Macron II iza kulisa
Emmanuel Macron (1977.) je 24. aprila 2022. drugi put izabran za predsjednika Francuske. Prvi je mandat bio prepun oluja, koje niko nije predvidio. Razbijačke masovne demonstracije žutih prsluka trajale su tri i pol godine. Citiram uplašenog Macrona: “Na kraju će me ubiti, a sa Brigitte će biti još gore.” Premijer Philippe je bio “na rubu nervnog sloma, uvjeren da će srušiti državu”. Nasilničke horde umalo nisu ušle u Jelisejsku palaču.
Poslije je nastupio Covid. Približno 145.000 Francuza je podleglo zarazi. A onda se desio rat u Ukrajini. Rekordan broj građana nije glasalo na izborima. Macron je pobijedio, uprkos dvosmislenostima i razdorima, koje je svjesno izazvao: tradicionalnih stranaka, republikanaca i socijalista više nema na vidiku.
Bez kampanje
Njegova predsjednička kampanja je čudna, tj. uopće je nije bilo. Kupovna moć je značajno opala, usred epidemije je izbilo na vidjelo da je zdravstveni sustav teško bolestan, predsjednički kandidat se tvrdoglavo drži granice za odlazak u penziju na 65 godina – s čim se niko ne slaže, svi traže ozbiljne povišice primanja, i ljevica i desnica i ekolozi imaju fundamentalne zamjerke na njegov način upravljanja, energenti su poskupjeli, ali Macron je pobijedio sa 58% glasova naspram protivničkih 41%.
LePen (1968.) je treći put kandidatkinja na predsjedničkim izborima. Politiku je naslijedila od svog oca, koji se u ime ekstremno desnog Nacionalnog fronta za predsjedničku fotelju takmičio pet puta. Macron je došao niotkuda, i iz prve uvjerljivo trijumfovao. U knjizi “Čudnovata pobjeda Macron II”, objavljenoj 8. juna 2022. stoji: “Macron može živo podsjetiti na ‘mladog Papu’, junaka istoimene TV serije slavnog Paola Sorrentina.” Papa, kojeg igra Jude Law, slučajno je izabran, a biskupska ga kurija smatra savitljivim i upotrebljivim. Ali, kad zauzme poziciju, “mladi se Papa skoncentriše i preuzme svu vlast. Vlada na potpuno neočekivan način i zbuni sve redom”.
U knjizi su predstavljeni trenuci koje nijedna kamera na svijetu nije mogla zabilježiti: 8. februara 2022. Macron je kod Putina u Kremlju, a rat odavno smrdi. “Neprijateljski, prijeteći univerzum. Ozračje hladnog rata i paranoja KGB-a. Pomislili smo na Bulgakova, na ono što je napisao u Maestru i Margeriti: Čemu služi dobro, ako zlo ne postoji, na šta bi ličila zemlja, ako bi sjene bile pobrisane. Taj dan, sjena zla je bio Putin.”
”Sanitarni protokol je apsurdan i ponižavajući. Putin se patološki boji zaraze. Francuzi su zamoljeni da stignu šest sati ranije da bi obavili testiranje, a u međuvremenu su odvedeni u poseban prostor. Lideri se neće rukovati. Razgovor će se odvijati za stolom dugim preko šest metara – što će biti predmet podsmijeha na društvenim mrežama. Macron, odvojen od suradnika, nestao je iza nekih vrata. Nakon pet dugih sati razgovora - francuska je ekipa u čudnovatoj atmosferi prepuštena sama sebi - predsjednik je izašao i jedva prozborio: ‘Dobro je što smo došli.’ Nastavio je isključivo neverbalnom komunikacijom. Zaključio je da Putin sasvim sigurno sprema rat. Toliko je pokušavao urazumiti ga, i razgovarati, da je ‘car’ izjavio - da ga je mučio.” “Putin iz 2019. nije ovaj danas: neprepoznatljiv je, bunkerizovan i radikaliziran, potpuno nepristupačan.” “To što su te noći 8. februara izašli na hladni Crveni trg, nije samo da prošetaju i opuste se, nego da budu sigurni da ih niko ne sluša: bilo je isuviše opasno razgovarati u hotelu, uz čašu viskija, kako to obično rade. Ne u Rusiji.”
