Francuski novinar o fenomenu Trump: Politika pretvorena u permanentni TV show

Philippe Corbé (1979) je francuski novinar, dugogodišnji dopisnik iz SAD-a i aktualni direktor za informacije France Télévision, institucije koja zapošljava 11.000 ljudi i vodeća je francuska javna radio-televizija. Autor je referentne knjiga o Royu Cohnu, “profesoru niskih udaraca” (2020), koji je napravio Donalda Trumpa.

Show se ne zaustavlja

Kad je novi stari predsjednik preplavio SAD rafalom dekreta, a američki političari i javnost ostali zatečeni i nijemi, jedino su se gospođe pobunile protiv nadolazećeg tsunamija Trumpovog autoritarizma, pojave, koja po njemu nosi neslavno ime. Corbé je izdao knjigu “Žene protiv trumpizma”, u kojoj je prikupio svjedočenja gospođā kao Jane Fonda, Caroline Kennedy, jer je upozorila američki Senat da je njen rođak Robert Kennedy Jr zastranio, a Trump ga bez ikakvih kvalifikacija imenovao za ministra zdravlja; demokratska političarka Alexandria Ocasio-Cortez, članica Kongresa SAD-a, zapamćena po izjavi “Možete izvući dijete iz apartheida, a ne možete izvući apartheid iz djeteta”; episkopalna biskupica Mariann Budde, koja je Trumpa prozvala usred nacionalne molitve drugog dana mandata; kroničarka E. Jean Carroll, prva gospođa na čelu uredništva Playboya, koja je Trumpa tužila i dobila odštetu od 83 milijuna zbog seksualnog napada i klevete; transrodna kćerka Elona Muska, koja je iznijela mišljenje o ocu…

Krajem januara ove godine Corbé je objavio “Oružje za masovno odvraćanje pozornosti”, o strategiji narandžastog ajatolaha. Naslovnica knjige je fotka Trumpa, odjevenog kao Superman, podsjećanje na popularnu Ameriku osamdesetih, kad su SAD trijumfovale braneći dobro od zla, a Superman rješavao najkomplikovanije situacije. To je snimak panoa visokog 17m na Times Squareu iz vremena prve predsjedničke kampanje. Na grudima mu je veliko slovo T, a ne S, pokazatelj kako ga njegovi birači i danas vide: kao neustrašivog pojedinca koji Ameriku brani od zla. Super-Trump nikada nije daleko: kad je izašao iz bolnice, nakon Covida, pojavio se sa otkopčanom košuljom ispod koje se nazirao T-shirt sa velikim slovom S, od Supermana: nesalomivi čovjek je nadvisio iskušnju koja ga je mogla poraziti i spreman je nastaviti borbu. Nekima to djeluje infantilno. Krajem 2022, kad je najavio kandidaturu za Bijelu kuću, u prodaju je stavio kolekcionarske digitalne kartice, po cijeni od 99$. Na jednoj od njih je u pozi Supermana, cijepa majicu da otkrije kostim superheroja. Na prsima opet veliko slovo T, a u videu objavljenom na društvenim mrežama poruka: “Amerika treba superheroja!”

Autor se u naslovu “Oružje za masovno odvraćanje pozornosti” umješno poigrao riječima, podsjećajući na “oružje za masovno uništenje”: na engleskom je uništenje destraction, a distraction - zabava i odvraćanje pozornosti. Lajt motiv knjige je “Čovjekova gotovo beskonačna glad za razonodom”, iz Huxleyevog “Brave New World revisited”, poduplan Trumpovom rečenicom Volodymyru Zelenskom u Ovalnom uredu: “To će biti super TV show.” Trumpov show se nikada ne zaustavlja.

