Sjećanje na Gorana Čengića, našeg pravednika

Dan pravednika, 6. mart, ove godine je veoma kvalitetno obilježen na mnogim televizijskim programima i portalima.

Tekstovi đaka

Društvo prijatelja grada Sarajeva smatra da vrijedi dati još jedan osvrt u printanim medijima da ostane sjećanje na našeg pravednika Gorana Čengića, naročito zbog inspirativnih tekstova učenika Prve gimnazije u Sarajevu, koju je svojevremeno pohađao i Goran, a koji su pročitali svoja razmišljanja na grobu Gorana Čengića, pravednika.

Selma Musić

U svijetu gdje se istina guši pod plaštom laži, gdje se snaga ugnjetava pod teretom nepravde, ostao si simbol otpora, hrabrosti i pravednosti. Takvih primjera kao da danas ima malo. Ljudi skrivaju pogled od zla. Dijele svijet na naš i njihov i kao da je to važnije od one podjele na dobar i loš svijet. Jedni prema drugima smo postali loši. Šutimo, šutimo i opet šutimo. Je li naše pravo da šutimo na zlo? Kao da nema progovora umjesto nas. To je tišina koja boli.

Izvini, Gorane, i primi ovaj trenutak tišine kao moje izvinjenje. Obećavam da ću se truditi nastaviti tvojim koracima. Koracima pravednosti i ljudskosti. Molim se tiho za tebe, ali i za sve one žive koji izgleda da ne znaju smjer tvojih koraka, koraka ljudskosti i pravednosti.

Učenici čitaju svoje radove

Nadin Jonuz IIa

Niko od nas ne zna, ko je dirigent ljuskog života

niko od nas ne zna šta slijedi i čemu vrijedi

biti dobar

biti iskren i biti čovjek

kuc kuc na tvoja

ili tuđa vrata

posljednja šansa ti je data

Goran je povikao, “mene ne njega!”

i pucanj slomi tišinu neba

i to isto plavo nebo je počelo da plače

nije više imalo mjesta za još jedno srce naše

za pravednika čvrste ruke i neiskvarene duše

Grbavica od tada čuva sjećanja na dlanu

poput kapi davne kiše

ne zaboravi njega i njih

i da se ne ponovi

nikad, nikad više

Hajra Majstorović

Biti čovjek je jedno, ali herojstvo je osobina sa kojom se rađa. Ne možemo je postići niti naučiti, urođena je u srcima rijetkih. Nažalost, rijetkih. Goran Čengić, čovjek čije se ime govori sa ponosom i nastojanjem da budemo barem pola čovjek koliko i on. Rat mijenja ljude. Niko ne ostaje isti. Na nama je da izaberemo na koji će nas način promijeniti. Goran Čengić je izabrao herojstvo, ljudskost i humanost. Spasiti život za koji nije dužan, spasiti život koji nije njegov. Dati sve svoje da bi neko drugi imao svoje sve. On nam je dao dokaz da ljudskost postoji i u onim najtežim vremenima, kada se moral stavlja pod upitnik, kada ništa nije važno. Ponosno gazim iste hodnike koje je on gazio u školi i nadam se da ljudi kao Goran Čengić postoje i danas.

Goranovi roditelji nisu dočekali priznanje

Evropski parlament je 11. 5. 2012. godine utvrdio 6. mart kao Dan pravednika. Goran Čengić je proglašen pravednikom 2013. godine, kada mu je posthumno dodijeljeno priznanje za građansku hrabrost “Dušan Kondor”, a 2014. priznanje “Graham Bamford” od Grada Sarajeva za iskazanu solidarnost i humanost u teškim vremenima opsade Sarajeva 1992-95.

Društvo prijatelja grada Sarajeva pod motom “Dođi da položimo cvijet za Gorana” od 2014. obilježava 6. mart, Dan pravednika, zajedno sa učenicima i profesorima Prve gimnazije u Sarajevu polaganjem cvijeća na grob Gorana Čengića na gradskom groblju Bare u Sarajevu. To je čin kojim odajemo poštu i čuvamo uspomenu na sve pravednike i ljude širom svijeta koje su krasile humanost i hrabrost da se u teškim vremenima suprotstave silama zla.

Strijeljanje na Trebeviću

Nekadašnji učenik Prve gimnazije u Sarajevu, istaknuti sportista, već sa nepunih 17 godina postao je član ekipe rukometnog kluba Bosna, kluba koji je davne 1963. godine osvojio Kup Jugoslavije. U pokušaju da odbrani svog starijeg komšiju Husniju Ćerimagića od monstruma sa Grbavice, stradali su obojica, strijeljani na Trebeviću 1992. Goranovi posmrtni ostaci nađeni su mnogo kasnije i sahranjeni na gradskom groblju Bare u porodičnoj grobnici.

Općinsko vijeće Novog Sarajeva je 21. maja 2021. godine donijelo odluku da sportska dvorana Grbavica nosi naziv “Goran Čengić”. Goranovi roditelji, poznati antifašisti Nataša Zimonjić Čengić i Ferid Fićo Čengić, nažalost, nisu dočekali ovo veliko priznanje koje će građanima Sarajeva i Bosne i Hercegovine ostati kao trajno sjećanje na njihovog sina.