Skice s plaže: Naša nadriroditeljska posla
Neum, 22. juni. Temperatura je sve viša, plaže na bosanskohercegovačkom, skučenom dijelu Jadrana su sve punije, a glave (uglavnom ćelave) rasprostrte po usko k’o sardine naredanim, plastičnim ležaljkama, djelomično u sjeni nekakvih - nazovi, suncobrana, sve usijanije.
Još kada neko, a uvijek se nađe neko, odluči da tu pred krcatom obalom, uzme u svoje neobučene ruke “oslobađanje i kao podučavanje vlastite djece u plivanju”, nastaje prava šok horor predstava - film, kakvoj ni Boris Karloff ne bi bio ravan.
U rukama roditelja i jednog i drugog spola, gotovo podjednako, malena djeca predškolskog uzrasta, a bome i bebe od jedva nekoliko mjeseca života, bivaju porinuta, prodrmana, gore-dolje potočena u slano more i, naravno, gle čuda! Vrištanje, urlikanje i zapomaganje svih vrsta uslijede gotovo trenutačno, i to u decibelskim omjerima zavijajućih sirena, koji se protežu na više stotina metara. Ustvari, cijela plaža postane poprište stravične galame, jeke i cike, koja umjesto da “brižnim roditeljima” ukaže da nešto nije po ćeifu ovih najslabašnijih, ali pluća ogromnih, pa vriska zaglušujuća, članova našeg, jelt’te... društva, kojima treba i mora se pomoći.
Kao što je to postao naš “stari narodni običaj” i adet, niko se i ne usuđuje da bar komentarom ili pošalicom ukaže ovim, s pravom ponosnim roditeljima, na pogrešku njihovog pristupa učenju djece da plivaju, koji u toj situaciji sve prepuštaju igri slučaja. Očito presretni zbog novostečene pažnje i radoznalosti svih prisutnih, da li će jadno dijete ipak preživjeti, sa za života dugim traumama i strahom od vode, ili će se - budu li vrištali i pod vodom sekundu, dvije nego je to u njihovoj prirodnoj moći da prežive - tragično utopiti, što je po broju primijećenih slučajeva ne samo ove nego više godina ranije, nažalost, po procentima vjerovatnoće neminovno.
Ukoliko se, malom djetetu - i do 8-10 godina - iznenada uskrati ovo “osnovno ljudsko pravo” na disanje, naravno da dolazi do panike, dezorijentacije... čistog užasa po, dakle, životno ugroženo dijete, što se u nekim civilizovanim i razvijenijim zemljama ne samo kažnjava kao child abuse (maltretiranje djece) nego se nadležne službe, kao što je Dječija socijalna zaštita, aktivno uključuju u prevenciju ovakvih i sličnih slučajeva “na terenu”. Tako je najutjecajniji nedjeljnik u Velikoj Britaniji The Sunday Times nedavno objavio članak - i kod njih su nesnosne vrućine, a kako se radi ipak o Ostrvu, teren je golem - u kome se navodi da je u Brightonu, popularnom ljetovalištu na jugu kanala La Manch, koji oni nazivaju More, četvero maloljetne djece “oduzeto od roditelja” na kraće ili duže vrijeme, zavisno od slučaja “tuškanja djece u vodi ili čak napuštanja, gubljenja i ostavljanja djece same na plažama”.
Dobro, izgleda da je situacija kod Engleza ipak dramatičnija i ustaljenija nego kod nas, ali to nije razlog da se nešto hitno! ne poduzme od nadležnih vlasti, koje bi trebale poduzeti osnovne korake, kao što su “patrole plaža, sastavljene od socijalnih radnika i osoba reda i mira” koje bi bar službeno, na blag i kulturan način ukazale na ove, uglavnom podsvjesno-nesvjesne postupke roditelja, čijoj djeci svakako treba pomoć, da ne pomisle “što me ovo tata/mama hoće utopiti?” na jedan alarmantan i hitan užasavajući način.
Zaštitimo naše bebe, poletarce i ostalu djecu. Jedan od načina je besplatna škola plivanja tokom ljetnih mjeseci, pod stručnim nadzorom i kvalifikovanim učiteljima plivanja, što bi sa finansijskig gledišta bila prava sitnica u golemim ljetnim budžetima/primanjima za masovne neumske plaže kako što su Grand Hotel, Hotel Sunce, Feroelektro, te novi Bingo preuzeti Zenit kompleks.
Na području cijele Neumske rivijere nema nijedan jedini spasilac na dežuri, a u Australiji obavezno ih je 3 na svakih 50 metara oficijelne plaže, kakva je Bondi u Sydneyu. Ali gdje je Australija, a gdje smo mi? Kod nas ako samo izgleda da se dijete utapa, onda se stvarno i utapa, pa makar od ruku vlastitih nesvjesnih, nemuštih roditelja, kojima se čini da se djeca na takav način “čeliče”, kao u “stara - dobra vremena”. Da li je moguće živjeti u većoj zabludi?
