Za šaku barela

Nova godina započela je na posve kaubojski način: venecuelskog predsjednika Nikolasa Madura, kojemu jedan dio svijeta i opozicije spori izbornu legitimnost zbog sumnji u izbornu krađu 2024, američke snage reda su privele u njegovoj rezidenciji u Caracasu, te ga, u sivoj Nike trenirci, s voluminoznim sunčanim naočalama i slušalicama, te bočicom vode, transferirali kopnom, morem i nebom u New York, gdje će se ubrzo nakon toga suočiti s američkim licem pravde zbog optužbi za državni narkoterorizam i još ponekim. Svega nekoliko dana prije nego je Madura zadesila ta sudbina, dao je autointervju španjolskom novinaru Ignaciu Ramonetu, te dok je bezbrižno kruzirao ulicama Caracasa, isticao je spremnost na razgovor i dogovor s američkom stranom, zajedničku borbu protiv droge, te investicije u energetskom sektoru. Iako su upravo to bili američki zahtjevi ili ultimatumi koji su se intenzivirali krajem prošlog ljeta, čini se da je Trumpova administracija sanjala Venezuelu bez Madura na čelu. Iako su informacije o “izvanrednoj vojnoj operaciji (extraordinary military operation)”, kako će je predsjednik Trump nazvati na pres-konferenciji povodom navedenog događaja, još nepotpuni, ipak se može rekonstruirati kako je zadnjih mjeseci obavještajni rad, te sinergija američkog ministarstva pravde i obrane – koje sada nosi sekundarni naslov, onaj ministarstva rata – smjerala svrgnuti Madura.

Specijalna vojna operacija je dobila ime “Apsolutna odlučnost”, pomno je isplanirana, a kombinirala je obavještajni rad, visoko obučene specijalce, te zračnu podršku od čak 150 aviona. I, naravno, unutrašnji faktor unutar same Venezuele koji je dao podršku inicijativama izvana. Kritička infrastruktura Caracasa se prva našla na meti – glavni grad je ostao bez struje – a sam predsjednik Maduro i prva dama Cilia Flores su nakon brze intervencije završili u američkim rukama, te su transportirani na željeno odredište, New York. Neslužbeni podaci govore kako su 32 osobe iz bližeg Madurovog kruga poginule – radi se o Kubancima koji su ga štitili – dok je američka strana prošla bez žrtava, što je Trump iskoristio da podsjeti kako se radi o savršenoj vojnoj operaciji.

Trumpova administracija nije zasigurno izmislila slične specijalne operacije, ali ih je ipak uzdigla na jednu posebnu razinu, bilo vojno, bilo simbolički. Za vrijeme predsjednika Busha i rata protiv terora, Sjedinjene Američke Države su provodile slične operacije po svijetu, manjeg obima, doduše, koje su imale za cilj osumnjičene privesti američkom licu pravde. Radilo se o optužbama koje su nadilazile ustaljene pravne obrasce te su potpadale pod ratno pravo, koje su osumnjičenika za teška teroristička djela stavile u dugotrajni pravni i pritvorenički limb.

Pres-konferencija na kojoj će Trump upoznati javnost s informacijama o samoj operaciji bila je nekonvencionalna, ali i brutalno iskrena. Govor američkog predsjednika je generalno vrlo plastičan, te je Trump, u gotovo ispovjedničkoj maniri, objasnio kako je Amerika morala zaštititi svoje energetske interese u bliskom susjedstvu ili zoni interesa. Madurov režim je katastrofalan, govorio je Trump, dok je državni tajnik Rubio klimajući potvrđivao predsjednikove tvrdnje, a mi, Amerikanci, morali smo osigurati naše energetske i druge interese. Učinit ću Venezuelu opet velikom – primijenio je svoj izborni slogan na tu latinoameričku zemlju predsjednik Trump – a venecuelanski narod će napokon živjeti u slobodi i demokraciji.

Engleski jezik koji obiluje zvučnim sintagmama skovao je uz pomoć novinara New York Timesa i tehnički termin za Trumpove aktivnosti – Donroeva doktrina. Spoj je to prva dva slova imena predsjednika Trumpa - DO, i klasične Monroeve doktrine američkog intervencionizma koja je u ovom slučaju primijenjena na Venezuelu. Nova verzija američkog intervencionizma nadilazi konvencionalne obrasce ponašanja: predsjednik Trump je zaobišao Kongres, objasnivši to riječima kako iz tog garanta američkog demokratskog života informacije naprosto cure, te bi ugrozila samu operaciju, a ignorirao je i sve one međunarodne norme koje su vezane za nepovredivost suvereniteta i ostalih postavki državnosti pravdajući kako su američke aktivnosti vezane za njen nacionalni i sigurnosni interes. Sve velike sile, pa i Sjedinjene Američke Države, naprosto imaju poziciju da postupaju na takav unilateralan način, koji remeti ustaljenu običajnost i predvidljivost međunarodnih odnosa.

Kako je predsjednik Trump i došao u politiku iz svijeta biznisa i zabave, čitava akcija je predstavljena na posve spektakularan, holivudski način, svojstven akcijskim filmovima: Maduro je posve redikuliziran – snimke njegovog uhićenja postale su viralne na društvenim mrežama – a Trumpova administracija je pokazala kako može projicirati svoju volju bilo gdje u svijetu. Grenland, Kolumbija, Meksiko, Iran neke su od mogućih budućih projekcija nove američke volje u ostalim dijelovima svijeta. Većina svjetskih država koje se kite titulama razvijenih demokracija podržavaju takve unilateralne radnje, pružajući copy-paste apologije koje se fokusiraju na kritike Madurovom režimu, koji je u pogledu upravljanja, poštivanja ljudskih prava i ekonomije bio posve defektan, zaboravljajući pritom da je unilateralnom vojnom akcijom SAD-a prekršeno bezbroj međunarodnih konvencija i postulata.

I kada se jednom napravi sličan presedan, za očekivati je da se on proširi eksponencijalno i među drugim supersilama stvarajući novi međunarodni poredak temeljen na suverenoj volji, a udaljen od međunarodnog prava koje je oduvijek imalo za cilj da limitira svaku onu suverenu volju veliki i malih sila, uspostavljajući kakvu-takvu ravnotežu moći i balans snaga. Ako je suditi prema početku, u novoj godini nas očekuje konačno buđenje iz sna u kojemu smo vjerovali da svijetom vlada ipak nešto više od samog državnog interesa, moći, sigurnosti i sukoba.