Ćiro je odavno otišao u istoriju, a kako je počelo: Izgradnja željeznica u Bosni i Hercegovini
Lokomotiva serijskog broja 33-248 u stanici Banovići/Manfred Kopka
Dosadašnja istraživanja perioda od kraja XIX do polovine XX vijeka od strane historičara, muzeologa i konzervatora u Bosni i Hercegovini su u najvećoj mjeri obilježena izučavanjem dva velika svjetska rata i prikupljanjem i obradom artefakata pokretnog naslijeđa etnološkog, vojnog i umjetničkog karaktera, kao i arhivske i fotodokumentacije. Evidentan je izostanak adekvatnog interesovanja i istraživanja o naslijeđu koje se odnosi na industrijalizaciju Bosne i Hercegovine s kraja XIX i početka XX vijeka. To se odnosi podjednako na nepokretno, graditeljsko naslijeđe. kao i na pokretne artefakte.
Industrijalizacija bi bila nemoguća bez izgradnje željezničkih pruga. U Bosni i Hercegovini je izgrađena prva željeznička pruga normalnog kolosijeka Banjaluka-Dobrljin 1872. godine, koja je trebala biti dio željezničke pruge između Austro-Ugarskog i Osmanskog carstva. Uslijed historijskih okolnosti nije došlo do realizacije navedenog željezničkog pravca preko Bosne i Hercegovine. Okupacioni pohod prema Bosni i Hercegovini ljeta 1878. godine je urgentno zahtijevao logističko snabdijevanje austrougarskih trupa, što isprva nije dozvoljavalo dugoročno seriozno projektovanje željeznice. Ispočetka je vršeno trasiranje koje je po svojim elementima odgovaralo vojnoj poljskoj željeznici.
Naknadno su manja cijena izgradnje u odnosu na željeznicu normalnog kolosijeka, kao i nakane za eksploatacijom rudnih i šumskih bogatstava, opredijelili da se na već izgrađeni početni dio uskotračne pruge nastavi izgradnja željeznice iste širine kolosijeka od 760 mm. Za relativno kratko vrijeme austrougarske vlasti izgrađeno je oko 1.700 km pruga, koje su tokom prve polovine XX vijeka činile okosnicu transporta u Bosni i Hercegovini. Historijske okolnosti, specifičnosti geografije i reljefa, te naposljetku autonomnost širine kolosijeka su činioci koji su generirali izrazit diverzitet tipova parnih mašina i vagona koji su u različitim periodima bili zastupljeni na prugama.
Posljedice i pojave nastale ukidanjem željezničkih pruga
Sve veća primjena automobila i razvoj cestovne mreže su u drugoj polovini prošlog vijeka odnijeli prevagu u kopnenom transportu. Posljedica toga je da su uskotračne pruge po Bosni i Hercegovini ukidane, njihove trase su iskorištene za lokalne puteve, stanične zgrade su pretvarane u stambene objekte, a vozni park koji predstavljaju lokomotive i vagoni su u najvećoj mjeri izrezani. Stihijskim i neselektivnim rezanjem lokomotiva u prošlosti načinjene su nepopravljive štete, na što ukazuje činjenica da su izrezane sve lokomotive radijalke sistema Klose, koje su bile obilježje pruga sa malim radijusima krivina, tako da danas nigdje na svijetu ne postoji nijedna lokomotiva tog sistema svojstvenog Bosni i Hercegovini.
Lokomotiva oznake 55-99 u okolini Banovića
Pojedine lokomotive su postavljene kao eksponati po gradovima i mjestima kroz koja su nekada vršile vuču vozova. Postojanje velikog broja rudnika i industrijskih pogona na području tuzlanske regije je uticalo na to da je najveći broj parnih lokomotiva uskog kolosijeka danas po mjestima u okolini Tuzle. Radi potrebe transporta uglja od eksploatacionih polja Rudnika mrkog uglja Banovići do željezničke stanice u mjestu Oskova, lokalna rudnička uskotračna pruga nije ukinuta, a parne lokomotive nikada nisu prestale sa radom. Stoga se Banovići odlikuju postojanjem najvećeg broja lokomotiva uskog kolosijeka koje su ostale u upotrebi po ukidanju uskotračnih željeznica u Bosni i Hercegovini.
