Neznanje, strah i mržnja su oružje radikala
Već kratak uvid u historiju Bosne i Hercegovine jasno pokazuje da je ona u svojoj cijelosti bila praćena neprekidnim sukobom. No, iako je taj sukob zapravo redovno bio sukob za interese drugih, ipak je neosporna činjenica da su njeni narodi u tim sukobima uzimali manje ili veće učešće i da su ti sukobi neminovno ostavljali traga na njihovoj kolektivnoj memoriji. Mnogobrojne žrtve i stradanja pojedinih naroda smjenjivali su, a vrlo često su i pratili, periode skladnog i dobrosusjedskog života, rekao je, između ostalog, prof. dr. Kenan Dautović, načelnik Općine Travnik, izlažući svoju temu “Srednjovjekovna Bosna u areni političke historiografije”.
- Ova kombinacija “ljubavi i mržnje” rezultirala je opterećujućim historijskim talogom koji je u svim razdobljima bosanskohercegovačkog bivstvovanja bivao predmetom i različitih radikalnih nastojanja. Takvi radikalni poduhvati su redovito vršili selektivno iščitavanje historijske građe, koristeći povoljne geopolitičke situacije za realizaciju njihovih fantomskih projekata. No, da bi uspjeh ovakvih projekata bio potpuniji pobrinula se i “zbunjenost” velike većine “neutralnih” pripadnika pojedinog naroda koja se ogledala u matrici nepristajanja na aktivnu političku angažiranost u ime radikalnih projekata, uz istovremeno uzimanje učešća, u manjoj ili većoj mjeri, u dešavanjima vezanim za njihovu realizaciju. Iako su, ponekad, ta učešća bila i mimo volje, ipak se kao rezultat dešavalo da je nakon svakog slijedećeg sukoba broj skeptika u pogledu mogućnosti i potrebe zajedničkog življenja bivao sve veći. I upravo u ovoj “zbunjenosti” rađa se plodno tlo za konačni salto mortale oličen u pristajanju na alijenaciju drugih i drugačijih vanredno opetovanih u udžbenicima za osnovne i srednje škole. Na taj način se utire put potpunoj segregaciji i homogenizaciji kao konačno željenom stanju radikala svih vrsta i boja. Jer atmosfera neznanja, straha i mržnje je njihovo prirodno stanište i neophodno ozračje za egzistenciju, istakao je dr. Dautović.
A o “Informisanju iz ilegale, kao moćnom sredstvu motivacije za mitska pregnuća” govorio je Sead Đulić, dipl. dramaturg, inače predsjednik SABNOR-a BiH.
- Baveći se ovom temom želim konkretnim primjerima iz Mostara komparirati informisanje iz ilegalnog djelovanja u Drugom svjetskom ratu i odbrambeno-oslobodilačkom ratu, istražujući međusobnu poveznicu, ali i rezultate psihološkog djelovanja na neprijatelja i istovremeno izvorište morala i motivacije za mitska pregnuća naroda čija su to bila sredstva informisanja, kazao je Đulić, prisjećajući se jednog susreta u Sarajevu ratne 1993. godine.
- Bio sam u Sarajevu sa komandantom 4. korpusa Armije RBiH, generalom Pašalićem, i prilikom upoznavanja u komandi 1. korpusa predstavio me kao komandanta artiljerijske brigade našeg Korpusa. Svi smo bili iznenađeni i zbunjeni. Onda je objasnio da mi u okviru Informativne službe imamo radio kojim ja rukovodim i da je on, radio, ubojitiji od bilo kakve artiljerije. Spoznaja da moj komandant, iskusan oficir, ima takvo mišljenje o onom što mi odašiljamo u eter zapravo je osvijestila i nama samima šta zapravo radimo i koliko je moćno to što govorimo. Iz te aktivnosti, u raznim periodima rata, razvilo se i djelovalo nekoliko ilegalnih radiostanica, Radio Oblak, Hrvatska postaja Slobodni Mostar, Srpski radio Hadžići itd. Nikad niti jedna od ovih stanica nije otkrivena niti je bilo sumnje da dolazi sa naše strane, a učinak ovakvog oblika psihološkog rata bio je značajan. U kreiranju ovog oblika ilegalnog djelovanja koristili smo iskustva Tehnike Mjesnog komiteta KPJ za Mostar, zapravo ilegalne štamparije, koja je čitav Drugi svjetski rat djelovala i svakodnevno distribuirala razni materijal građanima, a nikada nije bila otkrivena. Jedina je to ilegalna štamparija u Evropi koja je četiri godine djelovala, konstantno bila tražena, a nikada otkrivena, objasnio je Đulić, ističući ambiciju da istraži kako je to bilo moguće i kako je djelovalo na obje strane, ali i kakvom je motivacijom rezultiralo, pa se i danas obje ove aktivnosti, toliko godina kasnije, uzimaju kao inspiracija za ona mirnodopska pregnuća koja se čine nemogućim.
