Pripravnik, Melania i kamalamanija
Zanimljivo je da nikada ni jednog pretendenta za neku političku fotelju, iz koje pršti gomila novaca i moći, nisam vidjela da pominje neku knjigu, ili književnika, od kojeg je nešto naučio. Izuzetak su irski predsjednik-pjesnik Michael D. Higgins, živa savjest svoje zemlje, i naravno Čeh Vaclav Havel, autor i dramaturg. Izgleda da su kod političara knjige odavno izašle iz mode: Roosevelt se istakao autobiografskim tekstom “Moj lov u Africi”, a Churchill je 1953. dobio Nobelovu nagradu za književnost.
Memoari supruge
Zato neki predsjednici dijele savjete i preporuke. Mi na Balkanu smo skloni misliti da je negdje drugo sve bolje i otmjenije. Maksimalni domet “današnjeg Roosevelta” je reality show, reklama za zlatni sat, deterdžent i brzu hranu. Ne znam možemo li uopće zamisliti da naši prvaci vode Zvijezde Granda, reklamiraju neku aščinicu, ili plavi radion u samoposluzi. Ne znam šta misliti o čovjeku koji na TV sa bivšom gospođom reklamira pizzu Hut, i naglašava da je njeno samo pola ogromne kartonske kutije. Trebalo bi puno mašte da zamislimo da neki bh. nacionalistički vođa i zaštitnik naroda svog pred TV kamerama sa gospođom dijeli deset u pola, i kaže: “pola meni, pola tebi”. Ili da prvak neke stranke u reklami za posteljinu tješi stado ovčica, tužno, što ih više niko neće brojati, jer će se brzo zaspati...
Neke pristaše Trumpa u javnosti tvrde da je razorne uragane u Americi poslala aktualna vlada Joea Bidena, da bi zakomplikovala situaciju njihovom ljubimcu, i olakšala Kamilli (tako Donald T. naziva suparnicu). Pitam se da li bi to tvrdili da ponekad zađu u knjižnicu. Oni koji čitaju znaju da je Mark Twain, u svojoj rečenici: “Laž može napraviti put oko Zemaljske kugle dok istina obuje cipele”, bio nedorečen: istina najčešće ni ne pokušava krenuti na put, i ostane u čarapama.
Predsjednici možda ne čitaju, ali zato njihove američke gospođe pišu knjige. U medijima se smatra da je u Trumpovom životu malo šta tajna, ali je njegova Melania, rođena Knavs (1970), nepatvorena misterija. 8. oktobra je izdala knjigu memoara “Melania”. Navodno se radi o velikoj literaturi, a njen ured je knjigu predstavio kao “moćnu i inspirativnu povijest žene koja je samostalno utrla svoj put, nadvisila sve neprilike i definirala vlastitu izvrsnost”. Kritičari su stil i sadržaj uporedili sa “policijskim izvješćem”, bez emocija i dogodovština, uobičajenih za memoare.
Izdavač knjige je Skyhorse Publishing, a ured bivše prve dame je informirao da postoji više verzija knjige: kolekcionarski primjerak sa potpisom autorice, po cijeni od 150$, koji sadrži 256 strana u boji, i izdanje “sjećanje”, od 304 strane, od čega 48 strana neobjavljenih fotografija. “Obično” izdanje ima 182 strane, prodaje se u knjižarama i stoji 40$.
U knjizi se Melania T. na specifičan način bavi imigracijom, ključnom temom muževljeve predsjedničke kampanje, a posebno u svjetlu činjenice da je jedna od rijetkih prvih dama SAD-a koja nije rođena na američkom tlu. Dok muž obećava da će protjerati migrante, i geometrijskom progresijom množi zlonamjerne i neutemeljene kritike na njihov račun, Melania bilježi: “Moje vlastito iskustvo iskušenjā u imigracionoj proceduri mi je otvorilo oči o teškoćama na koje naiđu svi koji žele postati američki državljani.” Pikanterija: Melanijini roditelji su 2018. stekli zelenu kartu i postali američki državljani, iako se Donald T. izjasnio protiv brze naturalizacije stranaca. New York Times je tad podsjetio da je obećao da će tome “stati u kraj”, a on je na Twitteru objavio: “Ljudi dolaze ovamo i dovedu cijelu familiju, to može biti dijabolično.”
