Perspektiva dijaloga leži u samokritičnosti: Nered u MRVBiH posljedica je nereda u našem društvu
Mitropolit dabrobosanski Hrizostom Jević krajem januara istupio je iz članstva u Međureligijskom vijeću u Bosni i Hercegovini. Poručio je da “ćutanje Vijeća predstavlja kapi koje su prelile strpljenje i trpljenje”.
”Shvatili smo da pasivnošću MRV indirektno podržava sve projavljene devijacije našeg društva”, naglasio je mitropolit i objasnio da u razloge istupanja ubraja šutnju MRVBiH na događaje u Sarajevu kada su probušene gume srbijanskim državljanima, te izostanak osude incidenta fašističkih povika i napada na Ilidži.
Iz MRV-a BiH su poručili da je “dijalog moralna obaveza, te da MRVBiH nastavlja da djeluje na dobrobit svih vjernika i svih religija u BiH”.
Nema povjerenja
”Vijeće ostaje otvoreno za povratak SPC u sastav MRVBiH, kao i za vođenje dijaloga”, saopćeno je.
Muftija sarajevski Nedžad ef. Grabus ranije je ponovio zaključke Vijeća, a u intervjuu za Preporod je naglasio da je mitropolit Hrizostom još 2011. isticao kako je Vijeće, zapravo, farsa. Podsjetio je i da postoji puno lijepih primjera komšijskog međureligijskog dijaloga. Također, objasnio je i da je Vijeće muftija Islamske zajednice u BiH odlučilo da neće sarađivati sa mitropolitom Hrizostomom, jer u pismu MRV-u “muslimane oslovljava kao muhamedance”.
Protojerej-stavrofor Darko Đogo, profesor na Pravoslavnom bogoslovskom fakultetu “Sv. Vasilije Ostroški”, rekao je da MRV nema ni smisla ni perspektive ako ne može da vrši svoju funkciju, što uključuje rad na međureligijskoj komunikaciji i uvažavanju.
Fra Drago Bojić, teolog i doktor komunikoloških nauka, smatra da su prigovori koje je mitropolit Hrizostom uputio Međureligijskom vijeću utemeljeni.
- Vijeće je trebalo reagirati na incidente koji su se dogodili u Sarajevu, jer na takve incidente uvijek treba reagirati, bez obzira na to što se nisu dogodili u religijskom, nego u javnom prostoru. Budući da su pripadnici Srpske pravoslavne crkve i srpskog naroda manjina u Sarajevu, takvi incidenti izazivaju kod tih ljudi osjećaje straha i ugroženosti. Dakle, MRV je trebao osuditi uvrede i napade koje su doživjeli pripadnici srpskog naroda, kaže Bojić.
Ističe da odnosi vjerskih vođa u Međureligijskom vijeću BiH, osnovanom 1997, nisu nikad bili iskreni i povjerljivi.
- Vijeće je kroz ovih četvrt stoljeća realiziralo mnoge važne i dobre projekte diljem Bosne i Hercegovine, i to ponajprije na nižim, regionalnim i lokalnim razinama, zahvaljujući i mnogim vjernicima laicima i volonterima, a ne samo službenim predstavnicima crkvenih i vjerskih zajednica. Vjerske vođe u BiH su često nevjerodostojne kao što je ovaj put nevjerodostojan i mitropolit Hrizostom. Žali se na “zavjetnu šutnju” Vijeća, a i sam šuti o zločinima velikosrpske politike koju je velikim dijelom podržavao i SPC. Na sličan način se ponašaju i druge vjerske vođe: konstantno govore i lamentiraju o zlu koje su pretrpjeli pripadnici njihove vjerske zajednice, a šute o zločinima koje su počinili pripadnici njihovih vjerskih i etničkih kolektiva. To je licemjerno i to potkopava i onemogućuje dijalog, kaže Bojić.
Dodaje da međureligijski dijalog ima perspektivu samo ako se vjerske zajednice samokritički susretnu sa zabludama i grijesima iz vlastite prošlosti, ako raskinu s vlastitim nacionalizmom, zlim ideologijama, nastalim na mitovima i lažima, i ako pokažu više empatije za tuđe trpljenje i tuđu patnju, te više odgovornosti za drugoga, religijskom terminologijom kazano – za bližnjega.
