Imamo javno zdravstvo, a sve nas više liječe privatnici / Bakir Nakaš: Novac će krenuti za pacijentom
Zašto imamo javno zdravstvo u našoj zemlji kada sve više idemo u privatni sektor, u privatne poliklinike na liječenje? Mnogi građani nezadovoljni našim zdravstvenim sistemom često postavljaju ovo pitanje, ističući činjenicu da se u prošlim, ali i budućim vremenima, za zdravstvo izdvajao veliki novac. Uprkos tome, mnogi od njih prinuđeni su plaćati ljekarske preglede, nabavljati neophodan lijek i van granica zemlje.
Gubitak klijentele
- Nažalost, u posljednje vrijeme evidentno je da javni sektor sve više gubi klijentelu. Ono što je sigurno nova pojava jeste da pacijenti vrlo često traže usluge privatnog sektora da bi bili sigurni da će to biti u onom trenutku kada im je neophodno. Nezavisno od toga koliko je novca potrebno da plate, ukoliko postoji mogućnost da zavod zdravstvenog osiguranja refundira određene usluge, opredjeljuju se za privatni sektor. Ukoliko i ne refundira, ipak se opredijele da dobiju kvalitetnu uslugu i na vrijeme, govori za Oslobođenje dr. Bakir Nakaš, ljekar u penziji i dugogodišnji direktor sarajevske Opće bolnice “Prim. dr. Abdulah Nakaš”.
Koliko i šta bi zdravstvene vlasti mogle učiniti da se koliko-toliko riješe nagomilani problemi u javnom sektoru, hoće li i žele li šta više uraditi za dobrobit naših građana? Krajnje je vrijeme, mišljenja je naš sagovornik, da se javni sektor organizira na način da cjelokupno zdravstvo u BiH bude uvezano u jedinstvenu cjelinu.
- Također, cjelokupno zdravstvo bi trebalo biti finansirano iz sredstava koja su na raspolaganju, a to su sredstva koja pacijenti direktno plaćaju kao svoj doprinos za zdravstvenu zaštitu. Na taj način možemo osigurati da javni sektor adekvatno pruža zdravstvene usluge. Ono što je danas karakteristika jeste da većina ljudi nije u prilici da plati sve ono što bi mogla da ostvari ukoliko ode u privatni sektor, naglašava doktor Nakaš i dodaje da bi iz tog razloga neophodno bilo da se i ministarstva zdravstva na adekvatan način organizuju i uspostave sistem po kojem, ako već plaćamo doprinos za zdravstvenu zaštitu, od tog doprinosa ostvarimo ono što nam je neophodno kao usluga.
- Nažalost, mi ćemo doći u situaciju da idemo prema onom što je zavladalo u Evropi i u svijetu, a to je da novac slijedi pacijenta. Javni sektor će morati ući u kvalitetnu kompeticiju sa privatnim sektorom i na taj način osigurati da, kada konkuriše za sredstva u fondovima zdravstvenog osiguranja, i dobije ta sredstva, a ne da novac ide u privatni sektor, pojašnjava dr. Nakaš.
Ističe da je trenutno u Bosni i Hercegovini, odnosno u Kantonu Sarajevo, karakteristično to da se, iako po zakonu o zdravstvenom osiguranju imate obavezu da raspisujete tender svake godine za zdravstvene usluge, to ne dešava i iz tog razloga što javni sektor ima privilegiju da većina sredstava ide u njegove fondove.
- Kada dođemo u situaciju da ta sredstva budu javno raspoređena i kada se na osnovu tendera budu raspoređivala, vjerujem da će onda biti daleko adekvatnija usluga i u privatnom i u javnom sektoru, dodaje.
Govoreći o problematici u bh. zdravstvu, dr. Nakaš se osvrnuo i na rad federalnog Ministarstva zdravstva.
