Analitičar iz Caracasa: Maduro je mislio da Trump blefira

Phil Gunson, analitičar organizacije za prevenciju sukoba Međunarodne krizne skupine sa sjedištem u Caracasu, govori o okolnostima, razlozima i posljedicama napada američke vojske u Caracasu i hvatanju venecuelanskog predsjednika Nicolasa Madura.

Kakva je situacija u Caracasu?

- Danas, nedjelja je, 4. januara 2026, sve djeluje mirno. Jučer niko nije izašao iz kuće, prirodno, ljudi su se uplašili. Bilo je nekoliko sporadičnih manifestacija podrške, koje je organizirala vlada, ali ništa više od toga.

Šta je ostalo od venecuelanske vlade?

- Osim Nicolasa Madura, svi ostali su na svojim mjestima, vlada je nepromijenjena. Potpredsjednica Delcy Rodriguez je preuzela kormilo.

Može li ta vlada preživjeti?

- Svi su izgledi da može. U subotu je Donald Trump rekao da je spreman na dogovor sa onima koji ostaju. Što se tiče Marije Corine Machado (vođa opozicije, dobitnica Nobelove nagrade za mir 2025), oštro je govorio protiv nje, rekavši da bi joj bilo teško biti na čelu zemlje, jer je narod ni ne podržava, niti poštiva. Nasuprot tome, pohvalno je govorio o Delcy Rodriguez, što je bio ledeni tuš za opoziciju. Ironija je u tome što se cijela opozicija nadala odlasku Nicolasa Madura, da bi na vlast došla demokratska vlada. Ali Donald Trump nije naročito spreman podržati planove opozicije.

Ali šta Donald Trump želi reći kad najavljuje da će on upravljati zemljom, sve dok ne dođe do tranzicije?

- To je dobro pitanje, ne zna se. Demokracija njemu ne znači puno. Opozicija je pogriješila misleći da će u njihovu zemlju demokraciju uvesti čovjek koji je uništava u svojoj. Kad Donald Trump govori o tranziciji, mislim da je jedino što ga zanima da vlada Venecuele uradi ono što on hoće. Njegova briga nije da vlada bude demokratski izabrana. On govori o tranziciji jer svi govore o tome, ali za njega nije neophodno da ona bude demokratska. Treba znati da se gospodarska kriza ovdje pogoršala i da je situacija jako komplikovana. I u tom smislu, interes vlade Delcy Rodriguez bi bio postići dogovor sa Washingtonom, koji bi doprinio progresivnom ukidanju sankcija. Znamo da je Doland Trump jako pragmatičan: ako ne bude prisilio Caracas da organizira slobodne izbore, mislim da se mogu dogovoriti o skoro svemu.

Šta on hoće od Venecuele?

- Rekao je eksplicitno i nema razloga da mu se ne vjeruje: hoće naftu. Ali hoće i da ograniči kinesko prisustvo. Venecuelanska nafta je jako važna za SAD, posebno jer su rafinerije smještene u Meksičkom zaljevu specijalno koncipirane za rafiniranje te vrste nafte, teške i lošeg kvaliteta. Uostalom, i priličito je blizu SAD-a. Da bi ju u tim rafinerijama zamijenili, trebalo bi ju dopremati iz Rusije. Kanada bi predstavljala drugu opciju, ali je projekat naftovoda, koji je trebao voditi do Zaljeva, poništen.

Phil Gunson: Kad Trump govori o tranziciji, nije neophodno da bude demokratska

Sa političkog stanovišta, ono što najviše motivira Donalda Trumpa, jeste isključiti Kineze i druge geopolitičke rivale. Kako je venecuelanska naftna industrija u problemima i proizvodi mnogo manje nego prije, i kako je svijet naučio živjeti bez te nafte, ona nije od vitalnog (ekonomskog) značaja. Ali jeste od geopolitičkog: Donald Trump hoće da zapadna hemisfera bude hegemonija SAD-a.

Rekao je i da želi zaustaviti trgovinu drogom…

- Da, to je naveo kao izgovor za cijelu vojnu operaciju, koju provodi u regiji već skoro šest mjeseci (raspoređivanjem brodova na venecuelanske obale i uništavanjem brodova optuženih da prevoze drogu). SAD smatraju da je venecuelanska vlada kartel “narkoterorista” i od sada žele biti sigurni da više neće učestvovati u tim aktivnostima. I nije se teško obvezati na to, u svakom slučaju ne na papiru, jer je trgovinu drogom nemoguće iskorijeniti. A “terorizam” je s druge strane mit, nikada nije bilo dokaza da je Venecuela organizirala terorističke napade protiv SAD-a. Ono o čemu Washington govori je da je trgovina drogom oblik terorizma i da je droga oružje za masovno uništenje, ali to je samo figurativno.

