Daniel Schutze: Bitka za umjetnost i djelo Jagode Buić je dobijena

Nezaboravna i neponovljiva Jagoda Buić zauvijek ostaje u povijesti svjetske umjetnosti. Ikona arta, istinski celebrity, svestrana i talentirana, vjerovala je da se umjetnošću može poboljšati svijet. “Treba htjeti. Svatko tko ima što reći, dužan je da to kaže i time napravi makar mali pomak prema boljem svijetu”, rekla mi je u jednom od brojnih intervjua. Vjeruje iskreno i u ljudsku dobrotu.

Incident na sprovodu

Jagoda Buić sa svojim je suprugom dr. Hansom Wuttkeom dijelila uvjerenje da umjetnost poboljšava svijet. Stoga su supružnici Buić Wuttke bili složni u namjeri da pruže podršku brojnim umjetnicima, ali i da osnuju zakladu koja bi im u tome pomogla. Tako je Jagoda Buić u čast svog preminulog supruga osnovala Fondaciju “Dr. Hans Wuttke”. Ekskluzivno za Oslobođenje govori dr. Daniel Schutze, potpredsjednik Fondacije. Kao Jagodin dugogodišnji osobni savjetnik i bliski prijatelj, pruža uvid u dosadašnje aktivnosti, vanjske pravne sporove i buduće planove Zaklade.

Izložba slika

A Kalamota?

Dr. Schutze, kako je osnovana Fondacija “Dr. Hans Wuttke” i s kojim ciljevima?

- Jagodu sam upoznao kao odvjetnik 2006. godine. Već u prvih nekoliko susreta pričala mi je o svojoj želji da osnuje zakladu za umjetnike. Bila je vrlo tužna što taj zajednički pothvat obitelji Buić Wuttke više nije mogla ostvariti sa svojim suprugom dr. Hansom Wuttkeom koji je preminuo 2000. Kao mladog odvjetnika fascinirale su me Jagodine priče o umjetnicima koje su ona i suprug podržavali tijekom rata u Jugoslaviji, ponekad i u riskantnim okolnostima. Posvećenost supružnika podršci umjetnicima započela je 1980-ih i neizbježno se proširila s ratom u Jugoslaviji. Stoga je bilo jedino logično da nastave podržavati umjetnike i nakon rata. Zajedno su planirali osnovati zakladu za umjetnike. U to vrijeme, Jagoda nije pretjerano marila za vlastitu umjetnost. Međutim, njezinom je suprugu uvijek bilo važno ne samo pomoći drugim umjetnicima već prije svega podržati Jagodinu umjetnost. Kako mi je rekao dr. Nikolaus Hensel, njegov dugogodišnji prijatelj i izvršitelj oporuke te sadašnji predsjednik Zaklade “Dr. Hans Wuttke”, najveća želja dr. Hansa Wuttkea bila je osnovati muzej za Jagodu.

Jagoda Buić Wuttke (Split, 14. ožujka 1930. – Venecija, 17. listopada 2022.)

Kako je točno Jagoda Buić zamišljala Fondaciju?

- Imala je tri jasna cilja: očuvanje umjetnosti Jagode Buić za javnost, promoviranje suvremenih umjetnika i osnivanje muzeja Jagode Buić u Splitu. Nije se htjela odreći kontrole nad Zakladom, stoga se imenovala članicom njezina upravnog odbora. S imenovanjem ostalih članova upravnog odbora također nije imala problema, pa je za predsjednika Zaklade imenovala dr. Nikolausa Hensela, koji ne samo da je bio prijatelj i bliski suradnik dr. Hansa Wuttkea već i izvršitelj njegove oporuke. Za potpredsjednika Jagoda je imenovala mene, jer je naš odnos, koji je prvobitno bio isključivo pravne prirode, u međuvremenu postao prijateljski. Godine 2015. imenovala me za svog najbližeg suradnika ovjerenim dokumentom kojim mi je dodijelila punomoć za donošenje odluka u njezino ime. I prije toga, dok sam još bio distancirani pravnik, Jagoda me upoznala s umjetnošću i kulturom. Zajedno smo putovali diljem Europe u važna kulturna mjesta i muzeje, a ona mi je svojim enciklopedijskim znanjem u kratkim crtama objasnila cijelu zapadnu kulturu. Stoga smo svi bili presretni što je Zaklada konačno osnovana. Njezino osnivanje bilo je u planu toliko dugo i više je puta prekinuto zbog životnih nedaća i raznih sukoba.