Corbé navodi da je Trump prije svega ono što govori: njegove riječi. Ocijenio je da je zahvaljujući njima pobijedio na izborima: nametnuo se tekstom i iznenadio svijet. “Tako vlada. Sve je u riječima. Njegove riječi otkrivaju sve, više nego bilo šta drugo. Riječi su njegovo oružje. To je kao da imate susjeda čiji je stroj za otpuhivanje opalog lišća upaljen dan i noć. Nikada ne možete spavati.” I cijeli svijet ima bučnog susjeda koji se zove Donald Trump. U knjizi, koliko zastrašujućem toliko i prosvjetljujućem tekstu, obogaćenom portretima iz uskog kruga, autor evocira ulogu predsjednikovih savjetnikā, poput Roya Cohna, zlokobno poznatog po citatu: “Nametni tekst kojeg želiš prije nego činjenice dokažu da si u krivu; nikad se ne izvinjavaj i uvijek napadaj. Pobijedi preusmjeravajući pozornost.”

Predstavljen je Steve Bannon, bivši direktor njegove predsjedničke kampanje, čiji je stav glasio: “Demokrate nisu važne. Istinska opozicija su mediji. Pobijediti znači zasuti zonu govnima.” Uputstvo za upotrebu je: Baaaang. Početi brzinom metka kad izlazi iz cijevi. Zasititi prostor, slomiti svaku crtu napada protivnika permanentnom kišom provokacija. Spriječiti medije da govore o temama koje oni žele. Blitzkrieg bulshita kojem slijedi mećava bla bla bla. A Trump bez protivnika ne postoji.

Opisan je i Stephen Miller, savjetnik sa izgledom i govorom filmskog negativca, kojeg još od studija na sveučilištu Duke zovu Guns (oružje), jer se svima predstavljao kao njihov ljubitelj; i Peter Hegseth, ministar rata, sa osmijehom kalibriranim da zavede “republikanske majke u prigradskim stambenim naseljima”: novi gospodari zapadnog svijeta.

Hegseth se pred kamerama hvali da nikada ne pere ruke “jer ne vidim klice, dakle ne postoje”. Par dana nakon ruske invazije u Ukrajini na konzervativnom skupu izjavi da je kriminal u američkim gradovima daleko gori od onoga što se tamo dešava. Povodom imenovanja za ministra rata, Corbé citira pismo Hegsethove majke sinu: “U ime svih žena (a znam ih mnogo), koje si na ovaj ili onaj način maltretirao, kažem ti: potraži pomoć i pogledaj se u lice. Nemam poštivanja za muškarca koji omalovažava, laže, vara, spava lijevo i desno i koristi žene za vlastitu moć i ego. Ti si taj muškarac (takav si godinama) i mene kao majku to boli i neugodno mi je reći, ali to je tužna, tužna istina.” Na sastanku sa predsjednikom Zelenskym u Bijeloj kući, Hegseth nosi kravatu sa ruskom zastavom. Hegseth je ugrozio nacionalnu sigurnost, dijeleći povjerljive vojne planove putem aplikacije Signal, kad je greškom dodao ime jednog novinara. A Trump ga je imenovao i pored nezadovoljstva generalā i sačuvao i nakon fijaska Signalgatea.

Corbé je uočio da predsjednik ne vlada i ne raspravlja, nego orkestrira kakofonijom, zbunjujućom i disonantnom mješavinom glasova i zvukova. “Publika” za sada ćuti, potučena od zaprepašćenja. Svaki dan nova užasavajuća buka: divljaštvo skupina savezne agencije ICE (U.S. Immigration and Customs Enforcement) u potrazi za ilegalnim emigrantima i ubijanje Amerikanaca koji se usuđuju negodovati na licu mjesta; operacija otimanja venecuelanskog predsjednika u po’ bijela dana, razvikana kao Netflixov bluckbuster, i njegovo javljanje uživo u Fox News za vrijeme upada u Caracasu; parada AmazonMGM Studija, sa basnoslovno naplaćenim nadri-filmom o prvoj starleti - dami Melaniji; fantaziranje o aneksiji Grenlanda; svakodnevne prijetnje povišenjem carina svima, pa i otocima Heard i McDonald, nastanjenim isključivo pingvinima; atentat na iranskog ajatolaha Hameneija i državno rukovodstvo, sve sa članovima osobne i političke familije; Melania rukovodi Vijećem sigurnosti OUN-a… Corbé analizira medijsku i političku strategiju Trumpa i pokazuje kako koristi spektakl i zasićenje informacijama da bi oteo pažnju, dominirao javnom scenom i potkopao tradicionalnu politiku.

