Od "vrijeme je da se međunarodna zajednica pakuje" do EU pregovora: Može li BiH bez OHR-a?”
Ovaj doprinos nudi opći pregled dosadašnjih postignuća i zastoja Bosne i Hercegovine u procesu integracije u EU i što ostaje uraditi do početka pregovora o pristupanju Evropskoj uniji. Ova analiza prvo razmatra financijska sredstva primljena od EU između 1996. i 2024. godine, kao i područja korištenih ulaganja, iako je i dalje teško shvatiti njihovo stvarno korištenje.
Nakon toga, fokus istraživanja se usmjerava na političke aspekte pregovora koji su doveli Bosnu i Hercegovinu, unatoč mnogim poteškoćama i kašnjenjima, do toga da postane zemlja kandidatkinja i nađe se na rubu početka pregovora.
Međutim, neuspjeh u provedbi Agende 5+2 i 14 kriterija koje je zahtijevala Komisija još predstavljaju značajnu prepreku razvoja procesa pristupanja, posebno s obzirom na opadajući interes EU za jugoistočnu Europu, koji je nedavno zamijenjen djelomičnim, ali aktivnijim geopolitičkim interesom za Ukrajinu i Moldaviju. Nadalje, neadekvatnost Ustava uključenog u Dejtonski sporazum, složenost odnosa između entiteta i konstitutivnih naroda te razdorna uloga koju igraju OHR i velike sile prisutne u regiji doprinose kompliciranju unutarnje dinamike, potkopavajući cjelokupno upravljanje zemljom.
U okviru pete tematske cjeline, predloži se slijedeće:
Ubrzati ukidanje izravnog vanjskog utjecaja. O tome je već govorio u januaru 2004. godine prof. dr. Zdravko Grebo u poznatom intervjuu za Dane s naslovom “Vrijeme je da se međunarodna zajednica pakuje”. Godinu dana kasnije, Venecijanska komisija je predložila političko-pravni put za odlazak međunarodne zajednice kako bi se vratio suverenitet BiH. U 2015. godini stupio je na snagu SAA. Stoga, došlo je vrijeme da se iskustvo OHR-a mora smatrati završenim. S vremenom, najzad, visoki predstavnik je postao svojevrsni potkralj, kojeg imenuju međunarodne sile izvan BiH. Pored toga, on je ovlašten nametati materijalne zakone, pravosudne reforme ili odluke Ustavnog suda s ovlastima nad političkim sustavom BiH. Već uspoređen s guvernerom u kolonijalnom svijetu koji vrši vlast u ime nekog kralja ili cara (misli se pogotovo o nekim zemljama Commonwealtha), s vremenom je postao razdorna figura koja ometa zbližavanje između entiteta i konstitutivnih naroda, kao što je slučaj s drugim međunarodnim prisustvima (na primjer, u sastavu Ustavnog suda). U tekućim okolnostima, međutim, dovoljno bi bilo razvijati konzultacije s Delegacijom EU, kao jedinim vanjskim međunarodnim političkim subjektom. Razgovori u okviru procesa za integraciju i implementaciju acquisa dozvolili bi pristupanje BiH u EU s potencijalno manje napetosti. U svakom slučaju EUFOR bi nastavio obavljati svoje dužnosti.
Uspostaviti unutrašni pregovarački stol gdje učestvuju državne institucije BiH (presjedavajućeg vlade ili delegiranog nadležnog ministra), gradonačelnika Brčkog, te predsjednika, dopredsjednika i premijera dvaju entiteta (prema mehanizmu sličnom Konferenciji Država-Regija u Italiji). Cilj bi bilo da se postigne lojalna saradnja između državnih i entitetskih uprava; da se riješi sve aspekte pregovora o pristupanju, uključujući pitanja od interesa za entitete; da se lakše koordiniraju državni i entitetski parlamenti o najvažnijim upravnim i zakonodavnim aktima od njihovih interesa; da se zajednički radi na učvršćivanju vladavine prava formuliranjem i odobravanjem zakona o sudovima, Visokom sudu i Vijeću javnog tužitelja. Moglo bi se predvidjeti i učešće šefa Delegacije Evropske unije u Bosni i Hercegovini kao posmatrača.
Imenovanje glavnog pregovarača i njegovog tima za pregovore o pristupanju EU.
Uključiti organizacije civilnog društva iz BiH u pregovore s Delegacijom EU, ovisno o njihovim specifičnim stručnostima.
Povećati transparentnost u procesima imenovanja političkih, ekonomskih, civilnih i administrativnih predstavnika uključenih u pregovore o pristupanju.
Promovirati mehanizme saradnje koji mogu efikasnije povezati Sarajevo s ostatkom zemlje; ohrabriti međuentitetsku saradnju poslovnih i privredno-komorskih mreža, uz eventualno odgovarajuće novčane poticaje.
Stvarati međuentitetski kulturni stol sa ciljem da naučnici i kulturni djelatnici/aktivisti BiH (nezavisne ličnosti prema političkim elitama) utvrde koji se kulturni i obrazovni aspekti mogu dijeliti, konsolidirati ih i postupno proširiti. Uključivanje mlađih generacija bilo bi poželjno.
(Autor je umirovljeni profesor istočnoevropske politike
i povijesti na Sveučilištu u Bologni)