U memoarima autorica brani pravo na prekid trudnoće i na strani je Kamale Harris: “Fundamentalno pravo na individualnu slobodu, na svoj vlastiti život, ženi daje pravo da prekine trudnoću, ako to želi”, napisala je 2017. i 2021. Brojne konzervativističke države američkog juga su suzile prava na prekid trudnoće, što je postalo goruća tema predsjedničke kampanje. Njen muž je bio ponosan što je imenovao tri konzervativna suca u Vrhovni sud, tako da 2022. pravo na pobačaj na saveznoj razini nije izglasano. Melania T. je svoj stav ponovila u interviewu za The Guardian povodom izlaska knjige: “Suzbiti pravo ženi da izabere prekid neželjene trudnoće predstavlja ukidanje kontrole nad njenim sopstvenim tijelom. To me uvjerenje prati cijeli život.”
Kako ovo protumačiti: kao čin neovisnosti, pa makar izazvala konfuziju u timu svog muža, ili kao sračunato zauzimanje pozicije, da se ublaži osjećaj da su republikanci protiv prava kojeg zagovara većina Amerikanaca? Melanijini stavovi su proizveli bujicu komentara.
U ostatku knjige Melania T. preuzima narativ blizak konzervativnim Amerikancima i optužuje antirasistički pokret Black Lives Matter za “zapaljivu retoriku”: izražava žaljenje zbog “nasilnih manifestacija” 2020, kad je nezapamćen val protesta potresao zemlju nakon smrti Afroamerikanca Georgea Floyda, kojeg je ubio bijeli policajac. Ali s mužem, i bez dokaza o izbornoj prevari, dijeli sumnjičavost u vezi sa rezultatima, i ne priznaje pobjedu Bidena. Brojanje glasova je nazvala pijacom, a tvrdi da mnogi Amerikanci i danas sumnjaju u pravedan ishod onih izbora. Bračni par Trump dijeli i mržnju prema medijima. Upitana u vezi sa napadom na Kaptol 6. januara, odgovorila je da je taj dan bila preokupirana radovima na preuređenju Bijele kuće.
U interviewu povodom knjige, za konzervativni Fox News, bivša manekenka je na pitanje “da li bi se udala za Donalda T, da je znala da će jednog dana biti predsjednik”, kao lutka na koncu uzvratila da je to “interesantno pitanje”. I tu se sve završilo, a misterij ostao neokrnjen.
Nije teško uočiti da je finansijska neovisnost preokupacija Melanije T. Svojevremeno se bavila teleprodajom nakita, a lansirala je i liniju proizvoda za ljepotu na bazi jaja od jesetre. Jednog se dana probudila kao prva dama SAD-a. Njen cilj nije biti u središtu reflektora; minimalno se druži sa jet setom. Kao svim članovima klana Trump, finansijski interesi su joj glavna briga. Melania na svom sajtu prodaje privjeske za 600$ i patriotske ukrase za Božić po 90$. Za govor u Palm Beachu, decembra 2021. Komitet za političku akciju Make America Great Again Melaniji je platio 155.000$, mada muž nije bio kandidat.
Stephanie Grisham, bivša attachée za medije Bijele kuće i glavna pomoćnica Melanije, sada kritičarka bivšeg šefa, prešla u skupinu “republikanci za Harris”, tvrdi da je Melania uvijek bila zabrinuta što “ljudi zarađuju preko njenih leđa, uvjerena da je to novac kojeg je ona trebala inkasirati”. Sjeća se kako je Melania 2018. od osoblja tražila da suvenirnici Bijele kuće naredi zabranu prodaje memorabilija sa njenim likom bez autorizacije.