Autor nudi insajdersku analizu koja pokazuje kako Trump od osamdesetih osvaja umove svojih sugrađana. Počelo je tako što je 1984. Roy Cohn predložio svom drugu Graydonu Carteru, koji će postati i ostati gazda Vanity Faira 25 godina, da za magazin GQ napiše tekst o mladom poduzetniku Donaldu Trumpu. Carter ga je predstavio kao personifikaciju decenije koja voli novac, ali i opisao njegove male, manikirane prste. Trump je zamjerio, i poslao službenike da pokupuju sav tiraž. Urednik nije zažalio, jer se sve i prodalo. Tekst, pod naslovom “Uspjeh. Kakvo zadovoljstvo!” bio je povod za “The Art of the Deal” (1987), Trumpovu knjigu prodatu u tri milijuna primjeraka.

Njegova truthful hyperbole, obmana koja se ne temelji na dokazima, ali zvuči istinito onima koji rado vjeruju u nju, koncept je pretjerivanja podacima, zabilježen u toj prvoj knjizi “Umijeće sklapanja poslova”, koju je napisao ghostwriter, posuđeno pero, Tony Schwartz, i koji je poslije New Yorkeru izjavio da je “laž Trumpova druga priroda”, kojom govor čini spektakularnijim i privlači pozornost. Smatra se da je tekst u GQ-u dao povod za knjigu, a da je knjiga bila motiv za TV reality “The Apprentice”, u kojem je Trump nastupao do 2015.

Stalne provokacije služe za odvraćanje pažnje od utemeljenih preokupacija i istinā o Trumpu, koji upravlja emocijama, oslanjajući se u nastupima na ljutnju i odbacivanje elita, a koherentnost zamjenjuje deplasiranom strašću. Kad je Wall Street Journal objavio nove elemente o njegovoj bliskosti sa Epsteinom, napao je vlasnika Ruperta Murdocha i zahtijevao 10 milijardi dolara, a Fox News pretvorio u gnjev naroda sa crvenim kačketima. “Alyssa Griffin, koja je bila njegova direktorica komunikacija u Bijeloj kući, sjeća se da je pravdao laži govoreći: Ponavljajte dovoljno puta i na kraju će povjerovati.” Svoju društvenu mrežu je nazvao Istina. U tom stilu je ovih dana izjavio da su “Iranci ubili bombama ljude, koji sada hodaju okolo bez nogu”.

Četrdeset godina je vježbao kako zasititi eter, ispuniti novinske stupce, izbaciti zvučne zapise i pretvorio svoj život u sapunicu, u kojoj je istovremeno producent, redatelj, scenarista i glavni glumac. Pobjednik i milijarder, njujorški playboy, slučajno dospio na naslovnicu.

11 godina TV realityja “The Apprentice” na NBC-ju ga je ustoličilo: naučio je da autentičnost nije ono što jesi, nego ono što projiciraš, a kamera voli sukob. “Treba ti neprijatelj, poniženi gubitnik. Bez karikiranog protivnika nema popularnog superjunaka.” Dovoljno se prisjetiti groteskne scene, kad je 2016. narandžasti ajatolah u nastajanju pred kamerama imitirao reportera New York Timesa, osobu sa posebnim potrebama “i uveseljavao publiku”, ili one kad je 2017. gospođi Macron, u prisustvu supruga, po dolasku na aerodrom, rekao da dobro izgleda za svoje godine. U strogo kodificiranom kontekstu međunarodnog diplomatskog događaja, analitičari su formulaciju doživjeli kao neprikladnu ili dvosmislenu.

Razlika u godinama između supružnika Macron je 24, u korist gospođe. Jednak raspon godina je i kod para Trump, u korist Donalda. U ostatku svijeta nikome nije palo na pamet to javno komentarisati. Sjetim se scene kandidatskog duela sa Kamalom Harris, kad je izjavio da “migranti u Springfieldu jedu kućne ljubimce”. Novinar koji je vodio debatu je provjerio podatke, kanal je kontaktirao gradsku upravu: ništa se nije moglo dokazati. Bomba za odvraćanje pozornosti je ispaljena i nema nazad.