Kad je počela invazija na Ukrajinu, u noći između 23. i 24. februara, Macrona su probudili u pet ujutro. Zakazao je sastanak vijeća obrane za 9h. “Francuska obavještajna služba nije znala anticipirati, a diplomacija nije uspjela spriječiti.” Predsjednik je odlučio da veleposlanstvo u Kyivu ostane otvoreno i zbog francuskih državljana i radi Zelenskog, ako se bude želio tamo skloniti. Putin je rekao Macronu: “Zelenskyy se sakrio u bunker, kao Hitler, a ja znam gdje je bunker.”
Macron je, intrigiran humoristom i glumcem koji se lansirao u politiku, pozvao Zelenskog u posjet još dok je bio “predsjednički kandidat, spreman raznijeti sustav”. Kad je izabran, Zelenskyy je za prvo službeno putovanje odabrao Paris. Od tada predsjednici i njihove gospođe komuniciraju direktno preko Whatsappa. Koliko diplomate cijene takav neposredan odnos, toliko se ukrajinska sigurnost plaši da njihov ratni predsjednik ne bude geolokaliziran.
Macron je kandidaturu za predsjedničke izbore objelodanio u posljednjem trenutku. Obratio se “Pismom Francuzima” objavljenim u medijima 3. marta. Prema autorima knjige, Macronovi suradnici su podijeljeni u četiri - neprijateljska - klana: tehnokrate, koji ne izlaze na teren, nego nameću tehnička rješenja. Cifre i mjere su im draže i od ljudi i javnog mnijenja. Predvodi ih svemoćni Alexis Kohler, generalni tajnik Jelisejske palače, nazvan ‘podpredsjednik’, “Macronova kutija sa instrumentima, i njegov švicarski nož”. Navodno, pored gospođe Macron, Kohler mu je najbliža osoba na svijetu. Jedan od tehnokrata je ‘platio glavom’, jer je počeo teoretizirati o udaljavanju gospođe Macron iz vidokruga: mada nezamjenljiv, prešao je u ilegalu.
U drugoj skupini su scenaristi: kao što sama riječ kaže, to su komunikatori i pisac govora (u totalnom nesporazumu sa tehnokratama). Oni pokušavaju predsjednika približiti sugrađanima i “usaditi mu empatiju, tamo gdje mnogi Francuzi vide prezir”.
U trećoj skupini su ‘gunđala’ – rijetki, iskusni političari, koji uspijevaju Macrona kritikovati u lice. Gunđala, među kojima su i aktualni predsjednik Nacionalne skupštine Ferrand i nekadašnji ministar obrazovanja Bayrou, smatraju da su tehnokrate konfiskovale predsjedničku kampanju. Bijesni su što su za predsjednički program saznali tek uveče uoči objave u javnosti. Imali su konkretne zamjerke, i na dob penzionisanja, i na predložene povišice upisnina na sveučilišta, i na traženje da nastavnici budu plaćeni u direktnoj ovisnosti od uspješnosti učenika, i na zahtjev, koji je crno na bijelo formuliran – da učenici u znak pozdrava kad nastavnik ulazi u učionicu – ustanu, i na ukidanje natječaja za zapošljavanje profesora - ali nisu dobili priliku bilo šta reći. Program je “ugraviran u mramor”, bez konsultacija sa premijerom ili ministrima, već odštampan.
Službeno – postojalo je 35 radnih skupina sa zadatkom “sondirati famozno civilno društvo”. U stvari, Macron nije tražio ničije mišljenje. “Kao da su tu samo da ga prime na znanje.” Kad im je uoči objavljivanja predstavljen, od njih se očekivalo da prije izlaska svoj primjerak uredno vrate. Macron autokrata, kao što sam piše tekstove na svom twitter-profilu, sve je – završio sam. “Da bi bio učinkovit, mora biti paranoičan.” “A u njegovom generalnom štabu suvereno vlada licemjerje ljudi koji se srdačno mrze.”
