Putujući Indijom: Suza na obrazu vremena i prizori koji se ne mogu zaboraviti

Bože, kako je jutros nebo plavo iznad Agre! Kako su mirišljavi vrtovi u dolini rijeke Yamuna! Čak i ptičiji poj se čini da je veseliji i razigraniji nego igdje!

Jutros su u Yamuni procvje­tali cvjetni rubini. Golemi, mehki, svjet­lucavi od rane rose, nježno umiveni zorom. Hiljade rubina poigrava na sočnim veli­kim smaragdnim listovima loto­sa. Cvijet do cvijeta. Kao da su zarobili svu ljepotu svijeta. Pru­žaju se duboko sve do obale. A na obali - Taj Mahal. San i ljubav u kamenu. Ljepša i od neba iznad Agre, i od mirišljavih vrtova, i od ptičijeg poja, i od lotosovih cvjetova, i od indij­skih zora.

PLJAČKA U VOZU: Već danima putujemo Indijom. Sinoć smo stigli sa nemirnog sjevera. Iz jednog drugog svijeta i jednog drugog vreme­na. New Delhi nas dočekao kišovit, tmuran i blatnjav. Ipak, najviše vremena smo proveli na delhijskoj željezničkoj stanici. U policijskom uredu. Među ču­varima reda i mira kojima smo poremetili jutarnji san prijavljujući pljačku u vozu. Trojica drskih kradljivaca odnijeli su nam, ta­ko reći na očigled, jednu torbu sa fotoopremom i avionskim kartama. Zaustavili smo voz, ali u gužvi koja se stvorila bili su mnogo brži i spretniji od nas.

Policajci nam pokazuju ga­leriju najrazličitijih likova. Sve lopuža do lopuže. Za njima policija bezuspješno traga. Sa požutjelih potjernica nas gledaju likovi koje nikad u životu nismo sreli. Dotjerani, uredni, začešljani, naočiti, jadni i bijedni. Među fo­tografijama su i muškarci sred­njih godina. S bradom i dugim, kratkim, urednim brkovima, sa turbanom na glavi i bez njega, bez bra­de, s gospodskim naočarama... Tu su i djeca. Liče nam jedno na drugo. Kao i sva djeca svijeta. Ne, tu se teško snaći. Prepoznati?!... Nema ni govora!

Sa pedantno načinjenim za­pisnikom odlazimo u hotel Ashoku. Opraštamo se od zlo­voljnih i neljubaznih policajaca kojima smo poremetili mirno jutro. Zbogom fotoopremo i aviokarte!

Ujutro smo gosti gospodina Munbira Singa iz Mi­nistarstva inostranih poslova. Pred hotelom nas čekaju služ­beni automobili koji nas odvoze u Agru. Da uronimo u ljepotu, da zaboravimo krvave etničke sukobe u Kashmiru, da ne mislimo o dalekom Lehu, divljoj pustoši oko Dokpasa i neugod­nosti iz voza u kojem smo pokradeni. Konačno, da oplemenimo dušu i rasplamsamo maštu.

Sve to može Taj Mahal!

TAKO JE PISAO TAGORA: Jutros najljepšu ulogu ima profesor dr. Enver Imamović. On će da nam pripovijeda o dramatičnoj prošlosti Agre, da nam kazuje storiju o jednoj indijskoj ljubavi, čudesnu sagu o Taj Mahalu, najveličanstvenijem mauzoleju od vremena kraljice Artemizije koja je u Halikarnasu 377-3. p.n.e. podigla mauzolej svom ljubljenom mužu. Dirljiva i strasna priča. Poznata u svim svojim nijansama. Ali uvijek na­novo uzbuđuje i nikoga ne ostavlja ravnodušnim. Uistinu, kako napisa indijski poeta Rabindranat Tagore: “Taj Mahal je suza na obrazu vremena!”

Treba biti pjesnik u Agri. Nahraniti dušu plemenitom ljepotom i srce pustiti da tuguje i slavi...

Najljepši spomenik ljubavi na svijetu podigao je šah Džahan, peti vladar iz dinastije Mogula, koji je Indijom vladao od 1628. do 1658. godine. Po nekom ustaljenom tragičnom pravilu tog vremena, Džahan je morao ukloniti čitav svoj bližnji rod da bi se po­peo na carski prijesto. Čak je i majku prognao kako mu ne bi smetala da se divi i klanja njegovoj voljenoj ljubi Ariumand Banu Begam. Bio je zaslijepljen ljepotom njenog stasa, očaran njenom odanošću, hipnotisan njenom blagošću i nikome nije dozvoljavao da mu razbija san u kome mu se odvijao život.