Prema obrascu za prijavu prihoda Melania je u aprilu 2024. inkasirala 234.000$ za pojavljivanje na republikanskoj gala-večeri za prikupljanje sredstava: nečuveno za gospođu predsjedničkog kandidata. Izdavač čeka je ostao nepoznat. Predsjednik najveće republikanske organizacije u državi, posvećene predstavljanju konzervativnih članova LGBT zajednice, Log Cabin Republicans, CNN-u je objasnio da ček nije izdat zato da bi Melania govorila. Rezultat je postignut: “1,4 milijuna $. Cilj je bio pridobiti 50% gay glasova za Donalda T.”
Kako god, Melania T. se u predsjedničkoj kampanji ne pojavljuje besplatno. Odgovorne osobe ekipā Jill Biden, Michelle Obama, Hillary Clinton i Laure Bush, kontaktirane tim povodom, tvrde da nisu bile plaćene za pojavljivanje prilikom prikupljanja sredstava u okviru političkih kampanja.
Izdavač Melanijine knjige je na CNN-ov upit za interview odgovorio da je njihova cijena 250.000$.
Sve ovo djeluje polukomično, polutužno, a općenito je neozbiljno i pokazuje nedostatak dobrog ukusa. Prosvijetljena Barbra Streisand sažeto navodi da su Trumpovi komentari, da migranti imaju loše gene, koji su od njih napravili kriminalce, proizašli iz biti nacističke ideje. “Hitler je isto to govorio za Židove. Ta sramota od čovjeka je sada blizu predsjedničke pozicije.”
Od reklama za McDonald, promotivnog spota za Pepsi, skupe odjeće i igrokaza sa misterioznim natpisom Mene baš nije briga, a vas? na vjetrovki od 39$, kad je juna 2018. krenula posjetiti pritvorenu djecu migrante iz Texasa, a Donald poslije objasnio da je tekst bio namijenjen Fake News medijima, teško se razaznaje bit: destruktivnost i nazadnost predsjedničkog kandidata i opasnost kojom prijeti.
Donald T. je postao poznat kao koproducent i voditelj telerealityja The Apprentice. U emisiji je ocjenjivao poslovne sposobnosti kandidatā. Ambiciozni, a nepoznati poslovni ljudi su se takmičili za nagradu, ugovor u vrijednosti od 250.000$ za promociju jedne od Trumpovih nekretnina. Donald T. se istakao naslađivanjem nad onima kojih se odlučio otarasiti tekstom “You ‘re fired”.
Danski redatelj iranskog porijekla Ali Abbasi (1981, Teheran) je 2024. snimio biografsku dramu “The Apprentice” o karijeri Donalda Trumpa, magnata nekretnina, u New Yorku sedamdesetih i osamdesetih. Glavnu ulogu igra Sebastian Stan, mentora-odvjetnika Roya Cohna igra Jeremy Strong, a Ivanu T. Bugarka Maria Bakalova. Film prikazuje Donaldovu vezu sa zloglasnim Cohnom (1927-1986). Scenario je napisao američki politički novinar Gabriel Sherman (1978), a film je premijerno prikazan na Kanskom festivalu 2024. i bio u najužem izboru za Zlatnu palmu. Donald T. je odmah pokušao zabraniti prikazivanje.
Priča počinje 1970-ih, kad još diskretni Donald od vrata do vrata prikupljao stanarine u trošnim zgradama u vlasništvu njegovog oca, koji se obogatio na nekretninama. Sin sanja o profitu, a susret sa Cohnom odigra ključnu ulogu. Ugradio je u Donalda T. tri sveta pravila: uvijek napadati i samo napadati, negirati istinu i nikada ne priznati poraz. Cohnov pripravnik ih primjenjuje uvijek i bukvalno. Odvjetnik ima sablaznu reputaciju pravnog savjetnika senatora McCarthyja, blizak je mafiji, Židov je i homoseksualac, i zbog svojih metoda strah i trepet svoje cehovske zbornice. Postaje odvjetnik familije Trump, koja koristi njegove političke veze da se spasi sramote u rasnoj diskriminaciji čiji su vinovnici. Cohn je za Donalda drugi otac, uči ga izopačenosti, preziranju zakona, beskrupuloznosti i nezajažljivosti. Sve što je Donalda naučio, učenik će primijeniti na učitelju. Drugi dio filma prikazuje Trumpa koji se bogati, a Cohna, tajno bolesnog od side, ostavlja na cjedilu, da se daleko od javnosti, u siromaštvu i samoći, rastane sa životom.