Nakon masovnog rezanja lokomotiva po ukidanju uskotračnih pruga nastupila je potražnja za preostalim uskotračnim parnim lokomotivama po Bosni i Hercegovini. Tako su pojedine lokomotive prodane u Austriju, gdje danas vuku turističke egzotične vozove. To je slučaj sa lokomotivom serijskog broja 83-180 koja je bila u posjedu Rudnika mrkog uglja Banovići da bi bila prodana u mjesto Weiz u Austriji, gdje je u funkciji lokalne uskotračne željeznice Feistritztalbahn. Po ukidanju željezničke pruge Sarajevo-Višegrad na platou nekadašnje željezničke stanice Višegrad je ostala uskotračna lokomotiva serijskog broja 83-017. Pored toga, u Višegradu se nalazi eksponat parne lokomotive normalnog kolosijeka serijskog broja 125-049 koja je bila u posjedu preduzeća Pretis u Vogošći. To je poseban kuriozitet, jer je poznato da u Višegradu nikada nije postojala željeznička pruga normalnog kolosijeka. Od dvije spomenute lokomotive koje su se nalazile u Višegradu, ona koja nosi serijski broj 83-017, a koja je svojim radom bila vezana za Višegrad, premještena je u Čačak u Srbiji.
Pored pomenutih, prodaje i izmještanja izvan Bosne i Hercegovine dešavali su se i nakon agresije na Bosnu i Hercegovinu, kao i rezanja lokomotiva. Tako je u krugu tvornice “Vaso Miskin Crni” u Sarajevu izrezana lokomotiva serijskog broja 72-002. Posljednjih godina odvijale su se aktivnosti na osnivanju Muzeja “Valter brani Sarajevo” u zgradi nekadašnje željezničke stanice Bistrik. Zbog nepostojanja adekvatne uskotračne parne lokomotive, trajala je potražnja za lokomotivom od strane Gradske uprave Sarajeva, kako bi se ista kao eksponat postavila ispred renovirane zgrade nekadašnje željezničke stanice Bistrik. Postojala je namjera Gradske uprave Sarajeva da se otkupi i u Sarajevo prenese uskotračna lokomotiva Kusače, koja se nalazi u zoni zaštite nacionalnog spomenika Vila Krivaja u Zavidovićima. Opravdani otpor građana Zavidovića je potaknuo aktivnosti da Grad Zavidovići od preduzeća Krivaja otkupi lokomotivu, koja je cijelim svojim radnim vijekom vezana za Zavidoviće, te da se pokrenu aktivnosti na njenoj restauraciji.
Sarajevo je htjelo uskotračnu lokomotivu Kusače
Naposljetku, sredstva informisanja susjedne Hrvatske su početkom godine izvijestila da je maleno mjesto Dicmo, koje se nalazi u zaleđu Splita, nabavilo lokomotivu serijskog broja 83-181. Važno je istaknuti da je ta lokomotiva bila u posjedu Rudnika mrkog uglja Banovići i da je nakon restauracije kupljena od strane Općine Dicmo.
Neophodnost evidentiranja, valorizacije i zaštite
Sa proceduralne i zakonske strane je bespredmetno problematizirati navedenu promjenu vlasništva lokomotive serijskog broja 83-181 i to nije namjera. Ipak, činjenica je da su preostale lokomotive rijetki artefakti industrijskog naslijeđa Bosne i Hercegovine i njenih uskotračnih željeznica, što zahtijeva sazrijevanje svijesti o potrebi njihovog očuvanja i ostanka u BiH. Usljed svega navedenog ukazuje se potreba da se lokomotive evidentiraju od strane muzeja koji se nalaze u neposrednoj blizini lokacija egzistiranja lokomotiva.
Neophodno je i evidentiranje i valorizacija od strane Zavoda za zaštitu i korištenje kulturno-historijskog i prirodnog naslijeđa Tuzlanskog kantona, kao i od Zavoda za zaštitu spomenika Federacije BiH, kako bi preostale lokomotive dobile status artefakata tehničkog, pokretnog naslijeđa. Vršenje evidentiranja i valorizacije predstavlja krovnu skrb nad artefaktima, što ne smije ugroziti dosadašnje pravo posjedovanja, prezentacije i korištenja od strane lokalnih zajednica, kako u Banovićima tako i po ostalim mjestima u kojima se nalaze preostale lokomotive. Imajući s jedne strane u vidu lokacije gdje se nalaze preostale uskotračne parne lokomotive i s druge postojanje obližnjih muzeja, mogla bi se uspostaviti nadležnost muzeja nad lokomotivama.
