Umjetnik kojeg vrijeme tek sada sustiže: Antun Motika, nikad do kraja ispričana priča

Pula zna kako se sjećati. Pod nazivom “Iz jedne mape... ženske figure” u Gradskoj galeriji Pula 5. ovog mjeseca otvorena je izložba crteža Antuna Motike (Pula, 1902 – Zagreb, 1992), najslavnijeg istarskog i jednog od najvažnijih hrvatskih slikara 20. stoljeća. Život i stvaralaštvo ovog izuzetno kreativnog i svestranog umjetnika i pedagoga vezani su i za grad Mostar u Bosni i Hercegovini, gdje preko deset godina radi kao profesor crtanja. Ovo razdoblje poznato je i kao tzv. mostarska faza autora.

Djela pokazana na najnovijoj izložbi dio su Zbirke Antun Motika u Puli, koja broji preko 2.000 doniranih artefakata. Antun Motika je još za života u više navrata upravo u Puli javno iskazao želju da dio svog bogatog opusa pokloni gradu u kojem je rođen.

Ogledalo vještine

Zahvaljujući dr. Dušanu Motiki, nećaku slavnog slikara, velika donacija realizirana je 2006. godine, kada je kao nasljednik Gradu Pula darovao veći dio umjetnikovih djela iz različitih faza. Donacija Antun Motika uključuje akvarele, gvaševe, tempere i ulja datirane od 1929. do 1940. i kasnije, crteže, skulpture izvedene u staklu i keramici, medalje u bronci, poseban segment čini 20 albuma s crtežima, fotoeksperimentima, tu su i umjetnikovi srednjoškolski radovi, kao i radovi koje stvara kad ima samo 10 godina.

Akt, ugljen

/

Donacija je realizirana uz određene uvjete. Jedan od njih je Galerija Antuna Motike otvorena u Puli 2007. Zbirka Antun Motika sastavni je dio Zbirke umjetnina Grada Pule. Namjera vlasti Grada Pule je da građu ove opsežne fenomenalne Zbirke jednom ili dva puta godišnje prezentiraju javnosti. Ono što ove prezentacije čini jedinstvenim, to je odlična odluka da se koncepcija izložbe svaki put povjerava drugom povjesničaru umjetnosti. Tako energija i duhovnost Antuna Motike, doživljeni iz različitih perspektiva, educiraju i nadahnjuju porukama: vrijedi pokušati otkrivati i saznavati bez obzira na neizvjesnosti koje ovakvi izazovi donose.

Na najnovijoj izložbi premijerno se može vidjeti 20-ak crteža nakon što su prošli proces konzervacije i stručne obrade u Zbirci umjetnina Grada Pule. Kustosica izložbe je stručna, odlučna i super simpatična pulska povjesničarka umjetnosti Tina Širec Džodan. Popričali smo samo za čitatelje Oslobođenja. Kaže da mnogi od radova iz velike donacije Antuna Motike nikada nisu vidjeli svjetlo dana. U samoj Zbirci je veliki broj crteža. “Koji su radni crteži, zabilješke i studije umjetnika, to je preko 1.500 crteža i skica. Mnogi od tih crteža su ustvari predlošci i skice za skulpture koje je Motika kasnije radio u staklu i keramici, neki su crteži visokog studijskog tipa, to su radovi koji vjerojatno za njegova života nisu niti bili namijenjeni izlaganju, to je bio više njegov radni materijal. Sad je sve to itekako zanimljivo”, objašnjava.

Djevojčica s košarom, tuš

/

U samoj donaciji, dodaje, ima puno dokumentarnog materijala iz akademskog razdoblja, također zanimljivog, bilježnice i slično. Među crtežima puno je motiva vrlo čestih u stvaralaštvu ovog umjetnika. Najpoznatiji su crteži životinja tzv. animalije, koji su do sada više puta izlagani. Kao autorica koncepta izložbe odlučuje pokazati seriju crteža s različitim ženskim motivima. Crtež je sam po sebi nešto iskreno i neposredno, naglašava gđa Tina. “Način umjetničkog izričaja koji je uvijek zanimljiv iz razloga što nam daje mogućnost zaviriti u autorovu intimu. Jer, kod crteža nema trikova, foliranja, manipulacije, crtež je takav kakav jeste i sad da li je on skica ili je sam po sebi namjera to je sad manje važno. Upravo iz tog razloga izloženi materijal je vrlo vrijedan jer nam daje uvid u likovne zabilješke Antuna Motike, umjetničke aspiracije, na kraju krajeva, crtež je uvijek ogledalo vještine majstora.”

