Nada u akciji Sanne Marin: Kako je djevojčica iz siromaštva promijenila Finsku i Europu
Sanna Marin i njen prethodnik Annti Rinne
Kad je finska premijerka Sanna Marin (1985, Helsinki) prolazila raskošnim tepihom ka svečanom ulazu u Europsku komisiju niko nije ostajao ravnodušan. Kad sam je prvi put vidjela, pomislila sam da je poput Angeline Jolie, ali prirodnija, ljepša i pristupačnija.
Spadam u one koji su uvjereni da je izgled više od pola uspjeha. U njenoj biografiji piše da je bila predsjednica Socijaldemokratske stranke Finske (SDP) i premijerka Finske od decembra 2019. do 20. juna 2023. Naslov ovog teksta je naslov knjige, koju je izdala 2025. Nakon što je dala ostavku na poziciju premijerke, objavila je memoare “Nada u akciji”, a posvetila ih je svojoj kćerki Emmi i svim kćerkama koje će promijeniti svijet.
Rad je dragocjen
Knjiga je naišla na sve pohvale zbog zbog ohrabrujuće poruke, uvida u finsku politiku i poziva na autentično liderstvo, a naročito zbog fokusiranja na socijalnu demokraciju, klimatske promjene i jednakost spolova.
U knjizi o autorici stoji: “Sanna Marin je nekadašnja premijerka Finske i nekadašnja čelnica Socijaldemokratske stranke Finske. Ušla je u povijest kao najdugovječnija premijerka Finske, vodeći potpuno žensku koalicijsku vladu. Trenutno radi kao strateška savjetnica liderā, podržavajući ih u njihovim programima reformi, geopolitici, klimatskim promjenama, rodnoj ravnopravnosti i utjecaju na nove tehnologije.” Pretpostavljam da je ovaj tekst ponuđen da autorica čitateljima približi kako ona sebe vidi, a to je uvijek korisno znati.
Sanna Marin je vrlo skromnog porijekla, odrasla u oskudici u predgrađu, u varošici Pirkkala. Njena majka je provela 11 godina u sirotištu i sa 15 godina počela raditi, tj. prihvatati niz slabo plaćenih poslova. Sa 20 godina je srela Sanninog oca i nakon nekog vremena bliskosti s njim, rodila Sannu. Veza je bila turobna i kratkotrajna: otac je bio alkoholičar i Sannina majka ga je ostavila kad su djevojčici bile dvije godine - krenula je u potragu za svjetlijom perspektivom. Nakon tog razlaza, majka se zaljubila u gospođu, tako da je Sanna stekla novu familiju i odrasla okružena njihovim prijateljima u gay zajednici.
Majčina partnerica i majka su Sannu odgajale u malenom, iznajmljenom stanu. Otac nije nikada pokazivao zanimanje za kćerku. Kad je Sanna odrasla, a njemu sinulo da je biološki otac, nije smatrala da je dobrodošao u njen život. Prisjećajući se danas odrastanja, opisuje ga kao vrijeme raspada SSSR-a, što je naročito pogodilo Finsku. Izvoz u Rusiju je opao za 65%, što je dovelo do gospodarske recesije, a nezaposlenost je eksplodirala. “Svi koji su bili djeca u to vrijeme se sjećaju kako smo, kad smo pisali domaće zadaće, školske gumice sjekli na dvoje.”
Iz vremena osnovne škole ne zaboravlja kako su njeni školski drugari i ona izgubili prostor zelenila u prirodi, u koju su redovito zalazili, gdje je vlasnik, da bi prodao drvo, posjekao šumu. Prenosi da je to bio, iako joj je bilo osam ili devet godina, prvi snažan osjećaj odgovornosti, koji ju je vodio tokom velikog dijela njene političke karijere: morala je nešto poduzeti. Djeca su postavila finsku zastavu pored puta koji je vodio u šumu i pjevala himnu, a nisu postigla ništa. “I iako je bilo poražavajuće da jedna osoba može jednostrano odlučiti lišiti zajednicu dragocjenog zajedničkog prirodnog prostora, ova epizoda me je naučila da ne odustajem. Umjesto da potonem u samosažaljenje, ubrzo nakon što je šuma uništena, škola je organizirala kampanju kako bi pomogla učenicima posaditi nova stabla. I to je bila vrijedna lekcija. Naučila sam prihvatiti gubitak i krenuti naprijed uprkos neuspjehu”: najbolja poputnina za političke borbe. Klima, ljudska prava i društvena pravda su područja koja su je preokupirala.
