Hlebinska legenda ponovo oživjela: Velika izložba u čast Josipa Generalića

Galerija naivne umjetnosti u Hlebinama predstavlja izložbu u čast 90. rođendana Josipa Generalića (Hlebine, 1936. – Koprivnica, 2004.). Ova odlična Galerija osnovana in situ 1968. godine funkcionira u sklopu Muzeja Grada Koprivnice, a izložbu su svečano otvorili upravo na datum umjetnikovog rođenja 19. veljače.

Pod nazivom “Skice, matrice i varijacije” atraktivna galerijska priča otkriva ono što se u javnosti istovremeno rijetko viđa: spoj skice i finalne kreacije. Pokazan je postupak koji opisuje put umjetnikove zamisli od prvog crteža pa sve do slike, odnosno oslikane grafike.

Druga generacija

Sve što se može vidjeti u postavu dolazi iz privatne kolekcije umjetnikovog sina Gorana Generalića. Izložbu realizira Muzej Grada Koprivnice u suradnji sa sinom Josipa Generalića Goranom, uz potporu Ministarstva kulture i medija RH, Koprivničko-križevačke županije i Grada Koprivnice. Ovu galerijsku atrakciju smislila je izuzetno talentirana kustosica Helena Kušenić, autorica brojnih izložbi zbog kojih hlebinsku Galeriju naivne umjetnosti uvijek vrijedi posjetiti.

Josip Generalić je danas poznat kao klasik naive. Likovna kritika ubraja ga među najbolje slikare i grafičare naivne umjetnosti i najvažnije predstavnike Hlebinske slikarske škole. Ima 14 godina kada počinje slikati. Prve lekcije iz slikarstva daje mu slavni otac Ivan Generalić, najveće ime među svim slikarima tzv. naivnog izraza iz Hlebina i okolnih mjesta u Podravini.

Naziv Hlebinska slikarska škola u povijesnim izvorima prvi put spominje se u zagrebačkim medijima 1932. godine, u novinskom članku o radu isto tako slavnog slikara Krste Hegedušića, jednog od osnivača umjetničke grupe Zemlja, sa seljacima-slikarima u Hlebinama. S hlebinskim seljacima Ivanom Generalićem i Franjom Mrazom Hegedušić počinje raditi 1930, oni izlažu svoje crteže i akvarele na III. izložbi grupe Zemlja u Zagrebu 1931. Zemljaši žele dokazati da je umjetničko stvaralaštvo nešto prirođeno čovjeku ako to postoji u njemu, ovu tezu dokazuju na temelju Generalićevog i Mrazovog stvaralaštva.

Tako su i Ivan Generalić i Franjo Mraz uključeni u hrvatsku modernu umjetnost. Generalić izlaže sa Zemljom sve vrijeme njezinog postojanja, do policijske zabrane 1935. u Beogradu. Nakon Drugog svjetskog rata, Ivan Generalić je centralna ličnost Hlebinske škole, s ogromnim uspjehom izlaže u zemlji i inozemstvu. Svjetski uspjeh Ivana Generalića nadahnjuje veliki broj mladih u Hlebinama i okolnim mjestima da nastave običaj slikanja uljem na staklu.

“Dizač utega”, 1976.

Ivan Generalić i njegovi sljedbenici ovu tehniku dovode do savršenstva. Po perfekciji slikanja na staklu, kažu stručnjaci, u umjetnosti 20. stoljeća nedostižni su u svjetskim okvirima. Upravo svjetski slavan Ivan Generalić, prepoznat kao prvi predstavnik fenomena naivne umjetnosti u ovom dijelu svijeta, daje prve lekcije slikanja tzv. drugoj generaciji hlebinskih slikara naive, koja se pojavljuje od 1952. do 1960, a kojoj uz njegovog sina Josipa Generalića pripadaju Franjo Filipović, Dragan Gaži, Ivan Večenaj, Ivan Lacković Croata, Mijo Kovačić i Martin Mehkek.

Naivce iz Hlebina u orbitu svjetske slave lansira sudjelovanje na prestižnom Bijenalu u Sao Paulu 1955, kao i na senzacionalnoj izložbi “50 godina moderne umjetnosti” na Svjetskoj izložbi u Bruxellesu 1958. Stručnjaci registriraju još dvije generacije naivnih slikara iz Hlebina. Ulaze u povijest na velika vrata. Naiva iz područja tadašnje Jugoslavije, 60-ih godina prošlog stoljeća, smatra se najvažnijim segmentom naive u svjetskim okvirima. Prvi muzej naivne umjetnosti u svijetu (danas Hrvatski muzej naivne umjetnosti) osnovan je 1952. u Zagrebu.

“Zubobolja”/Stjepan Dolenec

Josip Generalić, sin slavnog oca Ivana, prve radove u ulju slika 1950. Prvi put izlaže 1954. u Križevcima, potom i samostalno 1959. u Muzeju grada Koprivnice. Sredinom 60-ih godina prošlog stoljeća potpuno se posvećuje slikarstvu. Izlaže na preko 1.000 skupnih i 200 samostalnih izložbi na svim kontinentima.

