čudesni cvijet potiče od svog divljeg pretka, Crocus cartwrightianus, porijeklom iz Grčke i okolnih ostrva, pa ne čudi što je od najstarijih vremena okružen mitologijom i narodnim folklorom. Tako se u mitologiji Helade za boga Hermesa govorilo da je rođen u polju šafrana, a jedna od najpoznatijih grčkih legendi pripovijeda o sirotom Crocusu i neodoljivoj nimfi Smilaxi. Prema priči, Crocus se zaljubio u prelijepu nimfu, ali mu je ona odbila ljubav i on se od prevelike tuge pretvorio u šafran, a nimfa u vinovu lozu.

ZANIMLJIVA MITOLOGIJA: Vjerovalo se da tri cvijeta mogu kontrolisati sudbinu čovjeka. U hinduističkoj mitologiji, šafran je povezan s Brahmom, tvorcem svemira. Bog se često prikazuje u odori od šafrana, a njegova boja smatra se svetom. U kineskoj mitologiji vjerovalo se da je šafran simbol ljubavi i često se povezivao s mladim ljubavnicima, a cvijet se koristio za liječenje raznih bolesti. U egipatskoj mitologiji, šafranova zlatna nijansa simbolizirala je boga sunca Ra. Njegova živa boja simbolizirala je božanske moći i energije, što ih čini sastavnim dijelom vjerskih ceremonija i prinosa. Rečeno je da je rimska boginja ljubavi, Venera, koristila šafran da usavrši svoje mirišljave kupke. U perzijskoj mitologiji, šafran je povezan sa suncem i idejom uskrsnuća. Vjerovalo se da je boja šafrana nastala od zlatne sunčeve svjetlosti i da cvijet ima podmlađujuća svojstva. Šafran je simbol mudrosti i čistoće. Vjeruje se da ga je na Zemlju donio vjerovjesnik Adem (Adam) kao dar od Boga.

Perzijski šafran je hiljadama godina oblikovao stare trgovačke puteve, uključujući i Put svile, uticao na kulturne prakse i postao simbolom luksuza kroz minula stoljeća. Prvi uzgoj šafrana u oblasti perzijskog grada Qoma postao je popularan u sasanidskom periodu (224–651) i bio je privilegija visoke kaste. Neki historijski izvori spominju da je šafran star pet hiljada godina i da je u Perziji imao božanski status. U botaničkoj knjizi koja pripada asirskom dobu, govori se o svetom cvijetu šafrana. Također, na jednoj od drevnih slika, na sjeverozapadu Irana, jasno se vidi da je šafran korišten u davnoj diplomatiji, bio je cijenjeni dar u mirovnim misijama.

Poznat je po svojoj živopisnoj boji, prepoznatljivom ukusu i aromatičnim svojstvima. Kroz historiju je igrao višestruku ulogu u različitim kulturama Orijenta. Uzgoj šafrana u Iranu se može pratiti od Ahemenidskog carstva (550 - 330. pr.n.e). Ostalo je zabilježeno da je moćni kralj Dario Prvi Veliki koristio šafran zajedno sa mlijekom za kupke za održavanje krepkog tijela. U vrijeme kulturnog i sveopšteg procvata, za vrijeme sasanidskih careva (224-651), u gradu Qomu uzgoj šafrana je postao popularniji nego ikada. Njegova jedinstvena boja korištena je kao mastilo za pisanje carskih objava, kao i za bojenje tekstila, a njegov božanski miris postao je privilegija visokog plemstva. Po tržišnoj cijeni, on je jedan od najskupljih cvjetova i začina na svijetu. Potrebno je više od 175.000 cvjetova da bi se dobio samo jedan kilogram šafrana. Zbog toga je dobio naziv - crveno zlato!

