Kad Bajram sretne Nowruz: Susret vjere, proljeća i novih početaka
RAMAZAN NA ORIJENTU: Dani kada božanska svjetlost ispunjava svaki dom
Tog dana sam se zadesio u Samarkandu (Uzbekistan), kada su se od ranog jutra u grad počele slivati rijeke vedrih, raspjevanih i razigranih djevojaka i mladića, mlađih porodica sa veselom djecom, koja u rukama nose balone, staraca i nena sa zavežljajima i korpama cvijeća, muzikanata i artista, sportista i folklorista. Pristizale su i muzičke, plesne i folklorne grupe, spremne da pokažu šta su naučile u posljednjoj godini dana.
Svi su tragali za mjestom u gradskim parkovima da bi prostrli šatorska krila, razapeli čadore, prostrli kožne, krznene i vunene prostirke i raspalili vatre za slavlje koje će trajati duboko u noć. Nad Samarkandom se nadvilo nekoliko golemih šarenih dirižabla, nebrojene zastave, a orijentalni muzički zvuci ispunjavali su blagu kotlinu, u kojoj je smješten grad, čineći je neuobičajeno vedrom i svečanom. Kako i ne bi, osvanuo je Nowruz, perzijska Nova godina!
JELO TRIDESET ANĐELA: Sve me tog jutra podsjećalo na nekadašnje prvomajske uranke iz mog djetinjstva, ali nekako se, istovremeno, sve umnogome i razlikovalo, na neki čudan, orijentalan način. Nowruz se na Orijentu nikada ne tretira kao jedan od sezonskih praznika. On je mnogo više od toga. Označava se kao dan kada je Anđeo pobjede potaknuo ljudski duh na stvaranje mira i novih ljudskih vrijednosti. Ime je izvedeno iz dvije stare perzijske riječi - now što znači novi i ruz što znači dan. Dakle, riječ je o novom danu, prazniku drugačijem od svih praznika, koji nagovještava vrijeme nade, novog rađanja i pobjede, buđenje prirode i početak perzijske Nove godine, koja se ne slučajno poklapa s početkom proljeća.
Zbog toga se na ulicama uzbekistanskih gradova ovog dana odvijaju svečanosti kakve se ne pamte tokom godine. Nowruz je prilika da se slavi priroda i božanski duh, da se dočeka Nova godina i da se započnu neki novi, drugačiji životni projekti i da se uživa u ukusnoj hrani sa prijateljima, susjedima i porodicom. Tog dana se kuha, dijeli i jede sumalak, blagoslovljeno jelo napravljeno od proklijalih zrna pšenice, koje obnavlja i daje snagu. Uzbeci ga nazivaju još jednim imenom – Jelo trideset anđela.
Ova tradicija, stara više od 3.000 godina, slavi i odaje počast ne samo u Uzbekistanu i zemljama koje nose perzijsko nasljeđe već i u mnogim zemljama Centralne Azije. Nowruz je jedna od najveličanstvenijih i duboko ukorijenjenih proslava u perzijskoj kulturi i prati ga niz neobičnih vjerovanja i običaja, kao što su postavljanje Haft-Seen stola, proljetno čišćenje, porodične posjete, sklapanje novih prijateljstava, praštanje starih svađa i darivanje.
NAJRADOSNIJI DAN U GODINI: Posebno su zanimljivi sadržaji koji se moraju naći na takozvanom Haft-Seen stolu. Svi počinju sa početnim slovom S: klice sočiva za ponovno rođenje (sabzeh), slatki puding za obilje i plodnost (samanu), sirće za mudrost i strpljenje (serkeh), bijeli luk za zdravlje (seer), sušeno voće za ljubav (senjed), jabuka za ljepotu (seeb) i sumačne bobice, koje podsjećaju na boje jutarnjeg sunca (somaq). Naravno, na svečanom stolu nađe se mjesta i za druge stvari koje privlače dobre vibracije, kao što su zlatni novčići, zumbuli, zlatne ribice, ogledala, svijeće, orašasti plodovi, slatkiši, sušeno voće, ošarana jaja i drugo. Nemoguće je zamisliti Uzbekistan bez slatkih kolača, vrućeg pilafa i, naravno, bez ukusnog kebaba, čiji miris omamljuje cijeli grad. Dim, zasićen aromom pečenog mesa na ugljenu, širi se daleko od roštilja, mameći gurmane i sladokusce.