Uz slikarstvo, Josip Generalić se uspješno bavi i grafikom, objavljuje osam grafičkih mapa u tehnici serigrafije i bakropisa, paralelno radi scenografije, tapiserije, likovne opreme knjiga i časopisa. Među ostalim, 1956. ilustrira slikovnicu “Bijeli jelen”, najljepšu bajku za djecu Vladimira Nazora. Radi 30 tapiserija od kojih je tapiserija “Velika berba grožđa” u stalnom postavu Muzeja moderne umjetnosti u Soitami u Japanu. Prikuplja etnografsku građu iz svog rodnog sela.

“Preobražaj dvoglavog vodenjaka”, 1985.

O Josipu Generaliću objavljene su tri monografije. O njegovim djelima pišu najpoznatija teoretičarska imena poput Vladimira Crnkovića, Grge Gamulina, Vladimira Malekovića, Ota Bihalji Merina, Josipa Depola, Vlade Bužančića, Tonka Maroevića i dr. Dobitnik brojnih priznanja, među ostalim za osobit doprinos u kulturi, Josip Generalić odlikovan je odličjem Reda Danice Hrvatske s likom Marka Marulića (1995).

Najnovija izložba u Galeriji naivne umjetnosti u Hlebinama donosi uzbudljiv pogled u kompletno stvaralaštvo ovog svestranog i jedinstvenog umjetnika od samih početaka. U početnoj fazi ugleda se na čuvenog oca Ivana. Slika ljude i pejzaže Podravine, idilične prizore iz seoskog života. Odmak od standardnih motiva tipičnih za Hlebine i Hlebinsku školu su zatim raskošna vegetacija, floralni motivi gigantskih dimenzija i nježnih boja. Po njima su radovi Josipa Generalića iz tog razdoblja i danas prepoznatljivi brojnim ljubiteljima arta.

“Ljubav uz potok”, 1985.

Godine 1960. odlazi u Zagreb gdje živi i radi do 1998, kada se vraća u rodne Hlebine. “Možda najveći odmak dogodio se 60-ih godina, kada odlazi u Zagreb i svjesno se odmiče od hlebinskih korijena, iako će oni uvijek ostati njegova glavna inspiracija”, analizira kustosica Helena u razgovoru samo za čitatelje Oslobođenja. Cvjetni motivi tumače se logično i kao reakcija na sivilo velegrada, nostalgija za krajolicima rodnog kraja.

Prve serigrafije tiska polovicom 60-ih godina. Crno-bijele serigrafije kasnije doslikava rukom u tehnici akvarela. Za poznatu mapu serigrafija “Prsten od zmije” iz 1987. predgovor piše jedan od najcjenjenijih povjesničara umjetnosti tadašnje Jugoslavije i dugogodišnji ravnatelj zagrebačkog Muzeja za umjetnost i obrt Vladimir Maleković. Početkom 70-ih Josip Generalić slika seriju fora portreta slavnih ličnosti iz svijeta filma, show-businessa i planetarnih estradnih celebova. Svi oni smješteni su u ambijent i pejzaž umjetnikove voljene Podravine. Humor, ironija, satira.

“Samoborska sraka”, 1980.

Slika filmsku divu Sofiju Loren, Beatlese, Janis Joplin, pa i vesele hipije, koji umjesto u Woodstocku k’o fol poziraju na podravskim poljima, dok Neron spaljuje Hlebine, a ne Rim. Sklon nemogućem i nadrealnom u službi realnoga, kažu teoretičari. Gđa Helena kaže: “Baš zbog toga što nosi teret prezimena i velikog očevog stvaralaštva, Josip Generalić se želi dokazati u novoj sredini, a to opet njegovoj naivi donosi proširenje tematike prema urbanim temama. Te sve ličnosti smješta u podravski krajolik, to jest Hlebine, što je također jedna od posebnosti njegovog stvaralaštva.”

Crna faza

Postav i koncept aktualne izložbe temelje se isključivo na djelima iz privatne kolekcije umjetnikovog sina Gorana Generalića. Galerija naive u Hlebinama u svojim fundusima čuva neka od ključnih djela Josipa Generalića. Među ostalim, to su slike “Neron u Hlebinama” i “Zaustavljeno vrijeme”, velikih dimenzija, iz umjetnikove tzv. crne faze. Finalno razdoblje u svom radu Josip Generalić je sam nazvao “crna faza”. S njegovih slika nestaje idilična Podravina. Ironizira ljudsku pohlepu, iskvarenost, mračne strasti.

Nižu se opore poruke, kontaminirana priroda, tragični osjećaj života, kao posljedica crnih misli vezanih uz ličnu dramu, smrt majke i nesporazume s ocem. “Događa se u biti egzistencijalističko propitivanje smisla života, njih dvojica prestaju razgovarati. Ivan onda ima drugu ženu, koju Josip ne prihvaća, i tada kreće slikati ove izvitoperene prikaze svijeta i ljudskog postojanja. Iz obiteljske tragedije, razdora i nesporazuma je nastala ta jedna velika faza za naivu, mislim da treba biti doista velika hrabrost da se pokaže i ta strana ljudskog postojanja, koja je mračna, a svi ju imamo”, kaže kustosica Helena.

Galerija naive u Hlebinama snažno oživljava lik i djelo Josipa Generalića. Originalnost, maštovitost, nezaboravne prizore, kolorit, veliku crtačku vještinu i visoki umjetnički domet. To je ujedno mjesto gdje se prepliću sadašnjost i povijest, tradicija čudesne Podravine i neprolazna snaga umjetnosti. Izložba ostaje otvorena do 19. travnja 2026.

Veliki interes publike

Sa otvorenja