Tako počinje uspon Donalda kojeg “poznajemo”: uspješni kapitalista u punom sjaju. Ovisnik o amfetaminima i liposukciji, pregovara o uvjetima bračnog ugovora sa Ivanom, koju će uskoro “ostaviti jer mu se ne sviđaju njene plastične grudi” i siluje je, ne zanima ga alkoholičar - vlastiti “neuspješni i suicidalni brat Fred”, postaje čovjek neograničenih ambicija i kroz život “grabi kao po spaljenoj zemlji” - uvijek sam.
Savršenom kandidatu za Zlatnu palmu u Cannesu vojska odvjetnika Donalda T. je pokvarila veselje i pokušala ga diskreditovati. Ustvrdili su da je film rezultat miješanja stranih sila u njegovu kampanju, a redatelja Abbasija osumnjičili da radi za “osovinu zla”. I: “To je izborno miješanje holivudske elite, koja zna da će predsjednik Trump ponovno zauzeti Bijelu kuću i poniziti njihovog kandidata.”
Uspjeh filma se očituje u “inteligentnom prikazu carstva laži i barokne monstruoznosti, čiji je Trump gromoglasni eksponent”. Moralna degradacija je pokretačka snaga želje i moćno gorivo ljudskih zajednica: redatelj misli da ne treba nigdje drugo tražiti objašnjenje za “uspjeh” Donalda T. Abbasi naglašava: “Monstrum se ne rađa, monstrum se postaje.” “The Apprentice”, neka vrsta “Dr. Donalda i Mr. Trumpa”, logičan je slijed njegovih dosadašnjih filmskih ostvarenja. Donaldov alter ego Roy Cohn je ključni lik za razumijevanje ozračja u Americi. Redatelj smatra da “Amerika nije krenula nizbrdo pojavom Donalda T: on je proizvod sistema. Cohn je značajna figura američkog političkog života. Njegov put je neodvojiv od desničarskog populizma ili fašističke desnice, koja ima korijene u makartizmu i Nixonu: antikomunistički, antiintelektualni, antiliberalni val, koji cvjeta u Americi danas. Cohn dolazi odatle, njihov je glasnik i glavni promotor.” Taj populistički mentalitet, desničarski, neustrašiv i besraman, bori se za predsjedničku poziciju. Film je usred predsjedničke kampanje daleko dobacio: podijelio je Ameriku. Protivnici Trumpa smatraju da je portret “blag” i nedovoljno direktan.
Tabor Kamale Harris tvrdi da Trump, Putinov prijatelj, misli samo na sebe i svoju korist. Harris kaže da će sve dok bude potrebno podržavati Kyiv. Na njenoj, drugoj, prizemnijoj strani Amerike u totalnoj koliziji, među borcima za prosječnu svakodnevnicu, novinari su, dok je Biden bio kandidat, pitali tamnopute gospođe da li ga podržavaju. Njih 34% je odgovorilo potvrdno. Nakon objave kandidature Harris, rezignacija se pretvorila u optimizam, i ta cifra iznosi 64%. U Chicagu, sa 2,6 milijuna stanovnika, gdje od 1932. vladaju demokrate, i koji je organizirao konvenciju stranke, vlada kamalamanija. Mnogi svakodnevno nose T-shirts sa Kamalinim credom “Nema nazad”. Entuzijazam podsjeća na čikaški početak Baracka Obame: “Harris će pružiti jednake šanse svima.” Izborni uredi bilježe da je kandidatura Harris u roku 48 sati rezultirala upisom 100.000 novih sugrađana od 18 do 34 godine na glasačke liste. Chicago se koncentriše na organizaciju pobjede Harris, usmjeravajući se na 41 milijun mladih glasača u zemlji.
