Ivica Škaro i njegov nezaboravni vatreni ples: "Uvijek osjetim vatru oko sebe"

Vatru je nemoguće kontrolisati. Ona je opasan medij. Potrebna je velika disciplina, potrebna je ogromna vježba, ali uvijek može nešto poći po krivu. Uvijek ljudska pogreška može da se dogodi. Trenutak nepažnje i šteta je velika. Ma koliko pogreška bila banalna, posljedice mogu biti katastrofalne.

Ovo za Oslobođenje kaže “gutač vatre” iz Zagreba Ivica Škaro, koji je na nedavno održanom Rimskom festivalu u Gradišci bio glavna zvijezda i dana i večeri. Ivica je sa svojim pomoćnicama, odnosno “vilama”, gledaocima dočarao ples sa vatrom kakav nikada prije nisu vidjeli.

Opekotine

- Bio je to davni april 1998. godine. Kao da je juče bilo. Bio sam u Amsterdamu. Lagano sam šetao gradom. Vidio sam grupicu uličnih zabavljača koji su svirali neku fantastičnu muziku. Mislim da je bio fank. Vrtjeli su vatru dok su svirali. I mene je to oduševilo. Kada su završili, došao sam do njih i pitao ih da li mogu i ja da probam, rekao je Škaro.

I od 1998. do 2024. godine vatra je jedini Ivicin element. Sa vatrom je i dan i noć. Kaže da je samouk. U njegovo vrijeme nije bilo YouTubea, nije bilo podkasta, nije bilo reelsova i sve je morao da nauči sam. Išao je kod svakojakih cirkuskih umjetnika i od njih krao poneku foru.

- Što Italija, što Njemačka. Berlin je najveći centar za takve egzibicioniste. Moji učitelji su bili Italijani, Švabe, Česi. Na početku je bilo mnogo povreda. Mnogo. Opekotina do opekotine. I mnogobrojne upale pluća i to hemijske. To je veoma opasno, ali šta da se radi. To mi je u opisu posla. Već dugo se nisam opekao i nadam se da će tako ostati, istakao je Ivica.

Opekotine, dodaje on, najčešće nisu bolne, jer nisu velike. Ali, ako je vatra dohvatila neko nezgodno mjesto, onda povreda zna i da boli i da potraje. Ukoliko je opekotina na nekom pregibu, onda oporavak traje duže, jer se koža neprestano iritira. Nezgodno je i ako plamen dohvati stražnjicu.

- Bez obzira na trening, vatru uvijek osjetim oko sebe. Evo, i sada, desetak minuta poslije nastupa, sve se cijedi sa mene. Treba mi nekoliko mjeseci da spremimo jednu koreografiju. Imamo, naravno, razne varijacije na temu. Sve je to manje-više u nastajanju još. Treba vremena da se sve tačke izbruse, kazao je Ivica.

Ivica na nastupima čini čuda. Glavna tačka večeri je kada “navije” flašu, napuni usta nekom tekućinom i onda napravi plamen koji se penje u visinu dobra dva ili tri metra. Pije, kako kaže, vlastitu mješavinu koju je “skuvao” samo za sebe.

- Baza je parafinsko ulje, odnosno ulje za lampe. To miješam sa medicinskim alkoholom i eteričnim biljkama poput lavande i kadulje. Moram da stavim ono što će pomoći ustima. Rekvizite i opremu čistimo u ulju ili u petroleju. Malo dodamo etanola i to je sve, kazao je ovaj neponovljivi “gutač vatre”.

Opasan medij

Tečnost kojom puni usta je izuzetno opasna. Opekotina je, kaže on, zaista najmanja stavka u tom trenutku. Do velikog problema dolazi ukoliko udahne sam plamen ili dim prilikom gutanja te tečnosti. Automatski dolazi do hemijske upale pluća, jer se udiše čist parafin.

- Ne znam da li mi ovaj posao skraćuje život. To zaista ne znam. Ne znam ni da li želim da znam. Sa druge strane, ovo je unosan posao. Nema tu toliko para, ali radim ono što volim. Radio bih i za manje novca, ali ne bih mijenjao ništa. Naravno, oprema koju koristimo je izuzetno skupa i do nje nije uvijek lako doći, priča Ivica Škaro.

Petnaest godina se nije “ofurio”. Kaže da je oprezan i da poštuje vatru. S njom nema igranja. Vatra je opasan medij i svako ko s njom radi, mora da zna u kakav se rizik upušta. Greške ne smije biti, jer se greške skupo plaćaju.

- Plaćamo i životno osiguranje. Premije su dosta visoke, jer se bavimo takvim poslom kakvim se bavimo. Cijelog ljeta smo na “turneji”. Iz dana u dan. Ponekad ne stignem da eliminišem okus petrojela u ustima. A to se lako radi. Dovoljna je samo slana otopina i sve nestane, rekao je Ivica Škaro.