Četvrta skupina predsjednikovih ljudi su ‘mladi vukovi’: tu spadaju mladi ministri, prije prvog mandata preuzeti iz desničarskih stranaka, koji su uspjeli napraviti prostor “pored Kralja, a ta su mjesta jako skupa”. Dvojica među njima su neslavno nazvana Tic et Toc: tic znači isto kao kod nas ‘tik’, a toc je naziv za opsesivno-kompulsivni poremećaj.
Među njima je bio i premijer Philippe, gradonačelnik Le Havrea, kao slučajno upecani anonimus. Ali, u vrijeme Covida su njegove premijerske intervencije, “jasne, pedagoške i nepretenciozne”, sahranile “Macronove lirske govore, apstraktne i beskrajno duge”. Zato je premijer Philippe udaljen i na njegovo mjesto postavljen gospodin Niko – Jean Castex. Taj sjenu pravio nije, a to je ono što je predsjednik htio. Ogorčeni lojalni Philippe utemeljio je novu stranku Horizonti, i danas je prijetnja Macronu. Niko ne sumnja da predsjednik i za to sprema rješenje. Skoro kao što se moglo očekivati: klanovi u vrhu vlasti, i bespoštedne neizgovorene mržnje.
Nekoliko velikih produkcijskih kuća ponudilo je snimanje predsjedničke kampanje “iznutra”, i prikazivanje serije na webu, u stilu netflixa. Predsjedniku, koji jedva čeka da se producira, ideja se dopala, ali zakočile su tehnokrate. Sigurno je sigurno: poštiva se kult tajne i panično bježi od eksponiranja kandidata.
Niko nije računao na takav stjecaj okolnosti: istovremeno Covid, kandidatura za predsjednički mandat i rat u neposrednom susjedstvu. Zato je lukavi Macron konsultirao prethodne predsjednike, Hollandea i Sarkozyja: obojica su imali posla sa Putinom. I pored činjenice da su svi upregnuti i da niko ne spava, kandidatu se može desiti nesmotrenost.
U knjizi je opisano kako je na predsjednikovu ideju 31. decembra 2021, uoči početka francuskog predsjedavanja Europskim vijećem, ispod Trijumfalne kapije postavljena zastava EU. To je proizvelo paljbu iz svih oružja: “A gdje je francuska? Macron utopio Francusku u EU, važniji mu je Bruxelles od Parisa”, napali su desničarski kandidati Pecresse i ultra nacionalisti LePen i Zemmour, koji odavno zahtijevaju Frexit. Rješenje je bilo da se na brzinu postavi i francuska, ali novi jarbol za nacionalnu zastavu košta 255.000 eura. Naivni Macronov europeizam ga je skupo stajao. Doček Nove godine je za cijelu ekipu gorak nauk: “To je prije svega priča o krhkosti, činjenica da zrno pijeska može izazvati tektonski poremećaj.” Protivnici su trijumfovali, a zastava EU uklonjena sljedeće noći. Macronovoj ekipi je preostalo da objavi da je baš tako i planirala. Da li neko kod nas, na Balkanu, može i sanjati o ovakvom zapletu – zbog bezazlene zastave EU?