Djevojčica, tuš

/

Dvije sjedeće ženske figure, ugljen

/

Motika je zaista veliki majstor arta. Dopisni član Jugoslavenske akademije znanosti i umjetnosti (danas HAZU) od 1975, dobitnik Nagrade “Vladimir Nazor” za životno djelo (1969), dva puta predstavlja tadašnju Jugoslaviju na svjetskoj izložbi svih izložbi Bijenalu u Veneciji, za svoje umjetničko i pedagoško djelovanje dobitnik Odlikovanja rada sa zlatnim vijencem. Potječe iz obitelji vinara. Škole pohađa u rodnoj Puli, Žminju, Pazinu i na Sušaku. Studira kiparstvo na tadašnjoj Kraljevskoj akademiji za umjetnost i obrt u Zagrebu. Poslije se ipak odlučuje za slikarstvo. Profesori su mu Maksimilijan Vanka i Vladimir Becić. Specijalku završava kod slavnog Ljube Babića. Studijski boravi u Parizu 1930. i 1935. Susreće se s djelima Picassa i Matissa. Prvi put samostalno izlaže u Zagrebu 1935.

Čovjek ispred svog vremena. Slikar s vizijom. Još kao učenik pazinske gimnazije crta, radi stripove za školski list i razne eksperimente. Iz tog tzv. mladenačkog razdoblja poznat je rad “Futuropolis” (1917), “optimalna projekcija” grada budućnosti u kojem neboderi vise na štangama. Istodobno, stvara i fantastične romane u stripu inspirirane Julesom Vernom (“Put na Mjesec”). Nakon diplome seli u Mostar, gdje od 1929. do 1940. radi kao profesor crtanja. Neki likovni teoretičari smatraju da život i rad u Mostaru imaju ključnu ulogu u umjetničkom formiranju Antuna Motike. U tzv. mostarskoj fazi dominira slikarski medij, crteži, akvareli, gvaševi, ulja na platnu, kombinirana tehnika za koje radi brojne skice i pripremne crteže.

Motika slika omiljene motive, cikluse mostarskih krajolika, figuralne kompozicije, interijere, mrtve prirode, ženske portrete, aktove, inspiraciju crpi iz neposredne okoline. Djela specifične atmosfere. Puno svjetla, prozračnosti. Godine 1940. premješten je u Zagreb, gdje do umirovljenja 1961. radi u Školi primijenjene umjetnosti. Predaje na kolegijima tekstila, fotografije i keramike. Među važnim momentima profesionalne biografije Antuna Motike je samostalna izložba u Zagrebu 1952, na kojoj izlaže ciklus crteža Arhajski nadrealizam kojim se zalaže za slobodu umjetničkog stvaranja i odbacivanje dogmatskih okvira socrealizma. Ova izložba održava se samo mjesec nakon što je otvorena isto tako prekretnička izložba avangardne grupe Exat 51 također u Zagrebu.

Slikareva majka u kuhinji, olovka i ugljen

/

Tanja čita, ugljen

/

Od 1953. Motika u Rogaškoj Slatini i staklarskim radionicama Murano kod Venecije radi veliki broj staklenih skulptura s kolorističkim intervencijama (“Bik”, “Lav”, “Boškarin”), danas pravim draguljima. Stvara i serije brončanih plaketa i medalja. Antun Motika ima vrlo jedinstvenu poziciju u kontekstu domaće i međunarodne umjetničke produkcije. Izraziti individualac. Snažan, otvoren duh. Uz karijeru klasičnog slikara i pedagoga gotovo u tajnosti, samo za odabrane oči i uši, u zagrebačkom ateljeu Antuna Motike paralelno nastaju stotine nadrealističkih i avangardnih eksperimenata. Crteži ugljenom tzv. dimnice, luminokinetički eksperimenti, kolaži, frotaži, radovi na staklu i celofanu, crteži ugljenom, poznat postupak nadrealista, automatsko crtanje.

