David Frum: Trumpova vizija svijeta sastavljena je od blokova velikih grabljivica

Da li će XXI stoljeće posrnuti zbog jednog TV-okršaja? Samo će povijesne knjige to reći. Ali 28. februar 2025. će ostati dan u kojem je svijet, zaprepašten, prisustvovao linčovanju ukrajinskog predsjednika Volodimira Zelenskog, koje su izveli njegov američki kolega Donald Trump i njegova desna ruka J.D. Vance. Tri dana kasnije SAD su suspendirale vojnu pomoć Kiyvu. David Frum, urednik-zvijezda časopisa The Atlantic, nekadašnje pero Georgea W. Busha i žestoki antitrumpista, analizira moguće posljedice ovog brutalnog skretanja SAD-a na diplomatskom planu i taj monumentalni šamar Starom kontinentu.

David Frum je urednik-zvijezda časopisa The Atlantic

Kako ste reagirali gledajući spektakularni razgovor u Ovalnom uredu između Donalda Trumpa i Volodimira Zelenskog?

- Kao mnogi, bio sam zgrožen. Vjerujem da je cilj napada na Zelenskog - i naročito napad potpredsjednika J.D. Vancea - bio posijati razdor između ukrajinskog liderstva i republikanskih senatora. Jer u Kongresu, i naročito u Senatu, ukrajinska stvar još uvijek ima značajnu podršku. Sa striktno političkog gledišta, manevar je bio vrlo vješt.

Poruka Kini

Na sastanak su došli sa preciznim planom: pokazati na sceni neprijateljstvo Trumpa i Zelenskog, da bi desničarskim medijima ponudili te slike, i onda rekli: “Morate izabrati, Trump ili Zelenski, ali ne obojica.” Za ostalo, čini mi se da je bilo mnogo pametnije za Trumpa, i za Rusiju, u javnosti se praviti da su prijatelji, a u isto vrijeme, daleko od javnosti, napadati Ukrajince. 

- Jer postupajući kako jesu, Trump i Vance su otkrili pred očima cijelog svijeta, i naročito svojih saveznika, njihovo svrstavanje uz Ruse, kao i njihovo neprijateljstvo prema Ukrajini generalno, i posebno prema njenom predsjedniku.

Da li je ukrajinski predsjednik upao u zamku, koja mu je bila postavljena, suprotstavljajući se svojim sugovornicima?

- Neću kritikovati Zelenskog, bez obzira šta je rekao ili uradio. Ovdje u SAD-u neki se pitaju: zašto najhrabriji vođa na svijetu danas - čovjek koji je odbio pobjeći iz svoje prijestolnice, koji je preživio više pokušaja ubojstva - nije puzao pred Trumpom? Zato što je dostojanstven čovjek! Ali u suštini, to ništa ne bi promijenilo, jer u realnosti, da je Zelenski primijenio pomirljivije ponašanje, da je otišao sresti se sa Trumpom i njemu prepustio lijepu ulogu u javnosti, da je potpisao apsurdni ugovor o strateškim rudama koje Trump zahtijeva, izdaja bi se samo dogodila iza zatvorenih vrata.

Državni tajnik Marco Rubio, koji ipak ima reputaciju da podržava Ukrajinu, izjavio je da bi se Zelenski trebao izviniti nakon njegovog susreta sa Donaldom Trumpom…

- U književnosti, likovi koji čine zlo, pertinentno znajući da čine zlo, su nekada fascinantniji od onih koji čine zlo jednostavno jer je to u njihovoj naravi. To vjerojatno objašnjava pozornost usmjerenu na Rubija: njegova osobna situacija je psihološki vrlo kompleksna, dok Vance i Trump igraju uloge očito loših tipova, bez imalo dvosmislenosti.

I među republikancima u Kongresu SAD-a Ukrajina uživa znatnu podršku/Shutterstock

Iako nisu iste prirode, da li je ovo povijesno približavanje SAD-a i Rusije, događaj opsega uporedivog sa onim iz 1985. između Ronalda Reagana i Mikaila Gorbačova, usred hladnog rata?