Pljačke
Jedno poglavlje u knjizi se zove “Pljačke”. Opisano je kako je Macron godinama pozorno birao i vrbovao uzdanice političkih stranaka, od socijaliste Rebsamena, gradonačelnika Dijona, do desničara Estrosija, gradonačelnika Nice. “Njegovo manevriranje je politički i ljudski makjavelističko, na granici perfidnosti.” Da li treba biti iznenađen? Nedavno je na društvenim mrežama cirkulirala šegačina: “Dosta je bilo SDA, konačno novi ljudi na političkoj sceni: Zvizdić - 30 godina SDA, Čampara 25 godina SDA, Ademović 17 godina SDA, Konaković 14 godina SDA...” Nije spomenut onaj deputat iz Naše stranke, kojem je to, nakon SzaBiH i SBB, treća politička kućna adresa. Da li se u tome političari svijeta razlikuju – vidi se golim okom. Upadi u tuđe terene ili krađa u susjednom kokošinjcu je općepoznata činjenica, i u sredinama koje izdaleka djeluju uređenije. U knjizi je to elegantno formulirano: “Taktičar i strateg, Macron ne voli ništa tako kao uvjeriti da on zna bolje, da je u pravu, i požnjeti uspjeh.”
U Jelisejskoj palači ima još nešto što se izvana čini kao gladac, ali izgleda nije. Gospođā na istaknutim mjestima - nema. Jedno poglavlje knjige se čak zove “Boys Club”. Mediji su puno puta kritikovali samoproglašenog naprednog predsjednika, koji drži predavanja o jednakosti spolova – a okružen je isključivo muškima. Ljudi iz okoline Macronovih svjedoče i o izuzetno bliskim supružnicima. Bilo je i interpretacija da je predsjednik prikriveni homoseksualac, što je Macron javno demantirao. Jedna osoba iz njihovog okruženja svjedoči o ‘mužu’ koji nije izrazito seksualan, i opisuje scenu kad je naišla posebno atraktivna gospođa za kojom su svi uzdahnuli, a Macron nije ni trepnuo. “Izgleda da ga to jednostavno – ne zanima. On svoje nadprosječne zavodilačke kapacitete jednako koristi na muške i na gospođe, u potpunosti usredsrijeđen na lov za vlašću, i kako je sačuvati.” Izuzetak u Boys Clubu će biti novoimenovana premijerka Elisabeth Borne (1961.), kojoj se samo može poželjeti da ne bude nimalo karizmatična.
Korisno je znati da kandidat za predsjedničke izbore u Francuskoj može potrošiti maksimalno 17 milijuna eura do prvog kruga glasanja, a 22,5 milijuna ako se kvalificira za drugi. Država finansira polovicu troškova. Pojedinac može donirati maksimalno 4.600 eura za kandidata i 7.600 eura za stranku. Macron je za sakupljanje fondova za obje predsjedničke kampanje angažirao nekadašnjeg bankara Christiana Dargnata, koji je otvorio kabinet za consulting. Doduše, ovaj put treba bitno manje novaca nego 2017.
O Macronu sve govori činjenica da je na čelu najbogatije političke stranke u Francuskoj, koju je ustanovio 2016. NB: socijalistička partija je utemeljena 1969. Država finansira stranke u skladu sa njihovim rezultatom na izborima i brojem zastupnika u Nacionalnoj skupštini. Macronov En Marche država finansira sa više od 20 milijuna eura godišnje. Pokret je obavijestio javnost da je u predsjedničku kampanju investirano 8 milijuna eura. Predsjednik od početka prvog mandata ima službenu fotografkinju koju je plaćala predsjednička palača. Na početku kandidatske kampanje njen status je promijenjen: angažman u odnosu 50% i 50% finansiraju Jelisejska palača i “status Macron kandidat”.
Na prvo medijsko lansiranje predsjedničke kampanje koju je 14. marta organizirala televizijska kuća TF1, Macronov štab sa ministrima stigao je u iznajmljenom kombiju: ‘putovanja’ u cilju predsjedničke kampanje se ne mogu finansirati iz sredstava Vlade. NB: pomisliti na broj limuzina sa rotacionim svjetlima, zavijanje sirena, i tjelesne čuvare na sličnim lokalnim okupljanjima na Balkanu.
Još jedan primjer, tragičan ovaj put, može se uporediti na našim događajima: slučaj ubijenog 31. godišnjeg Jeremieja Cohena, u javnosti lažno predstavljen. Jelisejska palača tik uoči izbora ništa ne propušta slučaju: kabinet predsjednika države je odmah obavijestio da je stupio u kontakt sa familijom žrtve. Nerado ovdje bilježim imena naših tragično nastradalih mladića, čije familije i poslije pet godina od bh. lidera očekuju i pravdu i empatiju.