Nova era za Fondaciju počinje 9. listopada 2025. Zašto je ovaj datum presudan?

- Dan 9. listopad 2025. zasigurno je najznačajniji dan za Zakladu u novije vrijeme, jer se taj dan smatra danom njezina konačnog oslobođenja. Od Jagodine smrti 17. listopada 2022. godine, Zaklada brani njezino životno djelo od najmasovnijih napada neprijatelja sa svih strana. Najpoznatiji masovni napad na Jagodino životno djelo napad je njezinih pastoraka. Od prvog dana nakon Jagodine smrti njezini su pastorci, tj. djeca iz prvog braka dr. Hansa Wuttkea, navodno podnijeli zahtjeve protiv Zaklade u osmeroznamenkastom iznosu u eurima. Ti su zahtjevi bili neosnovani, ali oni su ih unatoč tome podnijeli iz zle namjere, a cijeli je slučaj završio na Zemaljskom sudu u Aschaffenburgu u Njemačkoj. Kada su shvatili da nemaju šanse u tom pravnom sporu, zaprijetili su Zakladi, odnosno njezinom predsjedniku dr. Nikolausu Henselu i meni kao potpredsjedniku da će nas javno ocrniti ako im ne isplatimo osmeroznamenkasti iznos u eurima od Zaklade. Nismo se dali smesti niti tom prijetnjom niti klevetničkim novinskim člancima koji su uslijedili nakon toga. Sada je presudom od 9. listopada 2025. Zemaljski sud u Aschaffenburgu za svakoga pri zdravoj pameti, a nadamo se i za pastorke, jasno utvrdio da oni nemaju nikakva prava na Jagodinu ostavštinu, a samim time i nikakva prava prema Zakladi. Sada, kada je oslobođena od tih apsurdnih potraživanja, Zaklada konačno može nastaviti s radom za koji je osnovana i za koji ju je Jagoda odredila kao svog jedinog nasljednika.

S izložbe u Sarajevu

Što se trenutačno događa s djelima Jagode Buić nastalim u njezinom ateljeu u Francuskoj?

- Nažalost, ne mogu odgovoriti na to pitanje. Ne znam nalazi li se Jagodina umjetnička zbirka još uvijek u seoskoj kući njezina bivšeg ateljea u Bonnieuxu, je li zbirka još uvijek potpuna i neoštećena. Svatko tko danas još uvijek podržava pastorke mora biti svjestan toga, a posebno nakon sudske presude od 9. listopada 2025, čiji suučesnik postaje. Pastorci nemaju pravo zadržavati umjetnička djela; ako dođe do uništenja umjetničkih djela, svi bi njihovi suučesnici to trebali nositi na savjesti. Znam samo jedno: Zaklada se ne da ucjenjivati. Jagodina umjetnička djela vratit ćemo sudskim putem, što god bilo potrebno za to. A ako ona budu nepotpuna ili oštećena, od pastoraka ćemo beskompromisno tražiti odštetu, i to sve do posljednjeg centa.

Svi mi, koji smo došli u Dubrovnik na sprovod Jagode Buić, samo nekoliko sati kasnije svjedočili smo uznemirujućim scenama, nezamislivim u takvim trenucima. Je li to za Vas možda bio znak događaja koji će uslijediti?

