Svijet na mom dlanu: Sodoma i Gomora - I Jahva zapljušti s neba...
ISTINA ILI NE: Priča o Sodomi i Gomori u “Postanku 19” je živopisna priča o uništenju ognjem i sumporom, a često se smatra da su nemoral i izopačenost glavni zločini za koje se kažnjavaju njihovi stanovnici
...Ovo područje izgleda tako tužno, pošto je spaljeno, da se niko ne interesira da ovdje dođe... Bilo je to nekada veoma srećno mjesto, zbog plodova bilja koje je tu raslo i bogatstva nekadašnjih gradova, a sada je sve spaljeno. To je posljedica bezbožnosti njihovih stanovnika, koji su bili uništeni vatrom; danas još vidimo ostatke ovog božanskog ognja, a tragovi i sjenke ovih pet gradova još su vidljivi, kao i pepeo u kome se nalaze njegovi plodovi, koji imaju boju kao da su bili za jelo; ali, ako ih uzmete u ruku, oni će se raspasti u prahu i dimu...
(Josip Flavije, židovski vojskovođa - 37-100)
O prastarim vjerovanjima i svjedočanstvima svetih knjiga koja govore o tragičnoj sudbini Sodome i Gomore nebrojeno sam puta slušao i čitao, pokušavajući da proniknem u tu drevnu biblijsku tajnu. Šta se dogodilo s tim legendarnim trgovačkim gradovima smještenim na obalama Mrtvog mora?! Gradovi su bili cilj nebrojenih pomoraca i trgovačkih karavana koji su ovamo dolazili sa tovarima svile i kadife, bisera i merdžana, smola i miomirisa..., donoseći dah dalekih mističnih zemalja. U Sodomi i Gomori, kažu nepouzdane priče, život se nije gasio ni danju ni noću.
Stanovnici tih gradova s vremenom su postali pojam za nemoral i izopačenost svih vrsta. Biblijska Knjiga postanka izvještava nas da su Sodoma i Gomora, prije otprilike 4.000 godina, zbog objesnog i nemoralnog života njihovih žitelja, Božijom voljom bile uništene na krajnje čudovišan način:
“...i Jahve zapljušti s neba na Sodomu i Gomoru sumpornim ognjem i uništi one gradove i svu onu ravnicu, sve žitelje gradske i sve raslinstvo na zemlji” (Postanak 19,24-25).
TRAGOM BIBLIJSKIH KAZIVANJA: Prema jednoj od biblijskih priča, Abraham (Ibrahim a.s.) je imao voljenog nećaka po imenu Lote. Nekoliko minuta prije uništenja grješnih gradova Sodome i Gomore, anđeli (meleci) su izveli Lota i njegovu porodicu iz Sodome i naredili im da bježe što dalje i da se ni u kojem slučaju ne osvrću iza sebe. Ali Lotova žena to nije poslušala. Znatiželjne ženske oči se osvrnule da vide šta će se dogoditi i kakva sudbina će zadesiti Sodomu i Gomoru. To je bilo kobno. Istog časa Lotova žena se pretvorila u stup soli. Biblijska legenda pripovijeda da je baš tog trenutku, u ognju kakav svijet nije vidio, nesnosnoj grmljavini i Božijem gnjevu, Mrtvo more postalo najslanije na svijetu, a prokleti gradovi su se pretvorili u beživotne gomile soli.
Ova dramatična biblijska pamćenja postala su oličenje razorne moći Božijeg gnjeva koji kažnjava mjesta puna grijeha, nemorala, trgovačkih prevara i ljudske izopačenosti. Biblija je, izučavao sam prije polaska na ovo fascinantno putovanje, vrlo konkretna u vezi s lokacijom Sodome i Gomore i ostalih grješnih gradova koji su doživjeli strašnu Božiju kletvu.
Jasno se u svetim knjigama kaže da su grješni gradovi bili podignuti ispod planine Sodom, u dolini Sidim, smještenoj “na južnom kraju Slanog mora” (Mrtvo more), upravo ovdje, u pustošnoj oblasti kroz koju začuđen i bez riječi oprezno koračam, kao kroz tužno beskrajno groblje. Pazim gdje ću nogom stati i nijemim pogledom upijam strašne pustošne prizore. Ostali gradovi, prema biblijskim kazivanjima, bili su Soar, Adma i Sebojim.
