Posljednja Jugoslavenka

“Naš svijet se rušio. Srbi i Hrvati postajali su sve luđi. Jedino je bilo sigurno da se takva ludost nikad neće dogoditi u Bosni. Često smo razgovarali sa svojim prijateljima u Sarajevu i odlučili smo da, ako stvari ikad izmaknu kontroli u Hrvatskoj ili Srbiji, uvijek imamo opciju pronaći utočište u Bosni”, zapisala je Mira Furlan.

Na braniku profesije

Čuvajući dignitet profesije na početku rata, iz rodnog Zagreba preko Ljubljane i Mađarske uputila se u Beograd. Umjesto da put traje pet sati, autobusom se vozila dan i po. Da bi odigrala predstavu na BITEF-u. Na sceni je zaprimila neočekivani aplauz. Sljedećeg je dana od Tuđmanovih nacionalista proglašena izdajicom.

“Dok hrvatska djeca pogibaju od srpskih bombi, Mira Furlan paradira golih grudi po srpskim pozornicama i čestitaju joj srpski ubojice, rukujući se svojim krvavim rukama”, linčovala ju je novinarka i nekadašnja prijateljica Tanja Torbarina. Glumica Anja Šovagović se nadovezala: “Sram me je djela Mire Furlan i Rade Šerbedžije”, a potom dodala: “Jer vremena su takva da se ljudi moraju opredijeliti, moraju odlučiti gdje će, kako i sa kim živjeti. Dobro je da se neke stvari dovedu do kraja. Jer, sve je ili crno, ili bijelo, nema sivog.”

U kampanji iživljavanja protiv lika i djela glumice i feministice, salvu uvreda na početku rata, iskazivali su i Rene Bakalović, te Slaven Letica. Ipak, nisu zaostajali ni Zvonimir Maković i Božidar Alić. U novinama je objavljena adresa i broj telefona heroine ove priče. Od tada je dnevno dobijala pedesetak prijetnji smrću. Mira Furlan je bila članica Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu. Otkaz je dobila, a do smrti joj nikada nije uručena odluka o raskidu radnog odnosa niti bilo kakvo obavještenje o takvom činu. Svi su to onomad, a mnogi i sada, pravdali riječima: “Takva su bila vremena.”

Zgrada u kojoj je odrasla i živjela Mira Furlan, Petrova ulica u Zagrebu/EDVIN KANKA ĆUDIĆ

Pitala se jesu li osobe koje su joj tada prijetile, te najogavnije stvari o njoj izgovarali i pisali, bili oni kojima je godinama bila omiljena glumica. Pred kime je igrala, koga je sve smatrala svojim prijateljima? Jedina preostala opcija bio joj je odlazak. Domovina više nije postojala. Jugoslavija se raspadala. Ubrzo joj je i stan koji je naslijedila od bake u zagrebačkoj Petrovoj ulici oduzet. Uslijedit će višedecenijska borba da joj se ponovo vrati.

Na odlasku iz Beograda, posljednji pozdravi u Jugoslovenskom dramskom pozorištu bili su također čudni. Imala je osjećaj da su svi bili na oprezu. Jovan Ćirilov, koji ju je pozvao u ovaj teatar i molio da sudjeluje u posljednjoj predstavi na BITEF-u, tih se dana ustručavao. Svi su bili distancirani, “kao da pokušavaju baciti vrući krumpir iz svojih ruku, kao da žele reći: ‘To se nas ne tiče: to je tvoje sranje, riješi ga’”, zapisala je glumica i kolumnistica u posmrtno objavljenoj autobiografiji “Voli me više od svega na svijetu” - “Od dobrodošle gošće iznenada sam postala teret. Od članice trupe postala sam strankinja s (preteškom) prtljagom. I opet je bilo jasno da sam ‘ono drugo’. Odgovornost za ovu kontroverzu, tjerali su me da shvatim, bila je isključivo moja.” Kada je napustila nekadašnju prijestolnicu, imala je osjećaj da su svi u pomenutom pozorištu osjetili olakšanje. Bila je sama na braniku čuvanja ugleda profesije.

“Ja sam bila od onih koji su zaista vjerovali u takozvano bratstvo i jedinstvo, ali ne samo naših naroda nego svih ljudi na svijetu. I još uvijek vjerujem da je to jedina opcija za opstanak ljudske rase. Sve drugo vodi u nasilje, patnju i uništenje. Ne razumijem nacionalizam, ne vibriram na toj žici”, izjavila je Mira Furlan u intervjuu za Peščanik.

U New Yorku je bila prinuđena da krene sve ispočetka. Radila je kao konobarica, prodavačica i prevoditeljica. Naposljetku je dobila ulogu u jednoj seriji. Vratila se glumi. Preselila se u Los Angeles. Sa suprugom je kupila kuću. Vraćala se u Zagreb. Posjećivala Beograd. Dolazila u Sarajevo.

Ograničeni izbori

“Prije odlaska čula sam milijun puta: ‘Moraš se odlučiti kamo pripadaš.’ Izbori su bili ograničeni. Mogao si biti Srbin ili Hrvat. Ja nisam bila ni jedno ni drugo. Otac mi je bio Slovenac, majka Židovka. Kako mogu pronaći smisao u pripadanju kad se nude tako suženi izbori?”, ispovjedila se Mira Furlan.

Neki od njenih kolega, sugrađana i prijatelja sa početka priče koji su je linčovali, ili oni koji su sve vrijeme šutjeli dok su je drugi vrijeđali, davali joj otkaze i radovali se njenom odlasku, nakon njene smrti uzvikuju kako je upravo ona bila jedna od najvećih hrvatskih glumica. Ti isti su je odbacili onda kad su joj najviše trebali. Nisu je zaštitili, a ni zaslužili. Mira je bila i do kraja ostala Jugoslavenka. Ma koliko to nekome tada, ali i danas, smetalo.