Bosanac među najboljima na svijetu: Prestižno priznanje za cjeloživotni doprinos medicini
Akademici Jerković i Kurjak
Najnovija vijest stigla je tiho, kako to obično biva s najvećim priznanjima: prema podacima ScholarGPS-a, akademik Asim Kurjak proglašen je Highly Ranked Scholar – Lifetime za 2025. godinu i uvršten među top 0,05 posto naučnika svijeta za cjeloživotni doprinos u području ultrazvuka u medicini. To je razina na kojoj se prestaje brojati uspjeh, a počinje mjeriti trajanje utjecaja – u znanosti, u životima ljudi, u budućnosti medicine.
To priznanje dolazi kao logičan nastavak onoga što je prije dvije godine potvrdilo i Sveučilište Stanford, uvrstivši Asima Kurjaka među 2 posto najutjecajnijih naučnika svijeta u cjeloživotnoj karijeri. Ali, brojevi i rang-liste, ma koliko impresivni bili, ne mogu do kraja objasniti fenomen Asima Kurjaka. Zato o njemu danas pišem kao akademik o akademiku – Adamir Jerković o Asimu Kurjaku – bez zavisti, bez takmičenja, s dubokim poštovanjem i prijateljstvom koje traje dugo.
Asim Kurjak nije samo moj kolega. On je moj prijatelj. Viđamo se u Sarajevu i Zagrebu, ponekad u Opatiji, u njegovoj kući koja je istodobno vila i galerija, prostor medicine, umjetnosti i dugih razgovora. Pisati o prijatelju uvijek je riskantno, ali pisati o prijatelju koji je akademik, a sam biti akademik, nosi posebnu težinu: to je dokaz da u nauci još uvijek postoji ono što politika sistemski razara – međusobno priznanje bez zavisti.
Most između znanosti, država i ljudi
Cijelog života Kurjak je bio most. Most između Bosne i Hercegovine i Hrvatske, između znanosti i politike, između medicine i umjetnosti, između prošlosti i budućnosti. U ratu je, kako se sjeća, postojao dogovor predsjednika BiH Alije Izetbegovića i Hrvatske Franje Tuđmana da bude ambasador svoje rodne Bosne i Hercegovine u Zagrebu, gdje se preselio još u mladosti, ali je uvijek ostao vjeran svojoj državi. Odbio je – ne iz kukavičluka, nego iz svijesti da bi time praktično prekinuo svoju medicinsku karijeru. Neki ljudi biraju položaje; rijetki biraju poziv.
U februaru 2025. godine BiH mu je dodijelila diplomatski pasoš, priznanje koje se daje istaknutim ličnostima. Bio je to simboličan, ali važan čin zemlje iz koje je ponikao – iz Kotor-Varoši, koju nosi kao miraz, ponosno i bez patetike. Voli do iznemoglosti Bosnu i Hercegovinu, ali jednako tako voli i Hrvatsku, zemlju u kojoj je ostvario najveći dio svoje znanstvene karijere. To su uistinu njegove dvije domovine, bez potrebe da se jedna pravda drugoj.
Sjećam se njegovih dolazaka kod predsjednika BiH Alije Izetbegovića. Kao tadašnji savjetnik predsjednika, gledao sam kako Kurjak ulazi bez pompe, ali s autoritetom čovjeka koji zna da znanje ima veću težinu od svake funkcije. I nikada nije mrzio. Govorio je: “Nikad se ne boj jakog – jaki ti neće nauditi. Boj se slabog, jer kad slabi dobiju moć, oni se osvećuju.”
Govorio mi je i ovo: “Čim netko nešto pokrene, svi skoče da to ne valja. Vlasti žele intelektualce kao ukras, ali ih se boje. Šansu dobijaju prosječni. Problem je što je netko uspio.” U tim rečenicama sažeta je balkanska tragedija odnosa prema izvrsnosti.
A Kurjak je cijeli život bio proaktivan, što znači – hrabar, sklon riziku, samopouzdan. “Pa zar, Adamire, vi to niste osjetili na svojoj koži? Ja jesam na svojoj”, znao bi mi reći. I doista, oni koji vide dalje, često i stradaju ranije.
Njegov put počinje u Kotor-Varoši, preko Srednje medicinske škole u Banjoj Luci, studija medicine u Zagrebu, pa Londona, gdje se usavršava kod Stuarta Campbella, učenika legendarnog Iana Donalda. Po povratku u Jugoslaviju, dovodi prvi ultrazvučni aparat u Zagreb, mijenjajući medicinsku praksu čitave regije. Bio je svjedok i sudionik rođenja prvog djeteta začetog izvan tijela majke u jugoistočnoj Europi. Osnovao je Ian Donald School of Ultrasound, koja se proširila na pedesetak zemalja svijeta.
U rađaonicama je sudjelovao pri dolasku na svijet desetaka hiljada djece – jednog osrednjeg grada u Hrvatskoj ili Bosni i Hercegovini. Porađao je kraljevsku djecu, djecu političara, običnih ljudi. Susretao se s papom Ivanom Pavlom II. Predavao u Dohi (Katar), Dubaiju (UAE), Montevideu (Urugvaj). Pomagao Gadafijevoj supruzi Safiji, Mostarki Sofiji Farkaš. Bio dekan, rektor, predsjednik akademija. Odbijao ministarske fotelje – i Šarinića i Račana – jer nije htio prestati biti znanstvenik. Objavio 1.464 znanstvena i stručna teksta. Članci kojima je autor ili koautor citirani su prema podacima Google Scholar baze podataka (24. 12. 2025. godine) 18.179 puta; h-indeks 71.
