(Ne)naučene lekcije

Izrael žestoko prekršio primirje, ima mrtvih; Izrael izveo novi val zračnih napada na Gazu: ubijeno 28 Palestinaca, među njima i djeca; U novim izraelskim napadima na Gazu ubijeno 25 Palestinaca, među žrtvama i djeca; Izrael izveo zračni napad na Liban, gađali palestinski izbjeglički kamp u blizini Sidona...

Ovo su tek nasumično odabrani naslovi s portala koji, što bi se reklo, vode računa da njihovi čitatelji budu svježe informirani. I svi su nastali nakon što je u Gazi uspostavljeno primirje. Od oktobra 2023. godine, izraelska vojska je ubila skoro 70.000 ljudi u Gazi, uglavnom žena i djece, ranila više od 170.000 i svela veći dio enklave na ruševine, konstatiraju svjetske agencije i ne primjećujući da je pritisak (zapadne) javnosti nakon na brzinu sklepanog mira gotovo pa u potpunosti utihnuo, a tek se rijetki analitičari i dobri poznavatelji (ne)prilika na Bliskom i Srednjem istoku sporadično javljaju podsjećajući kako je i zašto sve počelo. Još su rjeđi oni sa ozbiljnim upozorenjima koja imaju zajedničku nit: Izrael se obavezao na mir da bi ispunio želju američkom predsjedniku, a nikako da bi ga poštovao, zato napadi ne prestaju, ali ne prestaje ni izraelska akcija obesmišljavanja palestinske države, koja se odvija parcelizacijom Zapadne obale i ima za cilj da naseljavanjem Jevreja napravi mrežu koja će, u konačnici, onemogućiti uspostavu države Palestine bez novog, bit će još krvavijeg rata. Jer za državu treba i zemlja, a Palestinci su narod bez zemlje.

Knjiga “Palestina, Izrael i svjetska šutnja” Mustafe Spahića o Narodu knjige i narodu bez zemlje je i zato važno štivo, a zapravo je njegov značaj ponajprije u današnjim vizurama odveć nespremnim da se pozabave uzrocima i posljedicama, čak i kada je riječ o onom najsvetijem – ljudskim životima.

Da apsurd bude kompletan, upravo danas, kada se više ništa sakriti ne može, kada je viralni svijet otvorio sva vrata, kada bi zapravo ta spoznaja da dželati ne mogu sakriti lica, morala do srži ogoliti tirane, progonitelje i agresore svake vrste, suočeni smo s talasima dimnih zavjesa koje genocid uživo – u ovom slučaju – pretvaraju u usporeni genocid i još mu daju i ime: kršenje primirja. Tako se na najbrutalniji način sklanjaju sa svjetske pozornice zalaganja za život, komad pravde i ljudsko dostojanstvo. Najtužnije je da svijet na to šutke pristaje.

Rat protiv Palestinaca će se, bez sumnje, nastaviti, a knjiga koja je pred nama je argumentirani vapaj za pravdom, ona nam ne dozvoljava da ne znamo i da šutimo, sistematično, snagom činjenica nas uči i podsjeća nas, otimajući nam svaki alibi za vlastitu savjest. Autor Mustafa Spahić je osebujan lik: obrazovan, znatiželjan i čovjek iz naroda, koji je i ovim stranicama ispunio svoj časni nijet.

Ne, ne očekuje Mujki da njegova knjiga promijeni tok historije, njegove su ambicije da nas, ovdje, nas koji smo preživjeli svoju Gazu, podstakne da se prisjetimo osnovnih ljudskih vrijednosti. Zato nam je razastro neophodne lekcije – iz historije, filozofije, religije, politike, a sve zato da bolje razumijemo i svijet i ljude i pogledamo se u ogledalo vlastite savjesti.

Suosjećanje s Palestincima danas je pitanje morala, ali je za razumijevanje i djelovanje neophodno poznavanje šire slike – kako Jevreja i Izraela, tako i svih onih koji su susjedi i jednima i drugima, ali i onih koji svojom moći i utjecajem kroje sliku planete. Mujki nam sve to nudi, ispisujući retke za pamćenje. Čitatelji Oslobođenja su imali priliku, u tekstovima koje smo objavljivali, susresti se sa nekim dijelovima, ali skupljeni u knjigu oni zaista pružaju cjelovitu sliku. I obavezuju nas.