Vojska čuva BiH

Bosna i Hercegovina dok god postoji kao država s dva entiteta i tri konstitutivna naroda i ostalim – imat će svoju vojsku koja će braniti njen suverenitet i teritorijalnu cjelovitost od svih onih koji bi eventualno, izvana ili iznutra, nasrtali na nju. Zakon o obrani BiH u članu 1 obavezuje državne i entitetske institucije da brane zemlju, a Oružane snage su profesionalna, jedina vojna sila koju organizira i kontrolira BiH u pripremi oružane borbe i njenih drugih misija. Zašto sam imao potrebu da ovu temeljnu državnu odrednicu još jednom akcentiram? Pa, zbog toga što dužnosnici iz Saveza nezavisnih socijaldemokrata u državnim institucijama nastavljaju opstrukciju obrambenog sistema Bosne i Hercegovine. Tako se ministar vanjske trgovine i ekonomskih odnosa BiH Staša Košarac na sjednici Vijeća ministara ne samo usprotivio izdvajanju 200 miliona KM za modernizaciju Oružanih snaga BiH nego je insistirao na tome da se provede proces demilitarizacije države i ukine vojska. Nije ovom svojom kontroverznom izjavom dobacio dalje od svoje parcijalne entitetske retorike, ali je ispao smiješan. Samo je potvrdio da onima koji nisu privrženi Bosni i Hercegovini i planiraju secesiju smetaju Oružane snage kao jedinstvena vojna organizacija. Takvi kao Košarac još nisu shvatili činjenicu da je priča o državi bez vojske potpuno besmislena.

Začetnik inicijative o demilitarizaciji Bosne i Hercegovine lider SNSD-a Milorad Dodik često ponavlja da su Oružane snage glomazan i nepotreban aparat, koji troši ogromne količine novca bez mnogo koristi. Naravno da to nije točno, budući da je OS deset godina iz državnog proračuna dobijao samo 290 miliona KM i da je taj iznos 2023. povećan za 241 milion KM, da bi se podigle plaće profesionalnih vojnika i nabavili nužna oprema i naoružanje. Naša vojska treba da ima 10.000 vojnika, starješina i osoblja u Ministarstvu obrane, a taj broj nikad nije dostignut, nego je stalno bio oko 9.000. U protekle dvije godine u Oružane snage BiH, na temelju javnog natječaja, primljeno je 2.150 novih pripadnika, što je rekordan broj od formiranja OS-a. Prema tome, pretenciozna je Dodikova teza o nekakvom glomaznom vojnom aparatu, nego je točno da vojska troši onoliko novca koliko joj se odobri, a oružje i oprema najvećim dijelom je iz donacija prijateljskih zemalja koje poštuju operativne mogućnosti naših vojnika i žele da nam pomognu. U praksi to izgleda ovako: da nije bilo inžinjerijskih mašina koje nam je donirala Kina, inžinjerci OS-a ne bi učinkovito mogli pomagati stanovništvu u otklanjanju posljedica strahovitih poplava i klizišta u Donjoj Jablanici i središnjoj Bosni, što je samo jedan od primjera da vojska nije beskorisna i da pomaže narodu u oba entiteta.

Dodiku očigledno smeta što Oružane snage od svog osnivanja 2005. godine uspješno funkcioniraju, što su postale stub suvereniteta naše države, ali i stub stabilnosti i sigurnosti svih koji žive u BiH. Vojska je multietničkog karaktera i nazočna na svakom pedlju naše domovine, a svoju obučenost i vještinu, osim na domaćem terenu, pokazuje i na zajedničkim vježbama sa armijama drugih država. Tako je stotinu pripadnika OSBiH prošle godine sudjelovalo i pokazalo odlične rezultate na taktičkoj vježbi Platinasti vuk u bazi Jug i na poligonu Borovac u Srbiji, gdje su pored domaćina bili i vojnici iz Velike Britanije, Italije, Mađarske, Rumunjske, SAD-a, Sjeverne Makedonije i Slovenije. Ova vježba stavila je našu vojsku u priliku da sa kolegama iz država članica NATO-a realizira sadržaje koji su izravno usmjereni na izgradnju kapaciteta za sudjelovanje u multinacionalnim operacijama i angažiranje pod zastavom Ujedinjenih naroda i u okviru Europske unije.

U djelovanju Oružanih snaga BiH primjenjuje se kodeks kojim se uređuju principi, načela, pravila i standardi ponašanja vojnika i starješina radi očuvanja ugleda, profesionalnosti i visoke reputacije OS-a. Poštivanje ovog kodeksa naročito je bitno u situacijama kada su pripadnici OS-a suočeni s etičkim i profesionalnim dilemama prigodom izvršenja svojih dužnosti. Parlamentarni vojni povjerenik Boško Šiljegović, koji je već 15 godina na toj dužnosti, jednom mi je rekao da odanost BiH zauzima najviše mjesto u vrijednostima koje sobom nosi profesionalna vojna etika. Prema kodeksu, odnos podrazumijeva privrženost i spremnost da se vjerno služi svojoj državi i svim njenim građanima, čak i u situacijama u kojima se rizikuje i vlastiti život. Ona podrazumijeva lojalnost državnoj vlasti, oružanim snagama u cjelini, postrojbi, svojim pretpostavljenim, sebi ravnim i svojim potčinjenim. Podsjećam na pravila iz kodeksa zbog zlonamjernih pojedinaca koji govore ili pišu o tome da vojnici Bošnjaci, Srbi i Hrvati zajedno idu na vježbe i u misije mira, a da bi u slučaju rata bili na tri strane?! Kao, ne bi se borili protiv svojih sunarodnika iz susjednih država, ali ako bi Bosna i Hercegovina eventualno bila napadnuta, obrambeni sistem mora funkcionirati neovisno od toga tko je agresor i odakle bi dolazio. Na kraju, vojska nije nešto pleteno što bi se u jednom trenutku tek tako moglo oparati.