- Ovdje bih htio nešto raščistiti. Bio sam potpuno šokiran kada se Jagodin posinak Moritz Wuttke pojavio na njezinom sprovodu. Ono što se drugim ljudima činilo kao prikladan čin poštovanja, kojim je Moritz Wuttke htio odati posljednju počast Jagodi, barem na njezinom sprovodu, bilo je sve samo ne to: bio je to vrhunac potpunog nepoštovanja. Čovjek protiv kojeg je Jagoda podnijela potpunu zabranu kontakta i koji se usudio nezakonito prisvojiti njezinu umjetničku zbirku još prije sprovoda, s namjerom da je potpuno uništi, bio je dovoljno drzak da se pojavi na njezinom grobu, položi cvijeće i bude prisutan na karminama među ožalošćenima. To se nije smjelo dogoditi, pogotovo jer je Moritz Wuttke to vjerojatno učinio kako bi ostvario svoj podmukli skriveni motiv. Naime, nije oklijevao u tome da se pred ožalošćenima prikaže kao odani i voljeni posinak koji brine za Jagodinu dobrobit do samog kraja. Tom dobro izvedenom ulogom htio je izvršiti pritisak na Zakladu i javno je staviti u situaciju u kojoj bi trebala osigurati sredstva za pastorke bez ikakve pravne osnove. Još i danas sramim se bivših prijatelja i rodbine koji su podržali Moritza Wuttkea u njegovoj profesionalno odrađenoj predstavi.

Radovi Jagode Buić

Situacija u kojoj ste vjerojatno osjećali obvezu da nešto poduzmete po tom pitanju?

- Moj kolega i predsjednik Zaklade dr. Nikolaus Hensel i ja odmah smo reagirali. Znali smo da Jagoda ne bi htjela da njezinom sprovodu prisustvuje Moritz Wuttke, osoba koja je ugrozila njezino životno djelo. Na grobu smo mu rekli da nije poželjan ondje. Nismo mogli podnijeti da netko tko se igra Jagodinim životnim djelom glumi ožalošćenog na njezinom grobu. Nakon toga Moritz Wuttke sam se pokušao pozvati na Jagodine karmine kao gost Zaklade, ali sam mu osobno zabranio ulazak u prostoriju. U tom trenutku Wuttkeov plan postao je očit. Drhtavim glasom i blijed od bijesa, prijetio mi je rekavši da nisam svjestan kome ću zabraniti ulazak. Tvrdio je da će se ožalošćeni pobuniti ako ga ne pustim unutra i da će ga prijatelji i rodbina podržati. Nastavio je sa svojim prijetnjama, ali ja nisam popustio. Tada se dogodilo ono što je vjerojatno bilo i planirano: ožalošćeni su se razbježali. Prvo su, uz veliku pompu, karmine napustili bivši Jagodini prijatelji, koji su očito bili razočarani što nisu dobili ništa iz nasljedstva, a za njima su otišli rođaci koji su također ostali bez nasljedstva. Svi zajedno pokazali su solidarnost prema tobože izgubljenom sinu i dramatično su se odvojili od ostalih. Kada su se dovoljno najeli i očigledno previše popili, ponovno su se pridružili ožalošćenima, a na hrvatskom jeziku održan je govor pun bijesa protiv Zaklade. Kolega Hensel i ja nismo razumjeli govor, ali iz ponašanja prisutnih bilo je jasno o čemu je riječ. Zatim se pojavio Moritz Wuttke, pa je i on održao govor koji je za ljude koji ne poznaju situaciju bio srceparajući, a za nas upućene nenadmašan u svojoj podmuklosti. Mnogi neupućeni gosti čak su i povjerovali Moritzu Wuttkeu i bivšim Jagodinim prijateljima i rođacima te su govor podržali ovacijama. Nikada nisam doživio ništa nedostojanstvenije. Unatoč odgovoru predsjednika Zaklade dr. Nikolausa Hensela, više nije bilo moguće dostojanstveno završiti komemoraciju. Jagodi odati počast postalo je nemoguće. Sve što je izlazilo iz usta okupljenih bilo je dio neviđene predstave. Ostalo je nekoliko pravih Jagodinih prijatelja koji su bili u potpunoj nevjerici. Oni su mi tada rekli da je dolazak Moritza Wuttkea vjerojatno bio dobro isplaniran trik protiv Zaklade orkestriran zajedno s bivšim prijateljima i rodbinom. Tada mi se to činilo nemogućim. Mislio sam da su se svi prisutni okupili u žalosti kako bi Jagodi odali posljednju počast. Danas, gledajući unatrag tri godine poslije, i s obzirom na sve što sam doživio, mislim da je to bilo dobro objašnjenje.