- To je pomalo kao da me pitate da nađem zajedničku tačku između geste Helmuta Kohla i Françoisa Mitterranda, kad su se držali za ruke u Verdunu, i predaje koju je potpisao maršal Petain (smije se). U jednom slučaju se radi o dostojanstvenom pomirenju nekadašnjih neprijatelja, zaključenom u višem interesu mira i prosperiteta dviju nacija. U drugom je to sramna izdaja. Ali hoću potvrditi da ovdje nije riječ o istinskom svrstavanju SAD-a sa Rusijom. Nadam se da će prijatelji SAD-a u svijetu shvatiti također da Trump inkarnira dio Amerike, ali sasvim sigurno ne cijelu Ameriku. Jer vjerujte mi, Amerikanci dostojni tog imena su prisustvovali toj sceni posramljeni i užasnuti.

Izvjesni komentatori tvrde da približavanje Donalda Trumpa Vladimiru Putinu ima za cilj udaljiti Putina od Kine…

- Što više neka ideja djeluje glupavo, tim više treba biti inteligentniji i pokušati joj naći racionalno objašnjenje. Tako neke briljantne osobe, koje podržavaju Trumpa iz drugih razloga, elaboriraju kompleksna obrazloženja, koja nemaju nikakvog smisla. Uzmimo Kinu za primjer. Ona se pita: “Je li opasno napasti Taïwan? Možemo li to uraditi bez rizika?” Ako Ukrajina pobijedi u ratu, odgovor za Peking će biti: “Napasti na Taïwan bi bilo previše opasno.” Ali ako Rusija pobijedi - ili još gore, ako trijumfira zahvaljujući korumpiranosti američkih vođa - onda poruka upućena Kini glasi: “Konačno, to nije tako opasno. Dovoljno je uvjeriti Elona Muska (Tesla u velikoj mjeri zavisi od svoje gigafactory u Šangaju) da odvrati Donalda Trumpa od intervencije.” I to ne bi trebalo izazvati puno poteškoća, ako se uzmu u obzir ogromni gospodarski interesi koje Kina ima.

Dobar broj geopolitičkih razmišljanja koja se čuju, u stvarnosti su samo izgovori namijenjeni manipuliranju američkog političkog života. To za umjerenije republikance naročito predstavlja izgovor da se ne bi suprotstavili Trumpu.

Od završetka Drugog svjetskog rata i stvaranja NATO-a sigurnost Europe garantira američki kišobran. Jesu li Europljani bili previše naivni?

- Ne mislim da je problem ovdje bila naivnost. Problem Europe je što je ona poduzela značajne angažmane prema svojim vlastitim umirovljenicima. Ti mirovinski sustavi su krhki. I dugo vremena računati na SAD, da im osigura kolektivnu sigurnost, omogućilo je da se izbjegne rješavanje teških političkih dilema, naročito nakon istrošenosti modela europskog rasta poslije 2010. Ali danas je jedna od rijetkih prednosti onoga što se dogodilo 28. februara u Ovalnom uredu što će ignoriranje ovog problema biti nemoguće.

Ide li najava, od utorka, predsjednice EK-a Ursule von der Leyen, plana od 800 milijardi eura za europsku obranu, u dobrom smjeru?

- Da. Treba izgraditi istinsku sigurnosnu politiku. To ide kroz stvaranje Europskog vijeća za nacionalnu sigurnost, sa sustavom većinskog glasanja. Treba i izgraditi solidnu europsku vojnu strukturu. Ujedinjeno Kraljevstvo se treba prestati duriti iz svog kuta i pridružiti se barem europskom sigurnosnom kišobranu. Europi treba Ujedinjeno Kraljevstvo, jer joj treba realna vojna integracija. Ima previše polemika koje se lako mogu eksploatirati da li to liderstvo osiguravaju Nijemci. Treba, dakle, povjeriti tu ulogu britanskom ili francuskom zapovjedništvu. I potrebna je nuklearna kompozanta, kao i integracija, a ne dupliranje nuklearnog britanskog ili francuskog odvraćanja, nego prije racionalizacija, ujedinjenje u kojem svaka strana osigurava specijaliziranu opremu. Uključujući i odgovarajuće pomorsko raspoređivanje. 

- Vizija svijeta koju predlaže Trump - i koju uspijeva nametnuti svojoj stranci - napravljena je od blokova velikih grabljivica. I u takvom modelu Europa nema drugog izbora, nego prilagoditi se.

Izvjesni politički lideri i komentatori, sa ove strane Atlantika, smatraju da Trump pokazuje dokaz da je realan u vezi sa Ukrajinom. Prema njihovim shvatanjima, Kyiv je izgubio rat odavno, i Europljani odbijaju gledati realnost u oči.