Sanna je diplomirala javnu administraciju na Sveučilištu u Tampereu, nakon što je sama finansirala studij, obavljajući “sitne poslove”, kao blagajnica i prodavačica u pekari, samoposluzi ili u dućanu sa odjećom: “Puno sam naučila kao prodavačica u kontaktu sa kupcima. Uvijek sam smatrala da je rad dragocjen, ako se obavlja u pravednim i poštenim uvjetima.”
Odlučila se za političku borbu i 2008. se priključila Socijaldemokratskoj stranci, koja postoji od neovisnosti Finske 1917, nakon ruske revolucije. To je i najstarija politička stranka još uvijek aktivna u Finskoj. Utemeljena je 1899, kao Radnička stranka, a oduvijek se zalagala za radničku klasu, sindikate i socijalna prava, poput javnog obrazovanja i zdravstva. “Socijaldemokrati su održavali i bliske veze sa inostranstvom, a sposobnost suradnje na međunarodnoj sceni je bila ključna za sve ciljeve koji su mi bili najbliže srcu: klima, ljudska prava i jednakost. Stranka je također odigrala ključnu ulogu u oblikovanju nordijskog modela socijalne skrbi, što je omogućilo nekome poput mene, iz skromne pozadine, da pohađa sveučilište i razmotri politički angažman.” A da tu predstoji još mnogo posla i da ne bi bilo zabune u vezi sa radničkom klasom u današnjoj Finskoj, toplo preporučujem pogledati film “Opalo lišće”, fenomenalnog Akija Kaurismakija, o Finskoj u vrijeme ruskog napada na Ukrajinu 2022, kojeg smo vidjeli na SFF-u.
Nakon perioda simpatizerstva, karijeru je započela kao gradska vijećnica, mada: “Nisam imala ni poznanstva, ni novac, ni neophodno iskustvo da bih razumjela kako voditi izbornu kampanju, a još manje kako pobijediti.” A postala je finski simbol društvenog uspona. O svojim zalaganjima za bolje uvjete rada u Finskoj je kao političarka zabilježila: “U Finskoj je socijalna zaštita pomogla u izgradnji povjerenja unutar našeg društva. Naš snažan sustav kolektivnog pregovaranja jamči građanima da ih poslodavac neće iskorištavati: naš sustav socijalne zaštite jamči nezaposlenima da se mogu osloniti na državu da zadovolji svoje osnovne potrebe i jamči za njihovu sigurnost.”
Prvi politički mandat je dobila 2012, kao članica finskog Parlamenta, i juna 2019. imenovana za ministricu prometa i komunikacija u koalicionoj vladi socijaldemokrate Anttija Rinnea (1962).
U tom svojstvu je pratila predsjednika Saulija Niinistőa na sastanku kod predsjednika Trumpa u Bijeloj kući, njena misija je bila pregovarati i doprinijeti raspravama o prodaji Amerikancima finskih ledolomaca, najboljih na svijetu. “Bio je to nezaboravan posjet. Odsjeli smo u službenoj rezidenciji Bijele kuće.” Ako je važno, a nije promaklo: “Osjetila sam olakšanje što su sastanak i rasprava prošli glatko. Tek kasnije se situacija pogoršala. Predsjednici su održali konferenciju za novinare, tijekom koje je Trump napao svoje političke protivnike povodom tema koje nisu bile povezane sa posjetom i napustio konferenciju, ostavljajući Niinistőa zbunjenog za govornicom.”
Nakon ostavke Anttija Rinnea, decembra 2019, imenovana je za premijerku. Predsjednica Socijaldemokratske stranke Finske je postala avgusta 2020. Sa 34 godine je bila jedan od najmlađih šefova država na svijetu ikada, i u povijesti Finske, ispred ukrajinskog premijera Oleksiija Hončaruka (1985). Svih pet stranaka većine su tada vodile gospođe, četiri od njih su bile mlađe od 35 godina.
Sjeća se: na sastanku sa Alom Goreom u Davosu, na nekom okruglom stolu, novinar ju je upitao: “Kako to funkcionira kad su svi šefovi parlamentarnih stranki, jedne iste zemlje, žene?” Ostala je zatečena: “Vodimo poslove kao svi ostali ljudi. Ovo je politika, a ne klub pletenja.”
