Tri zemlje se približavaju NATO-u, Srbija neće u članstvo, a za BiH je važno...
Rat u Ukrajini izazvao je tektonske poremećaje u geopolitičkim odnosima između zemalja, a posljedice preslagivanja odnosa između vodećih svjetskih sila osjećaju se i na Balkanu i u Bosni i Hercegovini.
Saradnja koja je postojala između Zapada i Rusije na zapadnom Balkanu tokom 90-ih poremećena je tokom ranih 2000-ih, a umjesto saradnje dva bloka na zapadnom Balkanu su sada u međusobnom rivalstvu.
Integracije sa Zapadom
S obzirom na to da je BiH kandidatkinja za članstvo u EU, i formalno kandidat za članstvo u NATO, oko čega su se ranih 2000-ih saglasili predstavnici sva tri naroda, naša zemlja se opredijelila za zapadne integracije, što je neminovno dovodi u situaciju da geopolitički nije usaglašena s interesima Rusije u regionu.
NATO-politika prema BiH je, kako što su njihovi zvaničnici više puta javno naglašavali, ostala nepromijenjena - NATO i dalje ima pristup otvorenih vrata prema svim zemljama na evropskom kontinentu koje dijele njihove vrijednosti, a članstvom mogu doprinijeti kolektivnoj bezbjednosti.
Kao što nam je nedavno u intervjuu izjavila Julianne Smith, stalna predstavnica SAD-a u Glavnom štabu NATO-a u Bruxellesu, ključno je i da zemlja kandidatkinja demonstrira da želi da postane članica. Smith nam je objasnila da njena zemlja ništa ne nameće, već da je pitanje odnosa sa NATO-om nešto o čemu će samostalno odlučiti ljudi u BiH.
“NATO omogućava svakoj od zemalja partnera da sama odluči o vrsti odnosa koje želi da ima s NATO-om, NATO ništa ne nameće zemljama partnerima. Naša vrata su otvorena za dijalog, partnerstvo i saradnju na čitavom setu zajedničkih izazova. Mi omogućavamo našim partnerima da odnose razvijaju sami. Temeljno pitanje članstva ostaje na ljudima u BiH”, rekla je Smith.
Upravo zbog principijelnog stava da u članstvo mogu ući samo oni koji ispune kriterijume i dokažu da žele članstvo, posebno je značajno što su odnedavno nove NATO-članice Finska i Švedska.
Obje zemlje, a posebno Švedska, decenijama su insistirale na tome da ostanu vojno neutralne, a NATO je tu poziciju poštovao.
Nakon početka proširene ruske invazije na Ukrajinu, obje zemlje su promijenile stav i u kratkom vremenu postale članice. I ovu promjenu stava NATO je prihvatio.
Imajući u vidu rastuće tenzije s Kinom, NATO-u se sve više približavaju i Japan, Južna Koreja i Australija, koji neće postati članice, jer nisu na evropskom kontinentu, ali će nastojati u što većoj mjeri ojačati odnose sa Alijansom.
Sve tri zemlje imaju dobre odnose i sa BiH i sa Srbijom, što će se indirektno odraziti i na dinamiku bezbjednosnih aranžmana na zapadnom Balkanu.
Novu geopolitičku realnost prihvatila je i Srbija, koja ne želi postati članica NATO-a, ali se kupovinom francuskih borbenih aviona Rafala jasno opredijelila za zapadne integracije. Iako zbog bombardovanja NATO-a 1999. godine principijelno ne želi da uđe u Alijansu, kupovinom zapadnih borbenih aviona šalje poruku da se želi integrisati u zapadne bezbjednosne strukture i nastaviti blisku saradnju s NATO-om. Naime, sasvim je sigurno da Francuska, ali i ostali zapadni saveznici od Srbije očekuju da ne nabavlja protivvazdušne sisteme od rivalskih vojnih blokova ako već kupuje zapadne borbene avione, jer bi to predstavljalo potencijalnu opasnost za NATO, čime se Srbija u bezbjednosnom smislu veže za Zapad.
Doprinos kroz misije
Neutralnost Srbije se može razumjeti u kontekstu neutralnosti Austrije - zemlje koja je u potpunosti usklađena sa zapadnim bezbjednosnim standardima i daje aktivan doprinos brojnim misijama u kojima učestvuje NATO ili za koje je direktno zainteresovan.
Kao što smo ranije više puta pisali, za BiH je važno da se što više uskladi s NATO-standardima, sarađuje s Alijansom u pogledu modernizacije oružanih snaga, tako da, kada dođe trenutak za političke odluke, bude u potpunosti kompatibilna i u vojnom i u političkom smislu.