U optužnici Nicolas Maduro je osumnjičen za zavjeru sa ciljem unošenja hiljada tona kokaina u SAD-u…

- Ne znam koja je priroda dokaza protiv njega, a možda nisu tako nepobitni kako Washington pretenduje. Naprimjer, neki svjedoci, koji su se pojavili pred velikom porotom 2020. (26. marta 2020. Nicolasa Madura je tužitelj južnog distrikta New York optužio za narkoterorizam), kao nekadašnji šef vojne obavještajne službe i sam optužen, pokušali su samo spasiti vlastitu kožu. U tom smislu će biti zanimljivo pratiti suđenje Maduru i njegovoj gospođi Celiji Flores.

Hoće li njihovo suđenje biti pravedno?

- Pravednije nego u Venecueali, to je sigurno! Donald Trump radi sve što može da promijeni pravila, nepristranost sudija mu nije važna, ali suđenje će se pomno pratiti. U Venecueli vlada može sve zataškati, a u SAD-u je to mnogo teže.

Zašto Nicolas Maduro nije pobjegao iz Venecuele?

- Prije su se diktatori mogli nadati zlatnom egzilu negdje, kao Baby Doc (haićanski diktator Jean Claude Duvalier, pobjegao u Francusku 1986), ili Idi Amin Dada (diktator iz Ugande, koji se sklonio 1979. u Saudijsku Arabiju). Danas je sa univerzalnom jurisdikcijom i Međunarodnim kaznenim sudom to mnogo teže. Istina je da se mogao povući u Rusiju, gdje bi našao sklonište od svega. Ali vjerujem da je Nicolas Maduro uvijek mislio da Donald Trump blefira i da se nikada neće usuditi realizirati svoje prijetnje. To je bila loša procjena.

Kako objasniti da vojska nije zaštitila Nicolasa Madura od otmice?

- Postoji operativni aspekt: ona jednostavno to nije bila u stanju učiniti. Čuvena protuzračna obrana, kojom se Caracas hvalio, nije služila ni za šta, nisu mogli oboriti ni jedan jedini helikopter. Zbog toga neki kažu da je postojalo unutarnje saučesništvo, bez kojeg bi bilo nemoguće tako lako izvesti takvu operaciju. Ali nema nikakvih dokaza za to.

Šta će uraditi vojska?

- Veliko je pitanje hoće li održati jedinstvo. Za sada nema znakova podjele, ali ako bi to bio slučaj, bilo bi vrlo problematično, ne samo za vladu koja je ostala na vlasti, već i za zemlju. Postojali bi rizici velikog i nasilnog unutarnjeg sukoba. Jer vojnici ne bi bili jedini koji bi se međusobno ubijali, postoje i drugi akteri, koji nisu državni, milicije i članovi kolumbijskih gerilaca.

Dakle, šta bi se moglo dogoditi sa gerilcima Kolumbijske nacionalnooslobodilačke vojske (ELN)?

- To je izrazito jaka vojska, proširila se duž granice između Kolumbije i Venecuele i na venecuelanski teritorij. Govori se o 3.000 gerilaca koji imaju raskošno borbeno iskustvo. Žele nastaviti bogatiti se i koristiti venecuelanski teritorij kao pozadinsku bazu. Ako bi se desila istinska američka invazija, ELN je upozorio da bi podržao vladu. Ali za sada invazija nije na dnevnom redu.

Da li je cilj Donalda Trumpa svrgnuti Castrov režim na Kubi?

- Ne znam je li to Trumpov, ali je sigurno glavni cilj Marca Rubija (američkog državnog tajnika, koji je kubanskog porijekla), iz osobnih razloga. Ne bi bilo iznenađujuće da SAD pokušaju prekinuti protok izvoza nafte prema Kubi. Ako to bude definitivno prekinuto, onda bi vlada na Kubi morala u svakom slučaju pregovarati sa Washingtonom.

Da li bi se na otoku mogla dogoditi operacija kao ona u Caracasu?

- Kubanske vojne snage su profesionalnije, već 60 godina se pripremaju na takav scenario. Skoro svi kubanski resursi su skoncentrirani na vojsku, koja je izuzetno dobro opremljena i istrenirana. Tamo bi bilo mnogo teže izvesti takav tip napada.

(Sa francuskog prevela Nada Zdravič)