Romaniji pripada počasno mjesto u alpinizmu

I lijepa, zlatna jesen, bez snijega i leda na planinama sa svojom blagošću učestvuje u obilježavanju značajnog jubileja u bh. alpinizmu. Stijene Romanije svakodnevno pohode alpinisti iz cijele bivše Jugoslavije u okviru obilježavanja 95. godišnjice od prvog alpinističkog uspona u Bosni i Hercegovini. I dok se pripremaju, oblače opremu za polazak na jednu od romanijskih stijena, nemoguće je ne pomisliti na 1929. i tadašnju opremu. Da li je uopće bilo alpinističkih cipela, pojasa, rukavica, karabinera... ili su ovaj hrabri tim vodili samo srce, adrenalin, ljubav?

Pravila o radu

Arhivu o 95 godina alpinizma čuva samostalni spasilac, planinar, instruktor GSS-a, instruktor alpinizma Redžep Grabus. Mnogo je i sam doživio, ali je i istraživao, zapisivao, skupljao, kako bi imao odgovor na svako pitanje brojnih mladih ljudi koji imaju sreću učiti od njega. Poštujući pionire u ovome sportu, podsjeća na one koji su se bavili alpinizmom bez profesionalne opreme, adekvatne odjeće i obuće. Tek 1932. bh. alpinisti dobijaju prvi put malo kvalitetne penjačke opreme, i to od brata iz Austrije Drago Šefer je dobio cepin, 30-metarsko uže od 10 mm, tri karabinera, čekić i penjačice. 12. oktobra 1953. na sjednici Planinarskog saveza BiH donesena su pravila o radu alpinističkih odsjeka u planinarskim društvima, a 1. aprila 1957. donesen je Pravilnik o organizaciji i alpinističkom radu u BiH. Ipak, Grabus u fokus stavlja 1929. godinu.

- U novembru 1929. Drago Šefer i Vojo Ilić penjali su u I stijeni drugog tornja, vjerovatno tamo gdje se danas absajla (spušta, op.a) iz Zijine ljuske. To je bio prvi alpinistički smjer u planinama BiH i taj uspon je isti tim ponovio u julu 1933, priča Grabus i naglašava da je tom prilikom osvojena stijena poznata kao Đeva (Djevojačke stijene).

Značajan jubilej u bh. alpinizmu

Značajno je da su već 1951. i dvije žene pohađale alpinistički tečaj. Uz Romaniju, kojoj pripada počasno mjesto u razvoju bh. alpinizma, važno mjesto zauzimaju i Prenj, Čvrsnica, Velež, Treskavica... 1970-ih i 1980-ih prošlog vijeka u stijenama prenjskih vrhova ili hercegovačkih Himalaja, kako neki nazivaju Prenj, bh. alpinisti su sticali iskustvo koje im je koristilo u savladavanju stijena i vrhova evropskog i svjetskog gorja. A u godinama poslije bh. alpinisti su osvajali i svjetske vrhove Alpa, Kavkaza, Pamira, Tien Shana, Anda, Himalaja, Kilimandžara, Ararata, Damavanda, McKinlya...

Posljednjih godina naši alpinisti savladali su i Cho Oju, Mount Everest i Manaslu, tri vrha iznad magične visine od osam hiljada metara.

- Važno je spomenuti i one koji su učinili mnogo u markiranju puteva, afirmaciji alpinizma, izgradnji planinarskih kuća... Drago Šefer, Petar Šaraba, Jakov Gaon, Alojz Rebić, Lujo Dic, Muhamed Buturović, Vojkan Prica, Hajro Delić, Drago Entraut, Hidajet Haračić, Drago Bozja, Petar Hilčišin, Danil Pavičević, Muhamed Šišić, Muhamed Gafić, Faruk Zahirović i cijela plejada mlađih alpinista, dodao je Grabus koji i danas, iako je zagazio u sedmu deceniju života, nerijetko veže uže i penje neku od bh. stijena. Nema omiljeni vrh, gorje ili stazu, ali posljednjih godina se najviše bavio planinom Velež, jednom od najuzbudljivijih i najizazovnijih planina za alpiniste u regionu.