Pustio bi muziku Mozarta ili Beethovena i pustio bi ruku da ugljenom vizualizira muziku. Radi puno dekalkomanija (u list papira stavio bi boju, presavio ga i stisnuo, rezultat: neobična mrlja). Radi luminokinetičke eksperimente na staklu i različitim folijama, na fotografskom i rendgenskom filmu, metalu i pleksiglasu. Luminokinetički eksperimenti nastajali su tako što bi između dva komada stakla stavljao biljke, brašno, smolu, organske i neorganske tvari, dodavao boju i lakove, stakla bi stisnuo i pomoću projektora kroz njih projicirao svjetlost na zid sobe... sve ovo opisuju muzejski kustosi nekadašnje zagrebačke Moderne galerije (danas Nacionalni muzej) koji su ove eksperimente vidjeli uživo. “Motiku su fascinirali svjetlo, novi izumi i tehnologija”, ispričao je jedan od njih.

Ali, zagrebačka teoretičarska art scena u to doba nije letjela do visina Antuna Motike. Dio opusa ovog znatiželjnog i hrabrog eksperimentatora kolekcioniran je danas u Muzeju suvremene umjetnosti (MSU) u Zagrebu i privatnim kolekcijama. Stručnjaci MSU-a istražuju eksperimente koji proslavljaju Jacskona Pollocka i Roberta Rauschenberga, za koje tadašnja domaća likovna kritika, kako se sada navodi, nije bila spremna. Kustosica izložbe u Puli gđa Tina analizira: “Motikin životni put onako izgleda vrlo strukturirano, nije tu bilo nekakvih turbulencija, vrlo važan pečat ostavio je u svom pedagoškom radu. Cijeli svoj životni vijek radio je kao profesor, prvo u Mostaru više od 10 godina, nakon čega je prebačen u Zagreb u Školu primijenjenih umjetnosti i dizajna, do penzije. Ali obzirom na to da je i dugo poživio, bio je aktivan do samog kraja i izlagački i na drugim poljima, njegov društveni utjecaj je važan, pogotovo zbog njegove sklonosti eksperimentima. On je tu bio samo svoj, kad ga je nešto zaintrigiralo, tome se posvetio i na tome radio i esksperimentirao.”

Ženska figura s prekriženim nogama, ugljen

/

Ženska figura, tuš

/

Školska djeca

O stvaralaštvu Antuna Motike snimljena su tri dokumentarna filma u produkciji Zagreb filma “Zameteni trag” (1972), “Stakla Antuna Motike” (1971) i “Nepoznati Motika” (1969) čiji je autor umjetnikov unuk Borislav Benažić. Godine 2002. priređena je velika retrospektivna izložba Antuna Motike u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu. Pitam gđu Tinu kako u Puli ljudi reagiraju na djela najslavnijeg istarskog slikara?

Kustosica izložbe odgovara: “Znate kako, Pula je sama po sebi jedna specifična kulturna sredina, gdje se nikad nije radila velika pompa oko imena vezanih bilo rodom za Pulu, životom ili kako god, tako da, ustvari, u tom smislu nikad se nije desilo ništa senzacionalno. Meni je baš zbog toga jako drago da se insistira na konstantnom obrazovanju šire javnosti o važnosti Motikinog rada jer, kao što i sami kažete, stvari brzo padaju u zaborav, pa onda... dok se netko ne sjeti, pa ne izvuče nešto iz paučine, mnoge stvari zaista znaju pasti u zaborav. Organiziranje izložbi mi se čini kao jedna u osnovi dobro postavljena forma. Kod preuzimanja donacije jedan od uvjeta upravo je bila prezentacija te donacije na adekvatan način, vjerujem da s vremenom publika shvaća značaj Motikinog umjetničkog staralaštva.”

Ženska figura, ugljen

/

Ženski portret, ugljen

/

Prilikom prezentacija djela poklonjenih Gradu Puli računaju na nove generacije publike prije svega školsku djecu. Grad je već organizirao izložbe koje su se temeljile na utjecajima Antuna Motike na suvremene umjetnike, paralelama i slično. “Ali, koncept baš direktnog utjecaja na učenike i ljude s kojima je Motika radio, to je tema za obradu ubuduće, definitivno”, konstatira gđa Tina.

Izložba u Puli ostaje otvorena do 28. ovog mjeseca.

Ženski portret, ugljen

/

Ženski portret, ugljen

/