Slikarski spektakl: Najveća slikarska smotra napustila Zagreb i napravila pun pogodak
Zagrebačko 8. bijenale slikarstva ove godine prvi put - izvan Zagreba. Domaćin ove velike i izuzetno popularne manifestacije je predivni grad Varaždin. Od 3. 12. 2025. do 16. 2. 2026. najveća i najvažnija slikarska manifestacija u Hrvatskoj održava se na tri varaždinske lokacije: Gradskom muzeju Varaždin (barokna Palača Sermage i klasicistička Palača Herzer), te Galeriji Kovačić Macolić.
Bijenale organizira cehovska asocijacija Hrvatsko društvo likovnih umjetnika (HDLU) tradicionalno u zagrebačkom Meštrovićevom paviljonu, ujedno i Domu HDLU-a, no ovo atraktivno zdanje je u obnovi nakon potresa koji je pogodio Zagreb i zatvoreno je za javnost.
Vitalnost art-scene
Premijera zagrebačkog Bijenala u Varaždinu istovremeno je i kulminacija spektakularnog programa kojim Gradski muzej Varaždin obilježava 100. obljetnicu osnivanja. Romantični Varaždin je grad raskošne kulture, s nevjerojatnim osjećajem za tradiciju. Grad u kojem je pogled na prošlost snažno spojen s pogledom na sadašnjost i viziju budućnosti.
Osmo izdanje zagrebačkog Bijenala svečano je otvorio gradonačelnik Varaždina Neven Bosilj. Program najmasovnije slikarske smotre u državi realizira se uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Grada Zagreba i Grada Varaždina. Zagrebačko Bijenale slikarstva predstavlja aktualnu situaciju na domaćoj likovnoj sceni. Najbolje i najzanimljivije u dvogodišnjoj slikarskoj produkciji.
Bijenale je žirirana izložba. Ali i jedina likovna manifestacija na kojoj ravnopravno i zajedno izlažu pripadnici svih generacija, i akademici i obećavajući mladi talenti. Ovogodišnja prezentacija je i najopsežnija. Zanimanje za sudjelovanje na Bijenalu je izuzetno veliko. Na javni natječaj prijavio se dosad rekordan broj čak 250 umjetnika. Stručni žiri u sastavu: Elizabeta Igrec, Koraljka Kovač, Željko Marcijuš, Martina Miholić, Leila Topić, Bojan Šumonja i Josip Zanki selektirao je radove 59 autora, a po pozivu izlaže još njih pet. Među pozvanim umjetnicima su uglavnom celebovi arta i dosadašnji dobitnici bijenalskih priznanja.
Ove godine među pozvanima su akademik Zlatko Keser, danas 92-godišnja slikarica Biserka Baretić, ali i Zagrepčanin Bartol Galović rođen 2000. koji je tek završio Likovnu akademiju. Kategorija pozvanih umjetnika ima za cilj da pokaže kontinuitet slikarskog promišljanja i vitalnost art-scene. Segment službenog programa je i gostujuća izložba austrijskih umjetnika u selekciji Luise Kloos, koja donosi pregled raznolikosti suvremenog slikarstva umjetnika iz Graza i štajerske regije.
Gostovanja iz inozemstva i suradnja s europskim gradovima su već tradicija. Ranijih godina na Bijenalu su gostovali umjetnici iz Berlina, Beča, Gdanska, Praga, Leipziga, Dublina i Vilnusa. Nakon Varaždina, Bijenale tijekom ove godine seli na još četiri lokacije: krajem 3. mjeseca u Galeriju Klovićevi dvori u Zagrebu, zatim Pučko otvoreno učilište Poreč, Muzej Grada Vukovara i Providurovu palaču u Zadru. Gostovanja u Varaždinu, Poreču i Vukovaru su također već tradicionalna, ovogodišnji novitet je gostovanje u Zadru.
“Doslovce čitava Hrvatska će imati priliku vidjeti izložbu”, kaže za Oslobođenje Martina Miholić. Martinu, vrlo uspješnu multimedijalnu umjetnicu, poznaju ljubitelji umjetnosti u Sarajevu, gdje 2017. sa svojim performansom gostuje u programu Sarajevska zima. Na poziciji izvršne producentice Bijenala slikarstva Zagreb je od 2015, a već nekoliko godina je i članica žirija za selekciju radova. Martina je, ukratko, idealna osoba da ljubiteljima umjetnosti, čitateljima Oslobođenja, opiše organizaciju zagrebačkog Bijenala slikarstva iz svih kutova.
“Moj uvid je puno drukčiji i kompleksniji zato što moj posao nije samo odabir radova nego i čitava logistika, što je jedan drugačiji pogled. Ranije smo izložbu otvarali prvo u Zagrebu, a u drugim gradovima se radi drugačije. Jer su to zanimljivi prostori, ali među sobom jako različiti, skroz novi ambijenti. Donose novi doživljaj izložbe. Veliko hvala odličnoj ekipi Gradskog muzeja Varaždin”, kaže Martina.