Forbes ju je godine kad je imenovana za premijerku svrstao u 100 najutjecajnijih gospođa na svijetu: postala je super zvijezda, sa iskricom glamura, što je rijetko u svijetu finske politike.
Onaj incident sa Trumpom nije bio najdelikatniji u njenoj političkoj karijeri: kod kuće sa bebom mlađom od godinu dana, koju je dojila, morala se suočiti sa međunarodnom krizom koja je zatekla desetak majki sa tridesetoro djece, svi finske nacionalnosti, u centrima za raseljene u al-Holu, na granici sa Irakom, na sjeveru Sirije: to je bio početak borbi protiv ISIS-a. Za te nositeljice i nositelje finskih pasoša se smatralo da su gospođe i djeca suradnika terorističke organizacije. “Centar je bio pod kontrolom Sirijskih demokratskih snaga (FDS), koje je Zapad podržavao, a borili su se protiv sirijskih nacionalističkih i islamističkih snaga. Za približno šest mjeseci broj ljudi u al-Holu je od 9.500 narastao na 70.000. Nedostajala je hrana, pitka voda i pristup osnovnim uslugama i infrastrukturi. Budući da se pretpostavljalo da su svi stanovnici povezani sa ISIS-om, iako to nije uvijek bio slučaj, sigurnosna situacija je bila tako ekstremna da se al-Hol još uvijek često predstavlja kao de facto ratna zona.”
“Ako su majke te maloljetne djece, kao odrasle, imale pravo na svoje političke pozicije, legalno nismo mogli odvojiti djecu od roditelja, onda su se i roditelji morali vratiti u Finsku. U mojim očima je bilo evidentno da je povratak djece naša obveza prema Konvenciji Ujedinjenih naroda o pravima djeteta i da nema mjesta raspravi o tome šta treba učiniti. Nismo imali izbora.”
Prije nego je Rusija započela invaziju širokih razmjera na Ukrajinu februara 2022, Finska i njena susjeda Švedska, obje povijesno vojno neutralne zemlje, podržale su jačanje svojih obrambenih kapaciteta, kao mnoge članice EU. Ali 21 država članica EU je bila i u NATO-u. Nečlanice NATO-a su bile isključene iz krucijalnih odluka o obrani. Tako da je s vremenom postalo sve manje logično da Finska i Švedska budu isključene iz dogovora.
Nakon burne zajedničke povijesti Rusije i Finske u XX stoljeću i Drugog svjetskog rata, kada je Finska izgubila značajan dio teritorija, ali po visokoj cijeni sačuvala kakvu takvu neovisnost, postala je članica OUN-a 1955, uprkos protivljenju SSSR-a. 1973. je sklopila ugovor o slobodnoj trgovini sa Europskom ekonomskom zajedinicom. Konferenciju o sigurnosti i suradnji, održanu 1975. u Helsinkiju, Finci smatraju ključnom u oksidentalizaciji, neki to zovu i vesternizaciji Finske.
U suštini, SSSR je ograničavao utjecaj Finske na međunarodnoj sceni, “kvario” domaću kulturu i politički život. Decenijama su finski mediji i kultura prakticirali autocenzuru, suzdržavajući se od kritiziranja SSSR-a, a knjige i filmovi koji su se smatrali ‘antisovjetskim’ su bili naročito rijetki. Sanna Marin objašnjava: “U međunarodnim odnosima ova situacija je dovela do specifičnog termina: finlandizacija. Bili smo neovisna i suverena nacija. Ali, u praksi smo se morali suzdržavati od straha od provociranja SSSR-a, posebno u pitanjima vanjske i sigurnosne politike… Odnosi između Finske i Rusije su oduvijek bili pragmatični, daleko od toplih ili srdačnih. S Rusijom dijelimo najdužu granicu od svih zemalja EU i NATO-a, preko 1.300 km. Ova geografska činjenica je nepobitna. Unatoč našoj dugoj povijesti sa Rusijom, Finska i finski narod su se oduvijek identificirali kao sastavni dio nordijske kulture i regije. Ne dijelimo iste kulturne i jezične veze sa Rusijom, niti istu slavensku baštinu, kao neke susjedne zemlje.”