Uvijek impozantna djela

Fondacija se također suočava i s pitanjima vezanim uz aktualnu političku scenu u Hrvatskoj, možete li navesti primjer?

- U pravu ste. U Hrvatskoj postoje političke odluke koje ne razumijem uvijek na prvu. Vjerujem da se moja prethodno neodgovorena pitanja mogu dobro shvatiti na primjeru dodjele odlikovanja Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića. Dana 4. listopada 2024. predsjednik Republike Hrvatske odlučio je posthumno dodijeliti Jagodi Buić odlikovanje Reda Danice hrvatske s likom Marka Marulića za njezin izvanredan doprinos hrvatskoj umjetnosti. Iz meni nepoznatih razloga, Zaklada nije niti obaviještena o odluci o posthumnoj dodjeli odlikovanja Jagodi. Osim toga, bez ikakvog vidljivog razloga nismo pozvani ni na svečanost dodjele odlikovanja 8. listopada 2024. Tek sam iz novina saznao da je predsjednik uručio odlikovanje Jagodinoj rođakinji.

U Zagreb dolazite iz Splita, gdje ste se susreli s predstavnicima lokalnih vlasti zbog izgradnje muzeja Jagode Buić. Kako je protekao taj susret i što su Vam rekli?

- Iznimno mi je drago što ste me to pitali. Tako je, upravo sam se vratio iz Splita. Odmah nakon osnivanja Zaklada je započela pregovore s gradom Splitom o izgradnji muzeja Jagode Buić. Godine 2020. prvi sam puta gradu Splitu predstavio planove Zaklade, ali zbog raznih okolnosti pregovori se nisu odmah intenzivirali. U Splitu su se odvijali izbori i reorganizacija, dok je s naše strane to razdoblje obilježila Jagodina slabost koja je sve više uzimala maha, a nakon njezine smrti i sporovi s neprijateljima Zaklade. U svibnju 2025. sastali smo se s tadašnjim gradonačelnikom Ivicom Puljkom. Nažalost, gradonačelnik Puljak bio je vrlo zauzet nadolazećom izbornom kampanjom, zbog čega se nije mogao dublje pozabaviti projektom naše Zaklade, što je bilo i razumljivo. Međutim, situacija je sada potpuno drukčija. Sastanak sa sadašnjom zamjenicom gradonačelnika Splita, gđom Mateom Dorčić, bio je najproduktivniji i najkonstruktivniji od svih. Prvi put imamo dojam da su predstavnici grada Splita istinski zainteresirani za muzej Jagode Buić.

Tapiserija u Sarajevu

Na našem prvom sastanku razgovarali smo o mogućnostima za takav muzej. Zaklada prije svega zamišlja pokretanje idejnog natječaja unutar odjela za arhitekturu Sveučilišta u Splitu za najbolji nacrt muzeja. Dogovorili smo se da ćemo zajedno nastaviti s projektom muzeja što je prije moguće. Osim toga, gđa Matea Dorčić ponudila nam je da Zaklada bude domaćin izložbe umjetničkih djela Jagode Buić u Splitu. Tu ćemo ponudu prihvatiti čim Zaklada ponovno postane vlasnik svih umjetničkih djela koje su joj nezakonito oduzeli Jagodini pastorci.

Iz Trsta

Što planirate realizirati u bliskoj budućnosti?