U pariškoj Areni u poslovnoj četvrti Défense, u sali sa 40.000 mjesta, En Marche je 2. aprila organizirao kandidatski miting, samo tjedan pred prvi krug glasanja. Dvorana je puna ogromnih ekrana, sve je vrvilo od zastava i muzike, angažiran je i specijalni DJ, dijelile su se majice. Na scenu je izašao samo Macron i govorio dva sata. “Eklatantan primjer da ‘Macron’ znači da je cijela mašinerija isključivo u njegovoj funkciji.” Mada, briljantni kandidat sve i jedan dossier ima u malom prstu. Od vanjskog duga, deficita od 3%, rasta zapošljavanja u vrijeme pandemije, do zagarantiranog minimalnog dohotka i penzija. Za to mu ne treba niko. U TV sučeljavanju sa glavnom protivnicom LePen, deklasirao ju je samo jednom ne može biti ubitačnijom rečenicom: “Kad razgovarate sa Rusijom, vi u stvari razgovarate sa vašim bankarom.” LePen je od Rusije dobila značajnu posudbu, a od madžarske banke kredit od 10 milijuna eura. Svi njeni argumenti su – pali u vodu. U rukavu je imao pripremljen tekst: “U ovoliko godina ste samo ‘nein’ promijenili u niet”, ali nije bilo potrebno.
Macron je LePen nadvisio za 17%. Isto veče pobjedu je proslavio neuporedivo umjerenije nego prije pet godina. Uz zvuke Ode radosti, sa gospođom i okružen kćerkama i sinovima članova svog kandidatskog kabineta, pozdravio je glasače, i vrlo brzo otišao kući.
Šamar predsjedniku
Knjige o predsjedničkoj kampanji trebali bi objaviti i novinari koji ‘prate’ bosanskohercegovačke kandidate, vjerujem da bi se imalo šta pročitati. Nakon prvog kruga glasanja za parlamentarne izbore, pokret En Marche i ujedinjena ljevica NUPES su dobili približno jednak broj glasova. Drugi krug se održava u subotu, 18. juna. Pitanje svih pitanja je da li će Macron dobiti većinu u Parlamentu i nastaviti samostalno vladati. Predsjednik je bio non stop na terenu, od ranojutarnjeg posjeta Rungisu, najvećoj zelenoj pijaci na svijetu, do izbornih jedinica koje tradicionalno glasaju za ekstremnu desnicu.
Jedno djevojče mu na udaljenosti od 10 cm u brk kaže: “U vrh države postavljate osumnjičene za silovanje”, što je aluzija na novoimenovanog ministra solidarnosti Damiena Abada. Macron odgovara da brani princip nevinosti, dok nadležne institucije ne artikuliraju stav. Da zamislimo da nekome od naših prvaka neidentifikovani birač priđe na 10 cm, i sroči mu kritiku pravo u lice. 27. marta 2022. na Trocaderu masa je skandirala “Macron ubojica!” 12. aprila u Alzasu čovjek mu je u facu rekao da je “manipulator i lažov”. Kako bi se to kod nas završilo? Vidjeli smo i kako je mladić iz blizine – ošamario Macrona.
Esejista i politički savjetnik Alain Minc navodi: “Macron svoj život živi kao roman. Otvara poglavlja i piše nove stranice. U najboljem smislu riječi, Macron je avanturista.”
Uz puno divljenja, malo prizemnije poređenje nego ono sa mladim Papom, u knjizi je ponudio Macronov bliski suradnik, socijalistički senator, François Patriat. Macronovu vladavinu je uporedio sa nogometašem koji igra za ‘Pofalićki’, i onda dva puta zaredom pobijedi na Svjetskom kupu. I zaključi: “Sam je. Ali zar Bog nije sam?”