Za milione ljudi širom Bliskog istoka i Centralne Azije, Nowruz je najradosniji dan u godini i tradicionalno se slavi od zaratustranskog vremena i perzijskog vjerovjesnika Zaratustre. U Afganistanu se široko obilježava svečanostima kao što je čuvena Mela-e Gul-e Surkh (Festival cvijeća); u Azerbejdžanu se organizuju narodne ceremonije skakanja preko rasplamsalih vatri; kurdska zajednica u Iraku, Armeniji i Turskoj, Nowruz slavi kao simbol slobode i otpora; u Kazahstanu lokalno stanovništvo gradi nove jurte u kojima izlažu stolove sa bogatom hranom, dok se u Indiji, Pakistanu, Tadžikistanu, Uzbekistanu i Turkmenistanu organizuju javne proslave, sportska i folklorna takmičenja, porodična slavlja, muzičke predstave, trke konja, takmičenja hrvača i pehlivana, gozbe i druga društvena natjecanja.
U mnogim selima koja su podignuta uz karavanski Put svile, u danima Nowruza održavaju se narodna veselja i takmičenja kakve se rijetko gdje mogu vidjeti. Najpopularniji je Kupkari ili Ulak-kupkari, u slobodnom prijevodu “igra sa kozijim truplom”. Vješti mlađahni jahači se bore za chokalj, truplo koze, obično teško između 50 i 80 kilograma. Timovi koji se sastoje od šest osoba međusobno se bore koji će se više puta dokopati kozijeg trupla i prenijeti ga u polje, do nacrtanog kruga protivničkog tima. To nikako nije ni lak ni jednostavan zadatak, jer se za chokalj ponekad bore i odvažni pojedinci iz publike, koji ne pripadaju ni jednoj od ekipa, pa se na takmičarskom polju u dramatičnom metežu nađe i po nekoliko stotina bjesnih konjanika.
Nowruz je uvršten na UNESCO-ovu listu nematerijalnog kulturnog naslijeđa čovječanstva, kao kulturna tradicija mnogih bliskoistočnih i azijskih naroda, a OUN je 2010. godine proglasio 21. mart Međunarodnim danom i pozvao na proslavu ovog proljetnog praznika svjetlosti, koji jača prijateljstvo među narodima, afirmiše ideale zajedništava, bratstva i humanizma. Arheološki dokazi ukazuju na to da su Iranci i njihovi zoroastrijski preci možda slavili proljetnu ravnodnevnicu i jesenje žetve hiljadama godina kroz sezonske poljoprivredne festivale.
VRIJEME NADE I OBILJA: Perzijska mitologija Nowruz povezuje sa čuvenom “Shahnamom” (“Knjiga kraljeva”), čuvenim epom od 50.000 stihova, koju je napisao perzijski pjesnik Ferdowsi između 977. i 1010. godine nove ere, u kojoj se početak Nowruza pripisuje kralju Jamshheddu, četvrtom šahu mitološke pišdadske dinastije Irana i legendarnom perzijskom vladaru. Vjeruje se da se na današnji dan Jamshheddu popeo na svoj tron i uz pomoć Ahura Mazde, boga zoroastrizma, protjerao tamu i patnju, označivši novu eru prosperiteta, a ta scena je ugravirana na zidovima slavnog grada Persepolisa. Prema drevnom perzijskom tekstu “Shahnami”, vladavina kralja Jamshheddua bila je zlatno doba, a njegova povezanost s Nowruzom učvrstila je festival proljeća kao vrijeme nade, obnove i obilja.
Nowruz je sveti dan za muslimane šije (shia), sufije, alawite, bektašije, ismailise, babise i pristalice Bahá’í vjere (monoteistička religija, čiji pripadnici slijede učenja Bahá’u’lláha) širom svijeta. To je prvi dan Bahá’í kalendara, koji pada na proljećni ekvinocijum oko 21. marta. Bahá’í kalendar je, inače, sastavljen od devetnaest mjeseci, po devetnaest dana, a svaki od mjeseci je nazvan po Božijem atributu. Prvom danu i prvom mjesecu dan je atribut Bahá, arapska riječ koja znači “sjaj” ili “slava”, a podrazumijeva Božijeg glasnika koji donosi proljeće i dah novog života.