- Moguće je da imamo Ministarstvo zdravstva FBiH, onako formalno da postoji, da je u Vladi neki ministar, neki tamo pomoćnici koji rade određene usluge, koji donose određene propise i zakone. Međutim, nemaju oni tu snagu i kompetenciju da mogu da urade ono što je njihova uloga. A njihova je uloga da zdravstveni sistem uspostave na tom nivou da pacijenti budu zadovoljni zdravstvenim sistemom. Pacijenti, nažalost, danas nisu zadovoljni javnim sektorom i iz tog razloga ih većina odlazi po uslugu u privatni sektor, stava je naš sagovornik.
Na dugogodišnje probleme bh. zdravstva, gledano kroz sveopštu političku klimu u našoj zemlji i radu zdravstvenih vlasti, dr. Nakaš ukazuje i ovaj put.
- Pogledajte, vi imate federalni nivo koji radi samo ono što njega zanima. Imate federalnog ministra koji godinama dolazi kad je njemu ćejf u kancelariju i rješava određene probleme. Međutim, sve to ima za posljedicu da kantonalna ministarstva postaju praktično institucije koje su na federalnom nivou i ona odlučuju, ona se pitaju šta se dešava. Dešava se to da kantonalna ministarstva nemaju mogućnost da donose zakone i propise. Kad bi još to bilo, onda praktično federalno ministarstvo ne bi trebalo ni da postoji, smatra dr. Nakaš, dodajući da federalno Ministarstvo zdravstva jedino ima kompetencije da donosi zakone i provedbene propise.
- Ali, i to je nešto što se jako sporo radi. Dovoljan je dokaz zakon o kontroli pušenja. Vi vidite da tu nema snage koja može da iznjedri ono što treba da bude na zadovoljstvo pacijenata, poručuje dr. Bakir Nakaš.
Marin Bago, predsjednik Udruge Futura Mostar, koja se bavi i zaštitom prava pacijenata, u razgovoru za Oslobođenje naglašava da to što sve više građana odlazi na liječenje kod privatnika, iako su već platili zdravstveno osiguranje, vrlo jasno govori da se ne poštivaju zakoni u zdravstvu, naš novac ni naša prava. Naši zakoni već dvadesetak godina ne prave razliku između javnog i privatnog sektora, pacijenti se šalju tamo gdje je usluga najbolja i najbrža. Problem nastaje kada se šalju tamo gdje usluga nije pravovremena iIi kada se pacijenti stave na listu čekanja.
- Po našem zakonu, pacijent se ne smije staviti na listu čekanja bez opravdanog razloga. Javašluk, nered, nebriga nisu opravdani razlozi i u tom slučaju se šalju kod privatnika s knjižicom. Dovoljno je samo zamisliti da je zavod zdravstvenog osiguranja privatna ustanova, kako bi ljudi reagirali da im netko uskrati uslugu za već uplaćeni novac. Zašto trpimo ovakvo ponašanje zavoda, nije jasno. Valjda je nekakav podanički mentalitet u pitanju, smatra Bago.
Komentarišući ovakvo stanje, kazuje i to kako u normalnim zemljama ovo ne bi trpio niko, a ne bi ni pravosuđe.
- Problem je, također, što smo najkorumpiranija zemlja u Europi, a među najgorima u svijetu. Nadam se da će brzo doći vrijeme kada će odgovorni biti osuđeni za ugrožavanje zdravlja stanovništva i loše upravljanje našim novcem. Pa, mi platimo svake godine, samo u FBiH, oko dvije milijarde za zdravstvene usluge, naglašava Bago.
Ljekari šute
Apsolutno je nejasno, dodaje, zbog čega liječnici i medicinsko osoblje šute, a po zakonima bi morali biti plaćeni po učinku. Stanje u zdravstvu je otjeralo i još tjera iz zemlje mnoge ljude i obitelji.
- Patriotizam se ogleda u tome kad građani štite svoje zakone i sustave, štiteći tako sami sebe. Lažna slika je da netko ovu državu voli i štiti, možda je i u tome odgovor. Kada sustave zdravstva i obrazovanja ne štiti nitko, nije teško predvidjeti kako će sve završiti, upozorava na kraju razgovora Marin Bago.