OJ, ŠARENI SVETI CVIJETE: Među najstarije objekte u Uzbekistanu spada veličanstvena tvrđava koja nosi simbolično ime Ark ili Arka, po starobiblijskoj i kur’anskoj priči o Potopu. Ona govori o vjerovjesniku Nuhu (Noah, Noe...) koji je spasio svijet, napravivši veliku arku, lađu, u koju se ukrcao sa svojom porodicom i svim životinjama svog vremena i nakon velikog potopa spas našao na planini Ararat. Tu moćnu simboliku nosi i veličanstvena tvrđava Arka, u Buhari, koja je podignuta još u petom stoljeću. Unutar citadele nalazila se palata emira, džamija, sjedišta raznih administrativnih službi, bogata biblioteka i sud. Dugo vremena u njoj su bile i zatvorske ćelije u kojima su robijali bogohulnici, špijuni i najteži sužnji.

U srednjem vijeku, na tvrđavi, u odajama koje su odisale mirisima šafrana, živjeli su i radili najveći umovi Centralne Azije. Među njima i znameniti perzijski pjesnici Muḥamad al-Rudaki i Abu el-Kasim Firdovsi, sufi-filozof, matematičar, politolog i muzičar Farabi Kimdir, a nešto kasnije i Omar Kajám, genijalni perzijski pjesnik, matematičar i astronom, čiji stihovi o šafranu još odzvanjaju starom kamenom tvrđavom: Oj, šareni sveti cvijete, tvoj miris me vodi k nebu…

Jedan od najznačajnijih doprinosa razumijevanju medicinskih svojstava šafrana dolazi od najznačajnijeg perzijskog ljekara, astronoma i pisca islamskog zlatnog doba Ibn Sine Avicene (980 – 1037). On je formulirao jedinstvene medicinske kompozicije, koristeći preko 25 biljnih lijekova, uključujući šafran i vino, kao anestetik tokom bolnih hirurških zahvata. U svom temeljnom radu “Kanon medicine”, Avicena je detaljno opisao i dokumentovao terapijske prednosti šafrana. Prepoznao je njegov prirodni potencijal kao analgetski, protuupalni i stimulator dobrog raspoloženja. Moderna istraživanja su potvrdila njegova iscjeliteljsaka saznanja. Avicenina sofisticirana upotreba šafrana pokazala je spektakularan nivo majstorstva i naučnog razumijevanja. Njegove precizne formulacije naglasile su duboko znanje koje su Perzijanci imali o domaćim biljnim lijekovima, dodatno učvršćujući važnost šafrana u svekolikom perzijskom medicinskom naslijeđu.

To dokazuje da je šafran oduvijek bio visoko cijenjen u staroj Perziji. Predstavljao je suštinski dio njihove kulture, medicine i kuhinje.

Začin se obično koristio za poboljšanje ukusa obroka, dodajući svoj jedinstveni miris i živu nijansu raznim jelima. Historijski zapisi sugerišu da su drevne civilizacije nježne cvjetove šafrana smatrale zlatnim kapima sunca, pa su njegovu berbu uvijek pratili prvi jutarnji sunčevi zraci, molitve i svete riječi. Ova praksa ostala je relativno nepromijenjena tokom stoljeća.

HERODOTOVA ZAPAŽANJA: U svojim analima, grčki historičar i geograf Herodot, u petom stoljeću prije nove ere, ističe značaj šafrana u Perziji. Dokumentovao je njegovu upotrebu u svetim ritualima i kao vrijednu trgovačku robu na Putu svile. Herodotovi računi nude uvid u to kako je šafran bio poštovan, ne samo zbog svojih praktičnih primjena već i zbog svoje ceremonijalne važnosti.

Širenje uzgoja šafrana dobilo je značajan poticaj kroz utjecaj Aleksandra Velikog. Njegova osvajanja su olakšala razmjenu poljoprivrednih praksi između azijskih regija. Dok je putovao kroz Perziju, naišao je na polja šafrana i prepoznao njegove začinske i energetske vrijednost. Bila je to, reklo bi se, ljubav na prvi pogled, bez koje više nije mogao da prođe nijedan obrok. Zahvaljujući Megasu, magija šafrana proširila se po cijelom velikom carstvu.