Njegovo preusmjeravanje pozornosti je počelo 2015. Predsjednički kandidat Trump je uzeo megafon u ruke i uhvatio ritam - jedna škandalozna izjava dnevno, izgovorena poput udara činela, da bi dominirao eterom i naslovnicama; jedan tweet svaki sat, bačen kao rukavica u lice protivnika. Jedna kontroverza izbacuje drugu, nikad razjašnjena ni okončana. “Iz svog triplexa u Trump Toweru zvao je direktno NBC i ABC i vodio beskrajne monologe, kojima je započinjao jutarnje emisije, a urednici su ga puštali, nemoćni zaustaviti bujicu. To nije bio razgovor, nego zauzimanje mikrofona i kamera. Gledanost je kao naelektrisana skakala u nebo. Konzumenti su bili konsternirani, ali sa Donaldom nikada nije dosadno. Corbé je Trumpa pratio kao predsjedničkog kandidata u ljeto 2016. u Clevelendu, kad je pred omađijanom gomilom urlao: Ja sam vaš glas.”

Buka koju je proizveo transformirala je medije. Trump vlada ne uprkos buci, nego zahvaljujući buci koju proizvodi. TV mreže su se borile održati korak sa fenomenom koji je stalno zaokupljao informativne kanale. TV stanica koja bi prekinula emitovanje, da bi ispravila neistine, odmah je optužena za cenzuru. Na društvenim mrežama ista logika: glasnije, brže, kontroverznije. Monopolizirao je duge sate emitovanja i Fox News ga nije pratio, nego apsorbovao, sve dok nije postao njegov “Dolby stereo sustav”.

Povodom objave knjige, Corbé je opisao kako se Trump javio u vijesti Fox Newsa sa posjeda Mar-a-Lago, u Palm Beachu, da komentariše otmicu Madura: “Odavno pratim taj kanal, ali događaj je bio vanserijski. Uoči napada, Trump je najavio da će se to dogoditi. Nazvao je Fox News i ispričao kako je doživio otmicu. Opisao ju je kao uzbudljiv, akcioni film, TV seriju, direktno u eter, sav ushićen, kao dijete nakon projekcije sa svojim super herojem, usklikujući: Film je super!”

Corbé prenosi da se Trump ne može razumjeti bez Fox Newsa, permanentnog ogledala njegovog djelovanja. Fox News je prenosio kako Trump i družina, na vikendu na Floridi, doživljavaju operaciju koju su režirali: desno pored Trumpa je republikanski političar John Ratcliffe, direktor CIA - prvi put u novijoj povijesti predsjednik SAD-a i direktor CIA su flagrantno bliski, budući da agencija kultivira neovisnost. U mise-en-scèneu iz Mar-a-Lagoa, prikazanom uživo, bilo je najznačajnije pokazati da su Trump i direktor CIA na istoj poziciji.

Lijevo od Trumpa je veliki politički pobjednik operacije Maduro, Rubio, nazvan Little Marco, bivši senator sa Floride, Trumpov protukandidat u prvom dijelu predsjedničkih izbora 2016. Sada je istovremeno glavni arhivar SAD-a, državni tajnik - ministar vanjskih poslova i savjetnik za nacionalnu sigurnost u Bijeloj kući, kao Henry Kissinger sedamdesetih. Rubio je sin emigranata sa Kube, koji su pobjegli sa otoka prije revolucije. Živi u Miamiju, okružen kubanskom zajednicom, a mjesecima je uvjeravao Trumpa da poduzme operaciju Maduro. Naveo ga je da ne misli da je marksistički režim u Caracasu opasan za SAD, nego da je Maduro narkotrafikant, koji fascinira emigraciju, i uvjerio ga da naredi operaciju otmice. Drastičan primjer oružja za masovno odvraćanje pozornosti: cilj nije Caracas, nego uklanjanje režima u Havani. To neće biti nužno operacija kao u Venecueli, jer režim na Kubi samo što se nije stropoštao: venecuelanska nafta je bila posljednja anestezija za spas Kube.