Nowruz je navodno nastao u Korasanu (Khorosan), u sjeveroistočnom Iranu, a perzijski imam Musa al-Kadhim (Musa ibn Ja’far al-Kadhim), poznatiji pod imenom Abu Ibrahim i al-Kazim, Onaj koji kontroliše svoj bijes, živio je u osmom stoljeću (745. – 799.), objasnio je značaj ovog jedinstvenog svetog dana: “U Nowruzu je Bog sklopio savez sa svojim slugama da Ga obožavaju i da ne dopuste nikome da Ga ugrozi. Ovaj dan je prvi dan kada se pojavio plodni vjetar i kada je procvjetalo cvijeće na zemlji, a anđeo Gabriel (Jibrail) se pojavio pred Poslanikom, i to je dan kad je Ibrahim (Abraham) razbio idole...” Dakle, to je uistinu po svemu sveti dan!
Postoji jedan zapis iz 10. stoljeća, koji opisuje moćnog kalifa Adud al-Dawla (949. - 983.) na vrhuncu svoje moći, kako dočekuje Nowruz u veličanstvenoj carskoj dvorani, obloženoj zlatnim i srebrnim tanjirima i vazama punim sočnog južnog voća i šarenog cvijeća. Vladar sjedi u svečanoj kraljevskoj odori, na blistavom zlatnom prijestolju, a dvorski astrolog mu ponizno prilazi i ponizno čestita dolazak Nove godine. Kralj tada poziva prijatelje, dvorjane, muzičare i pjevače da zajedno uživaju u svečanostima.
NADE U POVRATAK ANĐELA POBJEDE: Perzijska mitologija stvorila je brojne zanimljive priče o Nowruzu. Jedan od mitoloških junaka je Amoo Nowruz, koji po mnogo čemu podsjeća na Djeda Mraza. Kada dođe Nova godina, Amoo Nowruz sa svojim vjernim prijateljem Hajiom Firoozom, putuje po selima i gradovima, posjećuje svaki dom i dijeli poklone, a onda odlazi da se pobrine da svaki dio zemlje osjeti dolazak proljeća. Perzijske narodne priče opisuju Amooa Nowruza kao starca, sa dugom bijelom bradom i bijelom odjećom. Obično ima plavi šal prebačen preko ramena i štap u ruci. Za razliku od Djeda Mraza, Amoo Nowruz gotovo da je izgubio mjesto u iranskim dječjim pričama. Pa ipak se njegov lik u pratnji Hajia Firooza, često može vidjeti na gradskim ulicama u vrijeme Nowruza.
Odavno je u zemljama zoroastranskih tradicija Ahura Mazda izgubio božanski sjaj. Islam je ušao u gotovo svaki porodični dom i postao dominantna religija. Ali još uvijek svi slave Nowruz. To je za mnoge i duhovni i svjetovni praznik, prilika da se očiste i urede domovi, okupi porodica, obnove stara prijateljstva, isplate stari dugovi i zaborave svađe i razmirice. To je dan u kome sve miriše na zumbule, ljubičice i tulipane, gradski trgovi, ulice i parkovi odišu posebnim bojama i mirisima, a ljude ispunjava sreća.
U ovom danu mnoge djevojke i mladići spoznat će šta je iskrena ljubav, a mnogi će za sva vremena izabrati životnog partnera i izroditi mnoštvo djece. Zbog toga nije čudo da parkovi i ulice gradova i sela nalikuju na velike filmske spektakle, u kojima se svakodnevnica miješa sa bajkovitim tradicijama drevne prošlosti. Jedino još uvijek, stanovnike Irana i zemalja Bliskog i Srednjeg istoka zahvaćenih nepravednim nametnutim ratom, umjesto pjesme i vedrih muzičkih newrudskih zvukova i talambasa, bude tragična ratna razaranja i strahovi od smrti. Nadu i optimizam jedino budi činjenica da se nakon 33 godine Ramazanski bajram baš ovog vikenda susreo sa svetim Nowruzom, perzijskom Novom godinom i najavom konačne pobjede Dobra nad Zlom. Mnogi u tome vide buđenje božanskih sila i novog vremena, u kome će Anđeo pobjede potaknuti ljudski duh na stvaranje trajnog mira i novih ljudskih vrijednosti!