I Kur’an u suri 21. El-Enbija (Vjerovjesnici) govori o istom događaju:
“...I spasismo i njega i Luta i zemlju koju smo za ljude blagoslovili, i poklonismo mu Ishaka, i Jakuba kao unuke, i sve učinismo dobrim, i učinismo ih vjerovjesnicima da upućuju prema zapovijedi Našoj, i objavismo im da čine dobra djela, i da molitve obavljaju, i da milodare udjeljuju, a samo su se Nama klanjali. I Lutu mudrost i znanje dadosmo i iz grada ga, u kome su stanovnici njegovi odvratne stvari činili, izbavismo, to bijaše narod razvratan i zao i u milost Našu ga uvedosmo; on je doista, od onih dobrih...” (El-Enbija 71-75)
DOLINA SMRTI: Sveta rijeka Jordan i Mrtvo more stoljećima su bili obavijeni velom tajni i privlačili pažnju posjetilaca. O njima su se pripovijedale strašne priče i legende, sve dok se na njihovim obalama 1848. godine nije pojavio jedan američki mornarički kapetan. Zvao se William F. Lynch (1801-1865) i pojavio se sa šesnaestočlanom znanstvenom ekspedicijom.
Lynch i njegov tim potvrdili su da su istinita drevna predanja i vjerovanja po kojima je u Slanom moru teško plivati i potonuti. Izmjerili su njegove dimenzije i dubinu, koristeći se metodom triangulacije (određivanje položaja glavnih tačaka mjerenja pomoću trokuta u kojima su poznati dužina jedne stranice i tri ugla). Oni su prvi utvrdili da se Mrtvo more nalazi ispod nivoa morske površine. I ne samo to, otkrili su da se u njegovim južnim dijelovima pod vodom mogu vidjeti cijele šume stabala obloženih kristalima soli, što upućuje da se na tom području nalazila legendarna dolina Sidim i uništenih pet biblijskih gradova.
Dok ispunjen nadom obilazim čudne strukture kristala pijeska, soli i sumpora, pokušavam procijeniti stravične razmjere biblijske katastrofe. Cijela dolina, pustošna i uboga, dokle god seže moj pogled, djeluje kao da je dio neke nestvarne planete izgubljene u svemiru. Nije ni čudo, tokom milenija so se kristalizirala i taložila slojevito, čineći dolinu sve uzdignutijom i neobičnijom.
Nešto slično vidio sam na granici Bolivije i Perua, u Južnoj Americi, gdje se cijelo jedno ogromno jezero Solar de Ujuni paklenom igrom razularenih prirodnih sila, pretvorilo u slanu pustoš. Tako je i iznad Mrtvog mora nastala jedinstvena visoravan duga jedanaest, a široka oko dva kilometra, u kojoj se smjenjuju istraživačke ekspedicije iz cijelog svijeta. Ovo je visoravan smrti, jer u njoj ne može opstati nijedna biljka.
BIBLIJA KAO POVIJEST: Dok koračam preko hiljadugodišnjih santi kristalizirane soli izmiješane sa različitim mineralima, sumporom, zemljom i kamenom, muči me, strašno me pritišće i muči, jedno užasno pitanje - šta ako je u svetim knjigama, Bibliji i Kur’anu, zabilježen autentičan događaj, baš onako kako je i opisan?! Jesu li Sodoma i Gomora i još nekoliko starozavjetnih gradova sa obala Mrtvog mora, Božijom voljom, doživjeli strašnu kaznu zbog izopačenosti i nemorala svojih obijesnih bezbožnih stanovnika?! Jesu li?!...
Uobičajna historijska teorija o razaranju Sodome i Gomore, kao što je ona koju je u svom bestseleru “Biblija kao povijest” iznio njemački istraživač Werner Keller (1909- 1980), sugerira da su zlehudi gradovi uništeni u kolapsu izazvanom dramatičnim pomjeranjem Zemljinih ploča, s jedne strane euroazijske, a s druge afričke, a ne, nikako, Božijim gnjevom.
U katastrofalnom zemljotresu nesagledivih razmjera, na kome insistira Keller, koji je prouzrokovao golemi rasjed i Zemljinu depresiju dugu 9.000 kilometara, nesumnjivo je bilo i razornih eksplozija, izbijali su prirodni plinovi i nafta, so, sumpor i bitumen, prouzrokujući sveuništavajuću kišu koja je odredila tragičnu sudbinu Sodome i Gomore. Je su li to prava razlozi i istina?!
Ovaj užasni kolaps dogodio se najvjerovatnije oko 2000. pr.n.e., u vrijeme Božijeg poslanika Abrahama (Ibrahim a.s.) i Lota - smatra Keller - iako geolozi događaj smještaju hiljadama godina prije toga. Što se tiče stupova od soli i drugih neobičnih oblika, pored kojih prolazim začuđen i nijem, autor knjige “Biblija kao povijest” priznaje da se na petnaestak kilometara protežu brežuljci čije se “padine cakle i blistaju poput dijamanata, čineći neobičan prirodni fenomen”, koji ne ostavlja ravnodušnim ni jednog posjetitelja.