- Iskreno, ne razumijem kako skupina pristalica predaje Rusiji može uvjeriti bilo koga koristeći izraz “realističan”. To je najskandalozniji čin lažnog publiciteta koji postoji. Čista fantazija, koja se temelji na panslavizmu, na ostacima prosovjetske nostalgije, i na vjerovanju da je Putin spasitelj bijele heteroseksualne rase. Realnost je da imamo posla sa zemljom koja je samo gospodarska sila trećeg reda i vojna sila drugog reda. Da su SAD u potpunosti podržale Ukrajinu odmah od početka, dostavljajući joj oružje dugog dometa u potrebno vrijeme, Rusija bi bila totalno pobijeđena. Njeno gospodarstvo je u raspadu. I oni koji govore “realistični”, ustvari su sanjari i ideolozi. Realnost je da je taj rat u Ukrajini Putinova 1905. godina. (1905. je revolucija destabilizirala vladavinu cara Nikole II, najavljujući revoluciju 1917.) Otkrila je laž ruske sile.

Kakav može biti impakt ove prekretnice za SAD na svjetskoj sceni?

- U Trumpovim očima svjetski poredak, čijoj izgradnji su SAD doprinijele, sa njenim saveznicima od 1945, ne služi njihovim interesima. On ne shvata do koje mjere je taj poredak ipak bio oblikovan u korist Amerikanaca. Vidite, nas dvoje, vi i ja, vodimo ovaj razgovor na engleskom. Amerikancima ne treba učenje drugog jezika. Drugi su ti koji moraju to raditi. Vi možete koristiti VISA karticu na Tajlandu, i u slučaju problema sa nekim trgovcem, biće vam nadoknađeno. 

- Razina životnog standarda u SAD-u je izuzetno visoka. Klasične gospodarske statistike ne mjere do koje su tačke Amerikanci bogatiji od građana drugih uporedivih demokracija. Žive u većim kućama, imaju klimatske uređaje, konzumiraju više mesa, posjeduju različite vrste elektroničkih naprava posljednje generacije. Ovaj svijet su SAD koncipirale za sebe. I, bez obzira jesu li toga u potpunosti svjesni ili ne, to je ono što me najviše zabrinjava.

Zašto?

Povijest euroatlantskog svijeta posljednjih pet stotina godina je uspon velikih sukcesivnih sila - Španjolske Karla V, Francuske Luja XIV, ali i svaki put koalicijā sa drugima, da bi se srušila ta dominantna sila. I kakva god bila ta sila, ona nije nikada dovoljno moćna spram saveza drugih. Tako su Karlo V, Luj XIV, car Vilhelm II… na kraju pali. Suprotno tome, SAD su rekle: A da mi koristimo svoju moć ne da bismo dominirali, nego da bismo izvozili sigurnost? A da svima ponudimo sporazum: Budite mirni, mi besplatno osiguravamo vašu zaštitu. Ta ponuda sigurnosti bez protuusluge je učinila Ameriku tako dragocjenom u očima njenih saveznika, da za nju nikada nije bilo ozbiljnih izazova. Danas zamisliti savez između Indije, Kine i Europske unije protiv SAD-a, izgleda kao da je iz domena znanstvene fantastike. To izgleda nezamislivo, jer EU, u najmanju ruku, značajno profitira od aktualnog sustava. Ali ako SAD postanu sila grabljivica, kao što je to bila Francuska Luja XIV, otkriće onda da će imati puno neprijatelja… i bitno manje prijatelja.

Budući da SAD dominiraju svijetom odavno, da li Donald Trump potcjenjuje posljedice svojih odluka na svoju vlastitu zemlju?

- Trump je oduvijek bio igrač. Pokušava nagomilati veliku moć i veliko bogatstvo. Uspostavio je neophodne elemente da kontrolira FBI i vojsku, što nije bio uradio u prvom mandatu. Dakle, ne postupa sasvim na slijepo. Ali primjenjuje pristup visokog rizika: naciljao je visoko, sa potencijalno ogromnom zaradom, ali i sa jednako toliko mogućim gubicima. Njegove opklade mogu propasti. A postoje sredstva da ih se zaustavi. Sve počinje očuvanjem integriteta izborā. U mojim očima, jedna od najvećih Ahilovih peta Trumpa je da izbore ne organizira savezna vlada. Izborima upravljaju države. Dakle, ako Trump hoće manipulirati izborima na pola mandata 2026, to će biti projekat teži nego u nekim drugim zemljama. Njemu će trebati uvjeriti 50 država da prestanu organizirati izbore. Savezni sistem, dakle, ima ogromnu zaštitnu garanciju.