- S pravom pitate o stvarnim projektima Zaklade. Naravno, Zaklada do sada gotovo nije mogla ni djelovati jer smo se morali braniti od brojnih napada njezinih neprijatelja. Tako zapravo još uvijek ne možemo predstaviti Jagodu javnosti onako kako je ona to zaslužila. To će biti moguće tek kada vratimo njezinu umjetnost. Zaklada je dosad uspjela započeti stvaranje arhiva Jagode Buić u Đakovu. On se upotrebljava za sustavno arhiviranje Jagodinih umjetničkih djela, njezine fotografske ostavštine i korespondencije prema znanstvenim kriterijima. Kada je ovog proljeća postalo jasno da će Zemaljski sud u Aschaffenburgu odbiti tužbe pastoraka protiv Zaklade, odmah smo započeli i s drugim projektima.

Planirate li još neke prezentacije Jagodine umjetnosti?

- Iznimno mi je drago što će Zaklada u sklopu Bijenala u svibnju 2026. otvoriti izložbeni prostor u Jagodinom bivšem domu u Veneciji. Ondje ćemo izložiti dio Jagodinih umjetničkih djela. Prije svega, nadam se da će Jagodine skulpture izložene u vrtu sada postati poznate široj međunarodnoj publici. Na Bijenalu također planiramo objaviti knjigu intervjua s Jagodom. U tim intervjuima Jagoda govori o svom životu i svojoj umjetnosti. Nadamo se da će publikacija omogućiti onima koji su poznavali Jagodu da otkriju nove aspekte njezina rada, a da će oni koji je nisu poznavali dobiti uvid u njezinu umjetnost. U planu je još jedna izložba koja će se održati 2027. u gradskom muzeju u Đakovu. Naravno, želja nam je planirati i veće izložbe, posebno u Splitu, ali to ćemo moći tek kada preuzmemo sva Jagodina umjetnička djela od njezinih pastoraka. Neovisno o našim planovima za vlastite izložbe, trenutačno smo u pregovorima i s londonskim Muzejom Victorije i Alberta, koji u svoj stalni postav želi uključiti tapiseriju Jagode Buić kao ključni primjer revolucije u tapiseriji koju je Jagoda pomogla oblikovati. Budući da je londonska galerija Tate Modern već dodala Jagodinu umjetnost u svoju stalnu zbirku, ovo bi bilo još jedno fantastično međunarodno priznanje jedinstvenosti njezine umjetnosti. Nažalost, ponovno smo bili prisiljeni prekinuti pregovore jer se Jagodina ključna djela nalaze u Francuskoj kod njezinih pastoraka.

U Podgorici, u Crnoj Gori, nedavno je objavljena knjiga koju se promovira kao biografiju Jagode Buić. Hoće li Fondacija možda pokrenuti pravne postupke zbog neistinitih tvrdnji Moritza Wuttkea, čije se izjave u toj knjizi citiraju?

- Taj meki uvez samo je još jedan očajnički pokušaj diskreditiranja Zaklade.

Planira li Fondacija organizirati izložbu djela Jagode Buić u Sarajevu i kada?

- Drago mi je što ste to spomenuli. Zaklada je, naime, upravo započela pregovore o suradnji s Historijskim muzejom Bosne i Hercegovine. Pregovori se tiču preuzimanja troškova restauracije važne tapiserije Jagode Buić, koja je u vlasništvu Muzeja, te osiguravanja njezine javne dostupnosti. Međutim, trenutačno nemamo u planu izložbu u Sarajevu. Prvo se moramo usredotočiti na izložbe koje su već dogovorene u Veneciji i Đakovu, a kada vratimo Jagodina umjetnička djela od njezinih pastoraka, namjeravamo održati prvu veliku izložbu od Jagodine smrti u njezinom rodnom gradu Splitu. Split ima za Zakladu poseban značaj jer je Jagoda upravo taj grad izabrala za budući Jagoda Buić muzej. Zato je za Zakladu posebno važno zaštititi Jagodinu želju od presezanja nekih njenih navodno razumnih prijatelja da se Jagodine umjetnine i njen muzej nastane u Beogradu.