RATNIK SA DUŠOM UMJETNIKA: Šah Džahan je mogao sve što drugi nisu mogli: da razbije i uništi neprijatelja, da proširi carstvo, da pokrene Indiju, da joj daruje slavu, da zlatom i draguljima napuni riz­nice i da san pretvori u stvar­nost. Svojoj ljubljenoj supruzi podigao je u blizini Agre, na obali rijeke Yamune, rajski vrt o ko­me je brinulo na hiljade najvještijih baštovana. Trava je morala biti po­put najljepših i najmekših kaš­mirskih ćilima. Ništa nije smjelo ozlijediti princezina nježna stopala kada bude šetala cvjetnim perivojima. A princeza, sada već počašćena imenom Mumtaz Mahal, Dragi Kamen Palače, bila je okružena svilom i kadifom. I svake godine šahu je rađala po jedno dijete...

ČIPKA U KAMENU: Ljepota koja je nadmašila samu sebe

Ostalo je u historiji zabilježe­no da je Veliki Mogul imao smisla za ljepotu. Bio je ratnik sa umjetničkom dušom i za svog ži­vota Indiji je podario najljepša arhitektonska zdanja. Pored rajskih vrtova i dvorca u Agri, šah Džahan je sa jednakom raskoši i ljepotom podigao svoju rezidenciju u Delhiju, opremivši je sa prekrasnim džamija­ma i palačama.

U jednom zapisu u dvorani za primanja u delhijskom dvor­cu, neko je nekada s pravom, na perzij­skom jeziku zapisao: “Ako na svijetu postoji raj, tada je to ovaj, ovaj, ovaj...!”

PRERANA SMRT: Da se kojim slučajem nije desilo ono što se u historiji istočnih carstava u starim vremenima često deša­valo - da šaha Džahana s prijes­tolja nije svrgnuo njegov ambiciozni sin Aurangzeba - New Delhi bi se danas zvao Jahanabad. Ali, desilo se to što se desilo. Ipak, Veliki Mogul imao je dovoljno vremena da Indiju ukrasi najljepšim biseri­ma egzotične arhitekture, a slaveći ljubav i svoju odanost prema ljupkoj Mumtaz Mahal, Agri podari veličanstvenu čipku u kamenu, koja će nadživjeti vrijeme.

“Neopisivi dojam kojim Taj Mahal djeluje na posjetitelje”, izrazio je svoje divljenje Pol Disen, historičar umjetnosti, “počiva uglavnom na djelovanju kontrasta. Blista­va vodena ploha sa mnoštvom lotosovih cvjetova, što se prote­že od ulaznih vrata kroz vrt do samog Taj Mahala, ponosna građevi­na iz snježnobijelog mramora, bujno zelenilo vrtnih nasada, što je okružuje - i iznad toga tamno plavetnilo indijskog ne­ba, sve to se stapa u jednu sli­ku koja u duši posjetitelja prouz­rokuje divljenje, da za tren oka nestanu sve brige i nevolje zemaljskog života...”

Prema jednoj još uvijek nepotvrđenoj priči, šah Džahan je bio do te mjere očaran svojom dražesnom suprugom da bez nje nije išao ni u osvajačke pohode. Kud god bi putovao, putovala je i lijepa Mumtaz Mahal. Za života vladaru Indije je darovala sedmero djece, a umrla je prerano, 1629. godine, nakon osmog porođaja.

VELIČANSTVENO ZDANJE: Taj Mahal je proglašen jednim od sedam svjetskih čuda Starog svijeta

SVI MAJSTORI AZIJE: Tada je šaha zahvatila silna tuga, koja ga je potresala i godi­nama nakon veličanstvene sah­rane u Agri. Tijelo je položeno u jedinstvene vrtove na rijeci Yamuni, kojima je za života še­tala Mumtaz Mahal. Veliki Mogul je i u tuzi koja ga je guši­la smogao snage i razuma da pozove najbolje građevinare i zanatlije iz Indije i prijateljskih carstava da bi podigli takav spomenik ‘’ka­kav više nikada i nigdje neće bi­ti izgrađen’’.

Kupole su gradili majstori iz Istanbula, mermer su glačali fi­ligrani iz Delhija i Kandahara, kamene čipke umjetnici iz La­horea i Samarkanda, kur’anske citate i zapise u kamenu kombinovane sa dra­guljima kaligrafi iz Shiraza i Bag­dada, rezbari cvijeća stigli su iz daleke Buhare, vrtni arhitekti doputovali su iz Kashmira... pa i nije nikakvo čudo što Taj Mahal odiše najrafiniranijim izdancima mogulske, islamske, indijske i persijske arhitekture.