Od 1990. sve aktivnosti na ovoj planini su zamrle. Sve do 2000. godine. Sjeverna stijena Veleža, sa svojom 13 kilometara dugom barijerom, jedna je od najprepoznatljivijih i najvećih u čitavoj jugoistočnoj Evropi. Ta stijena ima bogatu alpinističku historiju, a na njoj je već ispenjano 50-ak alpinističkih smjerova. Atraktivna je i zbog tragova glacijacije, okomitih greda visine 300 do 500 metara, najduže stjenovite barijere u BiH (preko 10 km), bujne vegetacije, ledničkog jezera i brojnih podzemnih kraških oblika. 2019. je, nakon četverogodišnjeg rada i istraživanja, otvorena jedna od najtežih ferata u regionu, a i markirane su planinske staze kroz srce planine Velež. Jedan od najzaslužnijih za vraćanje u fokus ove planine je upravo Grabus, koji je nakon rata biciklom iz Sarajeva, preko Kalinovika i Morina otišao u Hercegovinu kako bi oživio ovu stjenovitu alpinističku barijeru. Vrlo je zanimljivo da je iste godine UNESCO uvrstio alpinizam na popis nematerijalne svjetske kulturne baštine.

Brojni vrhovi

Samo u posljednjih 15 godina bh. alpinisti su pored domaćih vrhova Čvrsnice, Prenja, Veleža, Treskavice, pohodili Everest-Himalaje, Kavkaz-Elbrus, Alpe, Ande, Antarktik, Pamirsko gorje (Kina)... Posljednjih 15 godina će, između ostalog, ostati upamćeno i po odlasku prve bh. ženske ekspedicije u Ande sa pristupom na vrh Pisko. Zbog nevremena nisu uspjeli doći do krova ekvatorijalnog pojasa, odnosno do Huaskarana 6.768 metara, što im je bio cilj, ali zastava BiH se zavihorila na 5.750 metara nadmorske visine. Posljednje godine bh. alpinizma ostaće upamćene i po najmlađem bh. alpinisti, 12-godišnjem Daninu Jusku, koji je 2017. bio na Mont Blancu i godinu kasnije na Elbrus Kavkazu.

Pored njih, Fikret Karačić je osvojio vrh Everesta sjevernim grebenom, Naim Logić je 2010. uspio u usponu i spustu skijama na Mount McKinley, a 2012. je Logić pristupio na vrh Everesta. 2013. su promovisane knjige “Velike stijene u planinama BiH” autora Slobodana Žalice i Petra Hilčišina i “Od Peruna do Everesta” autora Naima Logića. Mladi bh. alpinisti Armin Gazić i Haris Kalajdžisalihović postigli su veliki uspjeh ispenjavši sjevernu stijenu Matterhorna, zahtjevnijeg vrha na Alpama. 2014. Armin Škandrić i Redžep Grabus bilježe prvo poslijeratno penjanje Mezića stijene (Slovenski smjer) na Čvrsnici. 2015. Naim Logić je prvi bh. alpinista koji je osvojio svih sedam vrhova po kontinentima, o čemu je napisao i knjigu “Svih sedam”. 2016. se održao i kamp alpinista pod Botinom-Velež, ali i pod Bijelom stijenom-Bukovik.

Prva žena iz BiH Mima Vasić je osvojila vrh Matterhorn u švicarskim Alpama. I 2017. je održan kamp alpinista pod Botinom-Velež, skupina alpinista iz BiH je u pohodu na vrh Muztagh Ata (7.546 m, Kina) došla do visine od 6.500 m. U 2018. članovi Sarajevske škole alpinizma Adi Kebo, Šerif Kovač, Amila Rujanac, Feđa Hadžibegović, Neira Odobašić i Gorica Mehić uspješno su se popeli na planinski vrh Tour Ronde (3.792 m), koji se nalazi u Alpama, na Mont Blancu, na granici između Italije i Francuske. 2019. su, između ostalog, bh. alpinisti Tomislav Cvitanušić i Armin Gazić uspjeli popeti najviši vrh Sjeverne Amerike Denali, koji se nalazi na 6.194 metra nadmorske visine. 2022. prvenstveni smjer superdirektni u Cetini-Prenj penju Edin Zuhrić i Igor Milošev. Zima 2022. trodnevni pristup i spust sa skijama na sve vrhove iznad 2.000 m na Prenju - Irijan Durmo i Malik Hindić. U maju 2023. zabilježena je mješovita međunarodna ekspedicija na Everest, pristup na vrh - Tomislav Cvitanušić.

2023. novembar pristup na Ama Dablam (6.812 m) Himalaje - Naida Mačkić Avdić, prva žena iz BiH. U maju 2024. pristup na pik Učitelj, na planini Tian Shan u Kirgistanu, skupina 13 visokogoraca iz Sarajeva. U augustu 2024. zabilježeno je i ponavljanje walkera (N. face) Alpe, Admir Anđelić i Nejra Kadrić. Kadrić je prva žena iz BiH koja penje jedan od alpskih problema, ali i koja penje Triglavsku stijenu, Čepov steber. Igor Milošev prvi iz BiH pristupa na vrhove Pamira.

Ovim je ispisana još jedna stranica alpinizma u BiH.