Najciničniji saveznici

Na fotkama iz Mar-a-Lagoa za vrijeme otmice i sa konferencije za tisak nema potpredsjednika JD Vancea. Njegovo odsustvo je rječito. Rubio i Vance su mogući Trumpovi nasljednici. Vance je izolacionista koji zastupa “America First”, nacionalista, koji smatra da su svi ratovi gubljenje novca i vremena. Kao vojnik, iz Iraka se vratio bijesan na američke elite u Washingtonu, koje šalju djecu skromnih ljudi u ratne masakre u inostranstvu, odakle se ne vraćaju. Vance je suprotnost Rubiju, poborniku ratova i nezakonitih operacija, koji u ovom trenutku vodi 1:0.

Na fotkama je i Peter Hegseth, bivši kroničar Fox Newsa, “spektakularan lik, bitno manje neuk i naivan nego djeluje”. Nekada briljantan student, učestvovao je u bitkama, nosi preuske sakoe krojene po mjeri, sa postavom sa dezenom američke zastave. Zaluđen križarskim ratovima, ima tetovaže na tu temu, opsjednut je islamizmom. Iz Fox Newsa je prešao za šefa Pentagona, a situacija je posebna i po tome što ga generali ne poštuju, smatrajući da je arogantan, sav od demontracije sile, a ne od strategije i upravljanja. Pentagon je jedna od najkompleksnijih organizacija na svijetu, koja upravlja sa tri milijuna ljudi i 18 milijuna veterana. Generali smatraju da mu Hegseth nije dorastao i da nema kapacitet rukovoditi takvom strukturom. Na konferenciji za tisak poslije otmice se vidjelo da je to njegov najbolji dan u životu.

Trumpova buka je postala uobičajena: uspostavio je nova pravila javnog nastupa i pobijedio zahvaljujući svom megafonu, kojim je zaglušio i nadjačao sve ostale. Corbé zaključuje: “Trump nije jedini odgovoran. Njegovi najciničniji saveznici, oligarsi, izgradili su bogatstvo na ovom algoritamskom kaosu.” Na svijetu ima više vlasnika mobitela nego kršćanskih vjernika. Tri četvrtine svjetske populacije ima mobitel. Oko tri milijarde ljudi kupovinu obavlja preko interneta. Da bi svaki komad planete bio povezan telefonijom i internetom, oko Zemlje kruži 7.000 satelita, čiji najveći vlasnici nisu ni Kina, ni Rusija, ni SAD, ni Europa, nego Space X Elona Muska, a odmah zatim Kuiper, svemirska konstelacija Amazona, giganta Jeffa Bezosa. Koji je za svoje potrebe, od kad je 2013. kupio Washington Post, od isturenog demokratskog glasača Clintonove i Bidena, da bi na svim kontinentima svi mogli koristiti usluge Amazona, promijenio ćurak i postao ljubitelj Donalda Trumpa. Pa što bi sve pokvario zbog nekih izbora? “Danas je Trumpu dovoljno samo baciti kamen, a mi ostanemo danima posmatrati valove i krugove na vodi koje je napravio.”

“Trump je otjelotvorenje ere u kojoj je pozornost najdragocjeniji resurs. U toj bici vlada onaj koji uspije preusmjeriti pažnju. Važno je ono što privlači pozornost, ono što se usiječe. U toj vještini on briljira u zasljepljivanju i odvraćanju pažnje, naoružan arsenalom za masovnu distrakciju.” Autor zaključuje: “Bilo da mu se neko divi ili ga prezire, on je najnevjerojatnija figura našeg vremena i zato je postao najmoćniji. Uspio nas je zaprepastiti. S razlogom ili ne, mnogi danas žive u strahu”, i to u godini kad SAD obilježavaju 250 godina neovisnosti, demokratskih vrijednosti i trajnog partnerstva u svijetu. Papa Leo XIV, američki državljanin, predsjedniku Trumpu je na poziv da bude gost na proslavi, zahvalio, i odgovorio da će taj dan provesti sa migrantima na Lampeduzi.