Ima nagona, ali nema pogona
Godina je 1935. i pjevač Božidar Janković se trešten pijan vraćao sa jedne od mnogobrojnih svirki. Korak mu je bio lak ali nesiguran i u tom sustizanju samoga sebe Božo je propao kroz jedan od šest otvora Stopića pećine. Božo je poginuo, a taj otvor u narodu je postao poznat kao - Božina dugura.
Stopića pećina je zlatiborsko čudo. Do nje vode mnoge stepenice koje brzo umaraju one sa velikim stomacima i kratkim nogama. Ulaz u pećinu je visok 18, a širok između 35 i 40 metara i već taj i toliki “zijev” govori sa kakvim čudom čovjek ima posla. Pećina je ime dobila po obližnjem zaseoku.
Sto pića
- Stopića pećina je 2005. godine postala spomenik prirode Republike Srbije. Spada u jedan od površinsko najvećih otvora pećine na Balkanu. Sam pećinski sistem je dugačak 1.700 metara, a nekih 400 metara je uređeno i ima obilježene pješačke staze. U planu je da se svake godine u pećini otvaraju nove etape i staze, kazao je Nemanja Mladenović iz Turističke organizacije Zlatibora.
Stopića pećini prišivaju još dva naziva. Jedan je “politički korektan” (Sto pića pećina), a drugi se pominje samo u muškim zavjereničkim pošalicama. Pećinu godišnje posjeti 120.000 turista, a među njima najviše je Kineza koji su naprosto okupirali Zlatibor.
- Pećina se sastoji iz pet cjelina - Svijetla dvorana, Tamna dvorana, Sala sa kadama, Kanal sa kadama i Riječni kanal. U pećini se nalazi i vodopad koji je jedan od većih. Dugačak je oko devet i po metara. U prvu dvoranu dopire svjetlost i ona je zbog toga i dobila takvo ime, kazao je Mladenović.
U Svijetloj dvorani se nalazi i takozvana siparska kupa, odnosno uzvišenje koje je nastalo propadanjem lišća, drveća i kamenja kroz tri glavna otvora koja se nalaze upravo iznad ovog sipara. Ova kupa se od 2009. godine naziva i pseće groblje, jer je na njoj pronađeno devet mumificiranih pasa. Narod k’o narod – za svako čudo ima najmanje dvije priče. U prvoj se veli da su lovački psi propadali kroz dugure i ginuli, dok druga kaže da su seljaci na tom mjestu bacali uginule pse. U pećini nema bakterija i zbog toga su leševi uginulih pasa i bukvalno – mumificirani.
Tamna dvorana počinje sa pojavljivanjem prvih sjenki. To je ujedno i najduža dvorana Stopića pećine. Dugačka je 98,5 metara i 2009. godine je bila u potpunosti prekrivena vodom. Kroz pećinu protiče Trnavski potok čije je korito uređeno prije nekoliko godina. Tada je “udarena” i staza koja kroz Tamnu dvoranu vodi do “odaje s blagom” Stopića pećine – do bigrenih kada.
- Na prelazu između Tamne dvorane i Sale sa kadama nalazi se najviša tačka u pećini. Tu je pećina visoka 25,5 metara. Nakon toga, dolazimo do zaštitnog znaka pećine - do bigrenih kada. Kada je sušni period, one nisu pune vode i tad ljudi mogu da vide koliko su one velike i duboke. Ako su kade ispunjene vodom i ako se prelivaju jedna preko druge, može da se vidi kako su one nastale. One nastaju prelivanjem vode i zadržavanjem bigrena na obodima kada. U pećini postoji više od 225 kada, a najduža se nalazi u Sali sa kadama i duboka je od metar do metar i po, rekao je Mladenović.
Kupanje u ovim kadama je, naravno, zabranjeno, ali uvijek se nađe poneki terorista. Tako se, priča Mladenović, prije nekoliko godina u kadama okupao jedan Rus. Polako se skinuo, uredno složio garderobu i pružio se koliko je mogao.
- U Kanalu sa kadama se nalazi osam kada. Najveća i najdublja kada se nalazi na kraju pješačke staze. Duboka je sedam i po metara i prepoznatljiva je po tome što se najveći stalaktit nalazi upravo kod nje. Visok je šest i po metara i ima prečnik preko jednog metra. Kanal sa kadama je dugačak 650 metara i na njegovom kraju se nalazi izlaz iz pećine koji nije dostupan za posjetioce. Riječni kanal je dugačak 750 metara i u njemu u kišnim godinama postoji pećinski vodopad koji se naziva Izvor života, priča Mladenović.
Drugo pećinsko čudo zapadne Srbije nalazi se iznad kanjona Uvca, na Pešterskoj visoravni. Dugačka je dva kilometra i u potpunom je mraku. U njoj je uvijek, i ljeti i zimi, osam stepeni i zbog toga je i nazvana Ledenom pećinom. Ona pripada bogatom pećinskom sistemu koji je dugačak više od šest kilometara. Ako je Stopića pećina bal pod maskama, onda je Ledena pećina ples sa zatvorenim očima.
U najtamnijem kutku Stopića pećine je najsunčanije podne u odnosu na Ledenu pećinu. U njoj je mrak vječan. Kao da je rođen tu i kao da nikada sunca nije vidio. Kroz Ledenu pećinu se ide sa baterijskom lampom u ruci ili sa rudarskim “fenjerom” na čelu. I dovoljno je usred srijede pećine ugasiti svjetlo na trenutak da bi čovjek shvatio gdje se nalazi i s čime ima posla.
- Ledena pećina je najveći zimovnik slijepih miševa u Srbiji i zato ne dozvoljavaju da je osvijetlimo. Turisti ne mogu vidjeti mnogo slijepih miševa, jer je pećina ogromna i u mraku, ali na ponekog je moguće nabasati. Nisu opasni. Tek se ponekad poneki zaplete ženama u kosu, a onda bude skike i vriske nadaleko, kaže Nedeljko Šekularac iz Specijalnog rezervata prirode Uvac.
Do Ledene pećine se može samo jednim putem – pravo kroz kanjon Uvca i uz čudovišne stepenice koje izgledaju kao da vode u Mordor. Ako Ledena pećina i nije Mordor, bez problema bi mogla da predstavlja rudnike Morije. Ništa u vezi sa njom nije ni jednostavno, ni obično. Mnogo je onih koji ostaju na brodićima i koji ne žele da se kentraju opasnim stepenicama.
Ponorski kanali
- Evo, na onom tamo brodu ostala je grupa starijih muškaraca i žena. Oni bi, ali ne mogu. Nije lako ići uz ove stepenice, a još je ponekad teže niz njih sići. Što bismo mi ovdje rekli: Ima nagona, ali nema pogona, priča Šekularac.
Ljepota Ledene pećine je u njenim dvoranama koje su međusobno povezane ravnim, strmim ili ponorskim kanalima. Veliki bijeli stubovi, poneki prošarani crvenkastim ili plavičastim nijansama, djelo su strpljivog umjetnika i neimara izuzetne mašte. Pećina nije uređena za turističke posjete, pa je njen obilazak moguć samo sa vodičima rezervata Uvac.