Generacija Z, familijarizirana sa društvenim mrežama, 5. novembra će prvi put glasati. Čini se da tradicionalni, profesionalni mediji polako odlaze u prošlost i da se kamalamanija rimuje sa podcastomanijom. U vrijeme izrazite podijeljenosti, medijima vladaju moćni podcasti sa voditeljima ponosnim što nisu novinari: oni su novi glasovi mainstreama. Harris se prilagodila. Na platformi Spotify je podcast Alexandre Cooper (1994), a emisija “Pozovi njenog tatu” jedna je od najpopularnijih u državi. Gosti su psiholozi koji se bave mentalnim zdravljem, a publiku čini 70% žena, većinom mlađih od 35 godina. Cooper na Instagramu ima 3,5 milijuna fanova i ne poziva političare, jer se ne želi svrstati na bilo čiju stranu. Ali, opuštena i samouvjerena, u dukserici, sa emotivnom Harris je razgovarala o majčinstvu, a debatirale su o ženskoj autonomiji i prekidu trudnoće. Harris je 9. oktobra bila gošća zvijezde radio talasa Howarda Sterna, a u slušateljstvu su bili većinom muškarci. Povjerila je da voli U2, Princea i Hip Hop, da dan započinje 45-minutnom vožnjom na eliptičnom biciklu, gledajući jutarnju emisiju na kanalu MSNBC, i da doručkuje žitarice. Pojedinosti o Harris donose podcasti – koje onda opisuju potpisnici članaka u tradicionalnim medijima. Dok ovo pišem čujemo da je Harris prihvatila interview za Fox News i najavila da neće nastaviti sa politikom Bidena.
Tijesna utrka
Na Institutu za političke znanosti Sveučilišta u Chicagu predviđaju da će utrka Trump-Harris biti tijesna, a da će mladi ovaj put imati priliku izabrati “svoju predsjednicu”. Stručnjakinja za fašizam i propagandu Ruth Ben-Ghiat analizira rizike za demokraciju ako se Trump vrati. Navodi da se on kreće linijom Mussolinija: “Izrazio divljenje za Putina, Orbána, Erdogana, koji su preuzeli totalnu kontrolu nad institucijama... i izbore poredio sa djetinjastom igrom. U koliziji sa tom logikom, mladi se masovno svrstavaju na stranu Harris, ako bude pozitivno odgovorila na njihova očekivanja: legalizaciju abortusa, brigu za okoliš i gospodarstvo.” Zabrinjava ih upotreba oružja, budući da je to prvi uzrok smrti kod ljudi 15-24 godine. Harris se pokazala mudra kad je izjavila da posjeduje pištolj - “ako neko provali u kuću”, znajući da 140 milijuna sugrađana ima oružje u kući. Tim Walz, njen potpredsjednički kandidat je lovac i ima oružje. Ovaj odabir je Kamaline pristalice obradovao: “Bio je guverner Minnesote kad je ubijen Floyd. Njegova reakcija da Minneapolis, gdje je 2020. Floyde ubijen, preispita policijske metode, pokazuje njegovo viđenje vlasti.”
NVO Community Justice Action Fund prenosi: “Želimo za predsjednicu nekoga kome ličimo. Činjenica da je Harris crnkinja i južnoazijskog porijekla, inspirira generacije mladih da se prijave u predsjedničku kampanju i ostvare san, da budu predsjednice.” Ruth Ben-Ghiat navodi da Amerikanci “očekuju Harris”, jer je pozitivna, mlađa i govori o njihovim emocijama. Politikolozi smatraju da je Harris izazvala zarazan učinak u mobilizaciji glasačica, posebno tamnoputih, što proizvodi eksponencijalan impakt zbog povezanosti sa zajednicama u kojima žive. “Glasačice su najvjerniji dio demokratske stranke. Ne samo da će glasati, nego će pozitivno utjecati na stopu sudjelovanja.”
Studenti sa Instituta političkih znanosti su organizirali Festival glasanja mladih - Youth Vote Festival, sa motom: “Biti pesimista je lakše nego biti optimista.” Kathleen Clark, neovisna glasačica, navodi: “Glasaću za Harris. Zato što je žensko. Ne vjerujem u Bidena. Ne vjerujem u Trumpa. Došlo je vrijeme da nam žena bude predsjednica. Tačka.”