Se­damnaest godina gradili su spomenik ljubavi najvještiji maj­stori Azije, a njima je pomagalo preko 20.000 fizičkih i pomoćnih radnika. Tako je na obalama mirne Yamune, između svetih lotosovih cvjetova, nikao najljepši cvijet arhitekture – veličanstveni Taj Mahal, jedno od sedam graditeljskih čuda Starog svijeta.

“Cjelokupni dojam nadmašuje svaku predstavu”, zapi­sao je Karl Baedeker. “Jednostavnost zamisli i raskoš iz­vedbe ujedinjuju se u čudesno djelo umjetnosti koje se svojom uzvišenom ljepotom može takmičiti s grčkim hramovima, najznamenitijim crkvama sred­njeg vijeka i renesanse.”

Građen prema islamskim tradicijama u kojima je likovnost svedena na ljepotu simetrije i jednostavnosti, cjelokupni kompleks građevina u okviru Taj Mahala – Darvaza (glavna kapija), Baiče (vrt), Mesdžid (džamija), Nakarhana (kuća odmora) i Rauza (glavni mauzolej) – odiše prelijepim arabeskama, motivima cvijeća i biljaka i svetim kaligrafskim zapisima. Na glavnom ulazu upisana je dirljiva poruka: “Dušo, odmaraj u umjetnosti. Vrati se Gospodu u miru i neka On bude u miru s tobom.”

NEVJEROVATNA AKUSTIKA: Grobnica Mumtaz Mahal nalazi se unutar najveličanstvenije građevine – Rouza – za koju se ne bi moglo reći da odgovara uobičajenoj raskoši i sjaju Taj Mahala. To je jednostavna i ne previše ukrašena prostorija u obliku osmougla. Iznutra je oslikana motivom sunca, a središnjim svodom dominira kupola visoka 35 metara, koja je nekada bila prekrivena zlatnim limom. Oko nje, na sve četiri strane, podignute su manje kupole, koje djeluju skladno i harmonizirajuće, utičući da akustika cjelokupnog mauzoleja bude jedinstvena. Ovdje svaka riječ titra cijelih 28 sekundi, pa se molitve iz Kur’ana Časnog, izgovarane za dušu Mumtaz Mahal, mnogostruko ponavljaju i traju znatno duže nego u bilo kojoj prostoriji na svijetu.

Upravo je ispod centralne kupole smještena grobnica prerano umrle Mumtaz Mahal na kojoj je upisano 99 Lijepih Allahovih imena, što se u islamu smatra sveobuhvatnim mogućnostima Stvoritelja. Pored nje je i grob šaha Džahana, u čiju je grobnicu usađena kutija za pera (što simbolizira muškog suverena) na kojoj piše sljedeći epitaf: “Otišao je sa ovog svijeta u odaje vječnosti u 26. noći mjeseca Redžeba 1076. godine, po Hidžri.” U grobnu prostoriju se može ući sa sve četiri strane svijeta, a iz nje se pruža prelijep pogled na cvjetnu baštu i rijeku Yamunu, koja tiho otiče nekud prema jugu, u svoj nepovrat.

I da završim priču o najljepšoj građevini na svijetu, riječima savremenog indijskog pisca i diplomate Vikasa Svarupa: “Pravougaona osnova Taj Mahala je simbol različitih strana sa kojih možemo da gledamo lijepu ženu. Glavni ulaz je poput vela na ženskom licu, koji treba veoma nježno i lagano otkriti prve bračne noći. Na mjesečini, Taj Mahal blista kada poludrago kamenje usađeno u bijeli mermer glavnog mauzoleja uhvati i zarobi Mjesečev sjaj. Taj Mahal je ujutro ružičast, uveče mliječnobijel, a zlatan kada sija Mjesec iznad Agre. Te promjene, tako se kaže, oslikavaju različita ženska raspoloženja...”

•••

Uistinu, Taj Mahal ja ne­što što se ne zaboravlja. Zdanje čija vam energija i sklad oduzimaju dah i koje vas zarobljava čednošću i ljepotom. I ako pređete Indi­ju, s juga na sjever i s istoka na zapad, ako osjetite sve draži ovog egzotičnog i jedinstvenog podneblja - ljepo­te Agre potisnuće u vama sve impresije, zarobiće vas i rastuži­ti, jer više nikada u životu nećete vidjeti ništa ljepše.

Možda je i zbog toga iznad Agre nebo tako plavo i duboko, vrtovi ta­ko mirišljavi i relaksirajući, ptičiji pjev tako razigran i ve­seo, a lotosovi cvjetovi neodoljivo podsjećaju na goleme rubine... Samo Yamuna otiče u tišini, odnoseći tugu i slaveći jednu indijsku ljubav.

Ali, mi moramo dalje.

To je tuga dalekih putova­nja. Dalje i kada vam je lijepo, i kada ste sretni, i kada biste da os­tanete zauvijek...