Katastrofalna crna smrt (1347–1351), koja je započela u jugozapadnoj Aziji i proširila se na Evropu, pospješila je medicinsku reputaciju šafrana. Kako je pandemija usmrtila preko 75 miliona ljudi, potražnja za šafranom je značajno porasla. Vjerovalo se da posjeduje ljekovita svojstva, koja bi se mogla boriti protiv simptoma ubitačne kuge. Istovremeno, kao medicinski pomodni luksuzni hit, šafran je ojačao društvene hijerarhije, simbolizujući bogatstvo i moć. Historijski gledano, gradovi duž glavnih trgovačkih puteva cvjetali su zahvaljujući trgovini šafranom. Tako su Venecija i Beč u Evropi postali značajna trgovačka središta za prodaju šafrana. Strateški značaj takvih gradova naglašava ključnu ulogu šafrana u oblikovanju modnih i potrošačkih navika svijeta. Ova bogata historija šafrana u trgovini naglašava njegovo trajno naslijeđe i ključni element u globalnoj trgovini i kulturnoj razmjeni.

NA POLJIMA KHORASANA: Iran danas ima status svjetskog prvaka u proizvodnji šafrana i on je sa više od 90 posto izvoza strateški proizvod u ovoj državi. U vrijeme mog boravka u provinciji Khorasan (sjeveroistočni Iran), gledao sam nepregledna polja zasađena šafranom, kao što se u Nizozemskoj mogu vidjeti procvjetala polja zasađena raznobojnim tulipanima. Grad Ghaenat, sa najkvalitetnijim šafranom, nalazi se pet sati udaljen od Mashhada, glavnog grada provincije. Na ovim poljima, više od tri hiljade godina uzgaja se ovaj blagorodni cvijet vredniji od zlata. Počevši od kraja oktobra pa sve do sredine novembra, stanovnici Khorasana obično su zauzeti branjem ljubičasto-crvenih cvjetova. Polja tada ožive raspoloženim beračima – najčešće ženama, djecom i starcima – a poljima odjekuju melodične tradicionalne narodne pjesme. Svi su sretni.

Vrhunac sezone branja šafrana obično je početkom novembra, kada se nježno cvijeće mora sakupljati, obično rano ujutro, s prvim izlaskom sunca. Mukotrpno branje posebna je priča. Niko se ne žali, pa se doima poput kakvih kultnih svečanosti. Šafran se ručno bere, stavlja u vreće i pletene korpe i istog dana se odnosi u rafineriju, a u roku od 24 sata filamenti šafrana se odvajaju i suše. Tek tada je završen opsežan proizvodni proces i crveno zlato je spremno da osvoji svijet. Provincija Khorasan je na prvom mjestu po uzgoju šafrana. Od oko 230 tona crvenog zlata, koje svake godine Iran izveze u svijet, oko 170 tona pripada vrijednim žiteljima Khorasana. Ipak, Ghaen se smatra glavnim gradom šafrana.

Ovoj božanskoj biljci, koja ne stvara gotovo nikakve troškove u vrijeme uzgoja, potrebno je samo sunce, dovoljno kiše i snijega da bi ponovo, s prvim danima proljeća, podigla svoje nježne krunice prema suncu. U Iranu se, pored začinske upotrebe, šafran smatra blagotvornim lijekom za jačanje imuniteta, smirivanje nerava i protiv depresije. Uz to, vjeruje se da pomlađuje i da sadrži afrodizijačke moći. Ova percepcija je doprinijela njegovoj stoljetnoj privlačnosti, jer se koristio u raznim ljubavnim napicima i romantičnim ritualima.

I da ne zaboravim priču s početka ovog teksta, u Palati tri ukradena srca, u starom Teheranu, i ovih dana nikao je bokor crvenog šafrana, uprkos tome što su se nad ovom zemljom nadvile opasne ratne sjene.