Od 1995. i početka članstva Finske u EU, EU predstavlja stub finske sigurnosne arhitekture. Sve do 2022. javno mnijenje u Finskoj je smatralo da je zemlja sigurnija ako ostane izvan vojnih saveza. Napad Rusije na Ukrajinu je sve promijenio iz temelja.
Tim povodom je nedavno, za časopis Elle, na pitanje o Rusiji i NATO-u na njenim granicama, Sanna Marin izjavila: “Tu je Putin napravio svoju najveću grešku. Izjavo je da neće da se NATO proširi na Istok, a napao je Ukrajinu i stekao dvije nove zemlje članice NATO-a: Finsku i Švedsku. Napadom na Ukrajinu Putin je uspio upravo ono što je na svaki način htio izbjeći: doveo si je NATO pred vrata. Ukrajina ima pravo da sama odlučuje želi li postati članica NATO-a.”
Veče s prijateljima
Za vrijeme mandata premijerke Sanne Marin dogodio se “škandal”, po svemu bezazlen događaj, pogrešno i zlonamjerno interpretiran: plesala je na privatnoj zabavi. U snimcima, koji su bez dozvole distribuirani, a svjetlosnom brzinom pregledani na društvenim mrežama i brojnim drugim medijima, vidi se kako premijerka pjevajući pleše pred kamerama, usred skupine ljudi i finskih zvijezda, u privatnom stanu. Na drugom videu se navodno vidi, mada nije jasan, kako Sanna Marin pleše sa pop zvijezdom. Datumi snimaka nisu mogli biti precizirani. “Ti snimci su privatni i snimljeni su na privatnim mjestima. Provela sam veče sa prijateljima i bez problema sam pristala na test na konzumiranje droge, koji se pokazao negativan.”
Antti Lindtman, šef Socijaldemokratske stranke, u Parlamentu je izjavio, na konferenciji za tisak, da Marin ima podršku njihove skupine. “Ne vidim problem u tome što pleše sa prijateljima na privatnoj zabavi.”
Postoji li privatni život kad je čovjek predsjednik vlade? Njen odgovor na to je da je naučila da politički sustavi još imaju problem priznati da su političari i ljudska bića. Nakon nezaustavljive bure dala je ostavku.
Finska se prostire na 100.000 otoka Baltičkog mora. Ima 5,6 milijuna stanovnika, jedina je od nordijskih zemalja uvela euro. Za vrijeme premijerke Marin ruska granica sa Finskom je postala granica sa NATO-m, imali li većeg i dalekosežnijeg poduhvata?
Nakon brojnih istraživanja poznato je da je Finska zemlja u kojoj žive najsretniji ljudi na svijetu. Sanna Marin je kao premijerka pridobila blagonaklonost mnogih i postala uzor, model za brojne sugrađanke i kolegice u svijetu. Politički novinar Lauri Nuro je pratio izbliza njenu karijeru i ustanovio da se mlađahna Sanna Marin nije ustrašila kritika bilo koje vrste, nego je, kad je bilo potrebno, vratila milo za drago. Tek na tome joj skidam kapu. Njen moto, sa početne pozicije na totalnoj margini društva je: “Znanje je važno, ali je volja za učenjem još važnija.” Zaključila je da je nekada mladalački naivno mislila da će neoborivi argumenti kad tad pobijediti, da se ljude može uvjeriti samo razumom. S vremenom je prihvatila da je politika mnogo kompleksnija od jednostavnog pitanja političkih aduta.
Kao što se kod nas kaže, sve je u pet deka. Mi vjerujemo da je tamo, na Sjeveru, sve ulickanije, a kod nas sirovije: Sanna Marin je sa zadrškom uočila grubost i okrutnost kolega, polusvijeta i njihovih logističara, koji su na svaki način tražili kako oslabiti ili naštetiti “protivniku”, a što je još strašnije - protivnici, koja ih je zasjenila i zakoračala putem uspjeha i slave.
“Iako Finska ne odgovara uvijek slici zimske egalitarne utopije, u kojoj prema anketama žive najsretniji ljudi na svijetu, ponosna sam na svoju zemlju i sretna što sam imala prigodu služiti joj.” Lijepa, hrabra i osobena Sanna Marin, zavidne i iznenađujuće biografije, ima samo 41 godinu. Život je pred njom.