Trumpova administracija je počela funkcionirati prije dva mjeseca i već se lice svijeta promijenilo. Šta treba očekivati s njegove strane u budućnosti?

- E, ja ne mislim da ova situacija može trajati, a da ne izbije velika kriza, od sada za četiri godine. To je pravac kojim smo krenuli. Američki politički sustav je ekstremno polariziran, sa jednom strankom koja ima izrazito minimalnu većinu u Kongresu. U vrijeme prvog mandata, Trump je brižljivo izbjegavao teške odluke na polju unutarnje politike. Nije se bavio ravnotežom budžeta, nije se upustio ni u jedan značajniji rez.

Burno američko razdoblje

Bio je zadovoljan smanjenjem poreza, trošenjem ne vodeći računa i posuđivanjem, itd. Razlika danas je što smo mi u vremenu rata. Kamatne stope su više. Kontekst je manje permisivan. A sada Trump donosi prave odluke: suspenzija finansiranja programā za borbu protiv side u zemljama u razvoju s jedne strane, da bi dao više novca milijarderima s druge strane, napasti dodatke za branitelje ili na Medicaid, prije, a uskoro će napasti i socijalno osiguranje. To za njega neće biti duga mirna rijeka. To će biti mandat pun konflikata, obilježen škandalima i krizama. Amerika se priprema živjeti naročito burno razdoblje.

Na šta mislite?

- Više velikih događaja se profilira na horizontu, neki čak mogu biti spektakularni. Posebno na gospodarskom planu. Tržišta su upravo konstatovala da Trump zaista namjerava primijeniti carine, kako je odlučio, protiv naša tri najveća trgovačka partnera: Kanade, Meksika i Kine. To može imati vrlo teške posljedice. Paralelno, cijene prehrambenih namirnica, kao što su jaja, već su sada vrlo visoke (do 17 dolara 12 jaja u New Yorku, što je približno 16 eura), mogle bi i dalje rasti. Ušli bismo onda u fazu ekonomskog usporavanja. Može se čak očekivati istinska recesija.

Povjerenje američkih potrošača je u februaru opalo, dostižući najniži nivo u posljednjih 15 mjeseci…

- Trump ima vrlo primitivnu viziju ekonomije. On ne razumije šta znači ekonomska integracija. Na primjer, jedan od najvećih proizvođača ravnog stakla na svijetu se nalazi u Meksiku. To poduzeće proizvodi ogromne ploče stakla, koje se onda pretvaraju u sustave prozora u Kanadi i u SAD-u. Ti sustavi prozora se instaliraju na zgrade, u kojima se organiziraju konferencije i dućani. Ako prodajete staklo skuplje, ili ako primorate ljude da se prilagode, povećavate cijenu prozora, onda i zgrada, onda događaja koji se tamo organiziraju, i taj učinak ima dalekosežne posljedice na cijelo gospodarstvo. 

A Trump zamišlja da ekonomija funkcionira jednostavno ovako: nametnu se carinske takse na toster, blokiraju se tosteri inostranih proizvođača, i to odmah relaksira američku industriju proizvođača tostera. Sigurno, proizvod postaje skuplji, ali nije važno, jer se stvaraju radna mjesta u lokalnim tvornicama. Ali u stvarnosti, ono što on radi je sustavno slabljenje gospodarstva, čineći ga manje kompetitivnim, kao da se dodaje sloj masti u svako mišićno vlakno, što usporava sveukupni sustav i povisuje cijene za sve.

Po Vašem mišljenju, kakav će trag ostaviti Donald Trump u povijesti?

- Dana kad je stupio na dužnost, napisao sam na Twitteru da je Donald Trump najgore ljudsko biće koje je ikada bilo predsjednik SAD-a. Tu uključujem i nekadašnje robovlasnike. Vjerujem da se sada pokazalo da se on našao u srcu najvećih orgija korupcije i kriminala u povijesti, ne samo u SAD-u, nego svih velikih demokracija. On aktivno uništava američko liderstvo u svijetu, kao i mir i prosperitet u kojima su uživale brojne zemlje u svijetu zahvaljujući tom liderstvu.

(Sa francuskog prevela
Nada Zdravič)