Vojna doktrina Bosne i Hercegovine sve je bliža NATO-standardima
Upad ukrajinskih oružanih snaga u Kursku oblast Rusije ponovo je pokazao važnost pripreme civilnog stanovništva za situaciju ratnog stanja. Za razliku od NATO-a, koji u svojim doktrinama nema formalno definisanu teritorijalnu odbranu, svi odbrambeni sistemi koji su proistekli iz sovjetske vojne doktrine na više načina prepoznaju civilno stanovništvo kao integralni dio odbrane vlastite teritorije.
Naša iskustva
Upravo je sovjetska doktrina organizovanja civilnog stanovništva u teritorijalnu odbranu pomogla Ukrajini u prvim sedmicama proširene ruske invazije na Ukrajinu, u februaru 2022. godine. Naime, s obzirom na to da je ukrajinska vojna komanda očekivala da će glavni udar Rusije uslijediti na istoku, većina vojnih snaga bila je daleko od Kijeva, pa je u mnogo slučajeva civilno stanovništvo uzelo oružje i pomoglo odbranu u prvim danima dok nisu pristigle jače vojne jedinice. Upravo su Buča i Irpin, koje smo prošlog juna posjetili zahvaljujući programu EU, bila neka od ključnih mjesta gdje je ruski prodor prema Kijevu bio zaustavljen dobrim dijelom zahvaljujući naoružanim civilima.
Za razliku od Ukrajine 2022. godine, Rusija prošle sedmice kao odgovor na praktično prvu invaziju na njenu teritoriju od Drugog svjetskog rata nije uspjela da organizuje svoje civilno stanovništvo, a ukrajinske vojne formacije su u prvoj sedmici operacije zauzele više od 70 naseljenih mjesta, uključujući i regionalni centar Sudžu, bez ozbiljnijeg otpora. Kako će izgledati ruski odgovor na ukrajinsko osvajanje oko hiljadu kvadratnih kilometara ruske teritorije i da li će se uključiti i civilno stanovništvo u skladu s ruskom vojnom doktrinom, ili će se pokazati da je odbrambeni sistem Rusije zakazao, ostaje da se vidi. Zanimljiva bi bila analiza u kojoj mjeri je Rusija odustala od naoružavanja civila koji bi, na neki način, mogli preuzeti dio monopola vojne sile od regularnih vojnih formacija, kao što se prošle godine desilo u slučaju grupe Wagner.
Iako NATO ne prepoznaje koncept teritorijalne odbrane, barem ne onako kako je on poznat sovjetskoj vojnoj školi, njegova vojna doktrina ohrabruje zemlje članice da osmisle vlastite koncepte kako bi civilno stanovništvo moglo da pomogne u slučaju strane invazije. Naprimjer, očekuje se da civili pomognu u držanju cesta prohodnim za vojne konvoje, doprinose u odbrambenoj industriji i drugim posrednim zadacima koji bi mogli pomoći odbrani zemlje. Evropska unija je ovaj sistem centralizovala u sistem odgovora na vanredne situacije, koji predstavlja vid civilne zaštite. Različite zemlje NATO-a, u skladu sa istorijom i tradicijama, imaju različiti nivo osmišljavanja uloge civilnog stanovništva u slučaju strane invazije. U SAD-u postoji snažno razvijen koncept oružanih milicija, koje jesu neki vid teritorijalne odbrane, mada je u toj zemlji tradicija nošenja oružja više povezana s ličnim pravima i slobodama građana, nego s odbranom od spoljne sile.
Školski primjer
Bosna i Hercegovina je odustala od formalnog koncepta teritorijalne odbrane i to iz dva razloga. Kao prvo, kao zemlja koja prema Zakonu o odbrani BiH želi da postane članica Alijanse, usvaja koncept odbrane onako kako ga definiše NATO. Osim toga, kao zemlja koja je imala unutrašnji rat zasnovan na etničkim razlikama, bilo je u interesu svih da se oružje izuzme iz ruku civila i preusmjeri u ruke multietničkih i mješovitih oružanih snaga. Zbog ove činjenice reforma odbrane je jedna od najuspješnijih reformi u modernoj istoriji i školski primjer uspješne tranzicije u bezbjednosnom sektoru.