Najveći dio nesvakidašnjeg krajolika čine čiste kamene soli, zbog čega su ga Arapi nazvali Džebel Usdum (Jebel Usdum). Veliki broj solnih struktura izlokale su kiše i uništilo vrijeme. Ipak, u nekim od njih prepoznajem čudne biblijske i kur’anske opise koji posjetioce ove pustošne doline podsjećaju na uništene gradske zidine, hramove i palače, zigurate i sfingu, kao i legendarni opis zlehude Lotove žene, koja je zbog znatiželje pretvorena u stup soli.
Naravno, kada daleko od ove spržene zemlje čitate Kellerovu knjigu, učiniće vam se da su njegova objašnjenja realna i logična. No, i on priznaje da postoji vrlo ozbiljan problem s teorijom o kataklizmi koja je dolinu Sidim poslala na dno Mrtvog mora: ako se i desila, morala se dogoditi prije mnogo stotina hiljada, pa čak i miliona godina!
ŠTA JE NAĐENO NA DNU MORA: To konačno potvrđuju i najnovija istraživanja, koja pokazuju da porijeklo najveće depresije na našoj planeti datira još iz epohe oligocena - prije 23 do 34 miliona godina. U tom vremenu, kako su otkrili geolozi, na Zemlji su divljali vulkani i zemljotresi, mijenjajući njen reljef. Ukratko, nalazi geologa ne pružaju dokaze da se na ovom području dogodila nedavna prirodna katastrofa koja je zbrisala Sodomu i Gomoru.
No, neki drugi istraživači smatraju da je moguće da se na području Mrtvog mora ipak dogodila neka manja katastrofa, koja je inspirisala starozavjetne patrijarhe da zabilježe priču o izopačenom životu žitelja gradova koje je kaznio Božiji gnjev. Na tim temeljima gradi svoju teoriju i britanski stručnjak za Bibliju Michael Sanders. On je 1999. sa timom istraživača mini podmornicom istraživao sjeverni dio Mrtvog mora i otkrio ostatke drevnih naselja na njegovom dnu.
Sanders je na obali otkrio bezbrojne sumporne loptice u kojima je našao sumpor čistoće 98 posto, a znamo da ga u prirodi nalazimo maksimalne čistoće 40-60 posto. To je dokazivalo da Sodoma i Gomora nisu uništene u geološkoj kataklizmi, nego Božijom voljom ili u ratnoj apokalipsi (?!).
Jesu li Sodoma i Gomora bile napadnute atomskim oružjem, poput Hiroshime i Nagasakija, kako vjeruju neki maštovitiji istraživači? !...
ZANIMLJIVE TEORIJE: Jedan od njih je istraživač L. M. Lewis, koji upravo to tvrdi u knjizi “Tragovi na pijesku vremena”. Po njemu to dokazuju stupovi soli i sumpor oko Mrtvog mora. Da su sazdani od obične soli, tvrdi Lewis, dosad bi se rastopili. Umjesto toga, ti su stupovi od posebne soli koja nastaje u nuklearnim reakcijama kao što je atomska eksplozija. Moguće je da su u povijesti postojali mnogi stupovi soli, ali Lewis smatra da dokazi potvrđuju atomsku eksploziju.
Biblijska priča o Sodomi i Gomori zanimljiva je i zbog dolaska anđela koji su Lota upozorili da napusti gradove osuđene na propast. Lota su upozorili da izvuče svoju porodicu, ali se njegova žena osvrnula i oslijepila od atomske eksplozije i pretvorila u stup soli.
Na južnom kraju Mrtvog mora, sugerira Lewis, danas se nalazi moderno kemijsko postrojenje koje djeluje poput svemirske baze. Neobične kule strše iz sagorjelog pustinjskog pijeska. Čudne građevine s kupolama i tornjevima prekrivene su fluorescentnim svjetlima i do njih ne mogu obični smrtnici. Nisam, naravno, mogao ni ja.
Radi se o golemim zagonetnim postrojenjima koja, navodno, analiziraju, istražuju i prerađuje dragocjene minerale, uključujući i radioaktivne soli. Niko ne zna jesu li neke od tih kemikalija rezultat drevne atomske eksplozije ili Božije kletve, kako nam poručuju Biblija i Kur’an.