- A naši bližnji su na prvom mjestu upravo oni koji ne pripadaju našim vjerskim i etničkim zajednicama. Iskren međureligijski dijalog važan je i radi budućnosti ove zemlje i budućih generacija, transgeneracijske solidarnosti, kako sadašnje generacije ne bi odrastale u zatrovanoj i mrzilačkoj atmosferi, i kako u budućnosti ne bi nosile balast teških zločina koje su počinili njihovi stariji, ističe fra Bojić.
Dodaje da je “nered u MRVBiH posljedica nereda u našem društvu, politizacije i nacionalizacije vjerskih zajednica, ali i međusobnog nepovjerenja vjerskih vođa”.
- Međureligijski dijalog ne smije biti opterećenje i nužno zlo koje se u mješovitim religijskim društvima ne može izbjeći, te se onda u tom sudjeluje samo deklarativno, da se zajednički naslikavaju, i samo u onim inicijativama u kojima se nijedna od vjerskih zajednica ne mora suočiti s istinom o sebi i svojoj krvavoj prošlosti. Dobri odnosi između vjerskih vođa, vjerskih zajednica i njihovih vjernika mogu bar dijelom relaksirati napete društvene odnose između bh. vjera i etnija, naglašava fra Bojić.
Balša Božović, predsjednik Izvršnog odbora Regionalne akademije za razvoj demokratije ADD iz Novog Sada, ističe da se u slučaju istupanja mitropolita Hrizostoma iz MRVBiH ne radi o razlozima navedenim u pismu.
- Kada imate ovakvu retoriku koja je, pre svega, od SPC-a uperena protiv BiH i patrijarha koji govori da su granice relativne i da ko zna šta može da bude sutra, a svesni ste šta su prethodni patrijarh i mnoge vladike govorili i o Bošnjacima, onda sve to možete da povežete i sa ovim konstantnim pritiskom koji Milorad Dodik (lider SNSD-a i predsjednik RS-a, op. a.) poslednjih meseci pojačava. Mislim da je u pitanju namera koja ne ide naruku BiH, koja je uperena protiv BiH i koja i dalje održava plamen velikosrpskog hegemonizma koji samo traži razlog da bi se zapalila šibica, ističe Božović.
Uvjeren je da je stav mitropolita Hrizostoma utemeljen u vrijednosnoj biti SPC-a.
Želja za dominacijom
- Njihova namera je da se podstiču etničke tenzije i to je ono na čemu radi uzak krug ljudi u vrhu SPC-a. Od toga ne odustaje. Imate istu situaciju i u Crnoj Gori, doskoro ste imali sličnu situaciju i u Severnoj Makedoniji. Stvar je potpuno jasna. Oni ne žele da prihvate niti da priznaju bilo kakvu različitost. Mogu da sede samo u onim telima gde druge religijske vođe isključivo priznaju i pristaju na njihovu dominaciju na tom području i nikako drugačije. I kada pričamo o Kosovu, poslednja situacija u Skupštini Srbije, dosta je uzburkala nacionalističku javnost u Srbiji i sada se traži na koju će se stranu izliti sva ta energija koja se pumpa i podstiče u tom centru, kaže Božović.
Smatra važnim da religijske vođe zaista propovijedaju suživot, ljubav, razumijevanje, toleranciju.
- Nažalost, to nismo imali prilike da vidimo od mnogih od njih, ali ovom prilikom govorim o SPC-u, kao ne samo verskoj već i političkoj organizaciji, koja se sve više ne libi da izdaje i političke manifeste i programe, a ne samo verske, zaključuje Božović.
Marko Milosavljević, programski koordinator Inicijative mladih za ljudska prava iz Beograda, ističe da ima jako mali stepen očekivanja od poglavara vjerskih zajednica sa koje god strane da dolaze.
- Mislim da ono čemu svedočimo, veliki je stepen klerikalizacije i bh. društva i društva u Srbiji i njihovoj vezi i ugrožavanju nominalno sekularnog karaktera u svakoj od ovih država, kaže Milosavljević.