U navedenim aktivnostima je neophodna saradnja zavoda za zaštitu i muzeja sa udruženjem Bosanski kolosijek, koje je formirano u Banovićima i iza kojeg stoji volja i entuzijazam zaljubljenika i poznavalaca parnih mašina. Primjer koji može poslužiti kao uzor ispravnog i afirmativnog postupanja prema parnim lokomotivama je djelovanje Zavičajnog muzeja u Travniku. Kroz Travnik je prolazila uskotračna pruga na zapad, prema Donjem Vakufu, koja je radi savladavanja prevoja Komar imala Abtov sistem zupčanice. Po ukidanju željezničke pruge na lokaciji nekadašnje željezničke stanice u Travniku je ostala jedna zupčasta lokomotiva serijskog broja 97-036 sa nekoliko vagona. Angažmanom Zavičajnog muzeja lokomotiva i vagoni su restaurirani u radionici firme Erax-Invest d. o. o. Banovići, te vraćeni u Travnik i postavljeni ispred zgrade Zavičajnog muzeja u Travniku. Naknadno je postavljena i nadstrešnica radi zaštite od padavina jedine sačuvane zupčaste lokomotive u BiH.
Uloga lokomotiva u budućnosti
Bosna i Hercegovina je u prošlosti imala neke od najživopisnijih željeznica uskog kolosijeka, kao što su pruge Sarajevo-Mostar i Sarajevo-Višegrad. Postojale su inicijative za ponovno uspostavljanje uskotračne željeznice na pojedinim dijelovima nekadašnjih pruga. Izgradnja hidrocentrala i naselja, prenamjena trasa za lokalne puteve i masovna rezanja lokomotiva i vagona su onemogućili revitalizaciju nekadašnjih pruga. Jedino što je izgrađeno je uskotračna pruga od Višegrada prema granici sa Srbijom, kao poveznica sa prugom Šargan Vitasi-Mokra Gora.
U Banovićima je u funkciji rudnika opstala uskotračna željeznička pruga koja ima svoje lokomotive. Uz to se već duži niz godina organizuju turističke egzotične vožnje prugom kojom se iz rudnika prevozi ugalj, sa parnim uskotračnim lokomotivama i vagonima koji su izvorno teretni, a koji su prepravljeni za prevoz putnika na kratkoj relaciji. Imajući u vidu da je sadašnja uskotračna pruga u Banovićima relativno kratka, postoje ideje i mogućnost da se uskotračna pruga od Banovića produži do izletišta Mačkovac.
Osim parnih lokomotiva uskog kolosijeka, u Banovićima se nalaze i dizel-lokomotive uskog kolosijeka serija 720 i 740 te je neophodno voditi računa i o njihovom održavanju i opstanku u posjedu BiH. Svi navedeni slučajevi rezanja lokomotiva i njihove relokacije izvan Bosne i Hercegovine, kao i iskazani interes Gradske uprave Sarajeva za nabavku lokomotive, ukazuju da bi se pri eventualnim prodajama i relokacijama trebalo držati načela da je prioritetno pravo kupnje od strane gradova i mjesta u BiH.
Kolika god bila nostalgija za uskotračnim željeznicama koje su postojale, valja ipak imati na umu da one radi izrazito malih komercijalnih brzina, nedovoljnog kapaciteta, tehnoloških zaostataka i nekompatibilnosti sa željeznicama u okruženju, nisu mogle opstati na tržištu transportnih usluga. Preduslov opstanka na tržištu transporta danas je standardizacija sa međunarodnim normama, i stoga je budućnost željeznica u BiH u izgradnji, održavanju i razvoju pruga normalnog kolosijeka. U tom pogledu tuzlansko područje i pored nezavidnog trenutnog stanja ima izrazit potencijal. Kao što je važno očuvanje preostalih parnih lokomotiva uskog kolosijeka, tako je važno skrenuti pažnju na to da u Bosni i Hercegovini jedino Rudnik uglja Kreka d.o.o. Tuzla posjeduje vrijedne parne lokomotive normalnog kolosijeka serije 33. Proizvedene su u Njemačkoj i nakon Drugog svjetskog rata su u velikom broju dospjele u Jugoslaviju kao reparacija. Kao u izloženom slučaju uskotračnih lokomotiva na prugama širine kolosijeka 760 mm, tako i parne lokomotive serije 33 mogu na prugama normalnog kolosijeka voziti posebne turističke vozove.