Pitam za pogled iz pozicije stručnog žirija, što vidi? Treba se probiti kroz tih 250 radova, to je posao za sebe, objašnjava. Govoreći o načinu rada i selekciji radova, ističe da članovi žirija imaju različita mišljenja. “Ali rezultat je uvijek dobar pregled ukupno viđenog, maksimalno je blizu objektivnosti kad to ne bira samo jedna osoba nego više njih.” Među izlagačima ima jako mladih umjetnika koji se prvi put predstavljaju javnosti. “Zaista je zanimljivo da je jedan od pozvanih umjetnika Bartol Galović, on je kvalitetan mladi umjetnik, tek je završio Akademiju, ali zaslužuje da bude među pozvanima u kategoriji rezerviranoj uglavnom za umjetnike srednje, ponajviše starije generacije i akademike, članove Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti (HAZU).”
Na Bijenalu ima još nekih drugih, novih imena. Ljudi pitaju da li su na Bijenalu isti umjetnici ili nisu, komentira Martina. Pa konstatira: “Teško je na art-sceni koja je u zemlji s manje od četiri milijuna stanovnika svake godine imati 50 novih umjetnika, koji će svi biti izuzetno kvalitetni. To je jednostavno nemoguće. Mi biramo od onoga što je prijavljeno, uz tih pet pozvanih umjetnika. Oko pozvanih diskutiramo, popis je rezultat zajedničkog dogovora žirija za odabir.”
Naglašava da je bijenalska izložba širok spektar različitih umjetničkih pogleda i promišljanja. Iz mlađe generacije, koga bi još izdvojila? “Osim pozvanog Galovića, tu su još dvije umjetnice koje se prvi put predstavljaju na Bijenalu, izdvojila bih Taru Stanić i Luisu Pascu, moram reći da su im radovi zapaženi.” Martina potom oduševljeno otkriva: “Znate koga bih vam sad zaista izdvojila od čitave izložbe: to je Zlatko Keser, akademik.”
Kaže da je Keser “nevjerojatan za osobu u tim godinama”. “Rad koji je, kak’ da to kažem, u pozitivnom smislu prodrmao sve, izuzetno kvalitetan rad, svi su ga primijetili. Ja sam zadivljena s Keserom kaj je napravio, nevjerojatna je ta stvaralačka energija, često misliš da bi ljudi koji su mlađi trebali imati tu energiju, a onda vidiš da osoba kao Keser, koji ima preko 80 godina, je toliko mlad, toliko mladenačke energije ima u njegovom slikarstvu.”
Istinski klasik
Pa dajte mu nagradu, nadovezujem se na Martininu priču. “Keser je prije par godina dobio nagradu”, konstatira Martina. Pa dajte mu nagradu opet, insistiram. Martina kaže: “Ne znam tko će dobiti nagradu, ja neću biti u žiriju, pošto članovi za odabir radova ne dodjeljuju nagrade.” U kategoriji službenih nagrada Grand Prix Bijenala slikarstva Zagreb je najvažnija. Među brojnim nagradama dodjeljuju se još Nagrada za mladog umjetnika, Nagrada za slikarstvo, stukovne nagrade Nacionalnog muzeja moderne umjetnosti i Muzeja suvremene umjetnosti u Zagrebu, kontrapunkt nagrada “Nagrada Iva Vraneković – Vladimir Dodig Trokut, umjetnik umjetniku”, koja se dodjeljuje na poticaj i zahvaljujući donaciji anonimnog filantropa (zaista je anoniman, njegovo ime organizatori čuvaju poput vojne tajne!). Bijenalske nagrade se dodjeljuju u finišu manifestacije, o njima ćemo izvijestiti na vrijeme.
O akademiku Zlatku Keseru (Zagreb, 1942), jednom od najvećih živućih hrvatskih slikara, ljubitelji arta, čitatelji subotnjeg dodatka Oslobođenja Pogledi, čitali su izvještaje povodom samostalne izložbe crteža prije tri mjeseca u Varaždinu i velike monografske izložbe u Galeriji Klovićevi dvori u Zagrebu, prije pet godina. Keser je iskren, šarmantan, bez poze i mistifikacija. Samozatajan. Iako vrlo rijetko daje intervjue, uoči zagrebačke retrospektive odmah pristaje i rado ekskluzivno govori za Oslobođenje. Uz pitanja o artu, postavljam pitanja i o šahu, jer je poznato da je Keser veliki ljubitelj šaha. Razgovor teče kao voda. Keser je poetičan, znatiželjan, apsolutno uvijek svoj. Vječno mlad, istinski klasik i velika zagrebačka umjetnička enigma.