Napisao ili uredio 130 knjiga što su objavljene na 12 svjetskih jezika. Po tome je jedan od najproduktivnijih svjetskih znanstvenika. Akademik Kurjak je dobitnik mnogobrojnih nagrada i priznanja: državne nagrade za mlade znanstvenike (1971), Republičke nagrade “Ruđer Bošković” za znanstveni rad (1985), nagrade HAZU “J. J. Strossmayer” za najbolje znanstveno djelo (1990), nagrade HAZU za medicinsku znanost (1994), nagrade Europski krug (1996), nagrade “William Liley” za najbolji znanstveni rad iz fetalne dijagnostike i terapije (1998), Maternity Prize, Nagrade Europske udruge za perinatalnu medicinu za doprinos u području perinatalne medicine (2000), odlikovanja predsjednika Republike Hrvatske Red Danice Hrvatske s likom Ruđera Boškovića (2001), visokog odličja Hrvatskog liječničkog zbora “Pavao Čulumović” (2003), Erich Saling perinatal prize (2011), Lifetime Achievement Award, nagrade Međunarodne akademije perinatalne medicine (2015).
Samo da se nabroje akademije kojima je član treba dosta vremena. Ali, evo najznačajnijih. Redovni je član Europske akademije znanosti i umjetnosti, Svjetske akademije umjetnosti i znanosti, Međunarodne akademije za humanu reprodukciju, Akademije znanosti regije Puglia u Italiji i Akademije medicinskih znanosti Katalonije. Počasni je član Američkog instituta za ultrazvuk u medicini i biologiji, te akademik Ruske akademije znanosti, član je Akademije znanosti i umjetnosti Bosne i Hercegovine, bivši je predsjednik Akademije medicinskih znanosti Hrvatske (od 2000. do 2005) i Svjetske udruge perinatalne medicine.
Glavni je urednik časopisa Donald School Journal of Ultrasound in Obstetrics and Gynecology. Doctor Honoris Causa je na sveučilištima u Banjoj Luci, Budimpešti, Barceloni, Bukureštu, Ateni, Montevideu, Moskvi, Tomsku, Buenos Airesu, Petrogradu, Tirani, Khartoumu. Počasni je član 15 međunarodnih udruženja. Član je uredništava nekoliko međunarodnih časopisa, profesor je Medicinskog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu i Sarajevu, profesor emeritus na međunarodnom sveučilištu Sarajevo School of Science and Technology, a od 2015. do 2024. bio je predsjednik Međunarodne akademije perinatalne medicine.
Osnovao je Internacionalnu akademiju nauka i umjetnosti u BiH i njen je predsjednik. Akademija je danas priznata kao rasadnik znanja, o čemu govori podatak da su njeni akademici najcitiraniji među bh. akademicima. Kada me je zamolio da preuzmem razred društvenih nauka unutar Akademije, nisam mogao odbiti, što zbog znanosti što zbog autoriteta ovog čovjeka. Kada biste jednom prisustvovali sastanku Upravnog odbora, uvjerili biste se kako sudionici sastanka slušaju bez pogovora Kurjakove prijedloge i izvršavaju njegove zadatke i uputstva, poštujući prije svega njegovo veliko isustvo i znanje. Njegova predavanja su inspirativna jer uvijek okupe veliki broj posjetilaca.
Ne pristaje na prosječnost
U umjetnosti je Kurjak našao drugi jezik. Prijateljevao je s Mersadom Berberom, skupljao slike, pretvarao kuće u galerije. Danas posjeduje zbirku od preko hiljadu umjetničkih djela. Kao mladić pisao je pjesme i epigrame, a sjeća se prvog pojavljivanja u Plavom vjesniku kod Pere Zlatara. Danas kaže: da nije postao liječnik, bio bi slikar ili književnik.
Unatoč zdravstvenim problemima, i danas, u osamdesetim godinama, pun je energije i stvaralačke snage. Oženjen je Biserom, koja je također iz “njegove struke”, otac je Igorov i Alanov i omiljeni djed je, oslonac cijele porodice. Mrzi ležernost, prezire površnost.
Goethe je istraživačima ostavio zavjet: “Ako ništa ne predosjećate, nećete to ni ostvariti.” Kurjak je taj zavjet živio. Govorio je o budućnosti znanosti – o nanotehnologiji, genetici, proteomici, mozgu – dok su se drugi bavili sitnim politikama. Znao je da nas iz krize mogu izvući samo daroviti pojedinci, ali da ih vlasti često sustavno zanemaruju.
Pogubno je za Bosnu i Hercegovinu što još uvijek ne shvaća da se kreativni intelektualci ne stvaraju dekretom. Još je pogubnije što ne shvaća da bez njih nema puta u Europu. Asim Kurjak je dokaz da se iz ove zemlje može doći do samog vrha svijeta – ali i opomena koliko takvih rijetko prepoznajemo na vrijeme.
Kada danas ScholarGPS potvrđuje ono što smo mi odavno znali, to nije samo priznanje Asimu Kurjaku. To je priznanje ideji da znanje, upornost i vizija još uvijek mogu pobijediti prosječnost. I da Bosna i Hercegovina, kada hoće, zna roditi – i sačuvati – genije svjetskog formata.
