Vojni uspon Njemačke
Njemačka vojska, poznata kao Bundeswehr, do sada je imala osam kopnenih brigada, a od 1. travnja prošle godine pridružila im se i deveta, koja je stacionirana u drugoj državi, na istočnom krilu NATO-a u Litvi, što simbolično potvrđuje odlučnost Nijemaca da svoju armiju najviše pojačaju od 1990. godine.
Nakon desetljeća pacifističke vanjske politike, obilježene osjećajem povijesne krivnje zbog dva svjetska rata, Njemačka je odredila novi smjer. Ruska invazija na Ukrajinu 2022. godine i sve očitije slabljenje američkih sigurnosnih jamstava, natjerali su Berlin da odbaci svoju vojnu suzdržanost. To je veliki preokret, budući da je Njemačka godinama za vojsku izdvajala samo 1,5 posto od bruto domaćeg proizvoda, zbog čega je bila kritizirana od NATO-a, a posebno SAD-a, čiji je predsjednik Donald Trump, u svom prvom mandatu, 2018. upozorio tadašnju njemačku kancelarku Angelu Merkel da mora više novca izdvajati za obranu. Izgleda da se trebala dogoditi ruska agresija na Ukrajinu da bi se u Berlinu upalilo crveno alarmno svjetlo za jačanje vlastite obrane.
Inače, njemačka vojska ima 184.000 pripadnika. Prema radikalnim reformama, koje je ove godine u Bundestagu progurao kancelar Friedrich Merz, Berlin je odbacio sva fiskalna ograničenja na obrambenu potrošnju s jednim ciljem: izgraditi najmoćniju vojsku u Europi. To je otvorilo put masovnoj nabavi opreme - tenkova, topništva, borbenih zrakoplova i ratnih brodova - vrijednoj stotine milijardi eura. Njemačka, zapravo, radi ono što je tražio NATO – obećala je da će do 2029. godine uložiti više od 500 milijardi eura u obranu, dosegnuvši pritom novi cilj Saveza: ulaganje 3,5 posto BDP-a u vojsku čak šest godina ranije od predviđenog. Prema državnom proračunu za 2026. godinu, precizno se navode projekti koji bi trebali preoblikovati njemačke oružane snage i učvrstiti domaću obrambenu industriju. Berlin želi obranu izdvojiti iz ustavnog ograničenja zaduživanja, kako bi je mogao financirati i nakon što se iscrpi posebni fond od 100 milijardi eura, koji je uspostavio bivši kancelar Olaf Scholz.
Bundeswehr planira pokrenuti oko 320 novih projekata za nabavu naoružanja i vojne opreme u sljedećem proračunskom ciklusu. Njemačke tvrtke čine jezgru plana, jer domaćim kompanijama pripada više od 160 projekata ukupne vrijednosti oko 182 milijarde eura. Prvi ključni partner je kompanija Rheinmetall iz Düsseldorfa, koja se pojavljuje u 53 nabavne stavke vrijedne više od 88 milijardi eura. Plan predviđa isporuku 687 vozila Puma (662 borbene verzije i 25 vozila za obuku) do 2035. godine. Drugi partner Diehl Defence je bavarski proizvođač raketa, koji se pojavljuje u 21 projektu vrijednom 17,3 milijarde eura, a najveći dio se odnosi na raketne sisteme IRIS-T, koji bi trebali činiti temelj buduće njemačke protuzračne obrane.
No, najskuplji i najambiciozniji projekti nisu ni na kopnu ni u zraku, nego u svemiru. Više od 14 milijardi eura namijenjeno je satelitskim programima – od novih geostacionarnih komunikacijskih satelita do konstelacije u niskoj orbiti vrijedne 9,5 milijardi eura, koja bi trebala osigurati stalnu, sigurnu i otpornu vezu za njemačke snage. Pored naglaska na domaću industriju, Njemačka ne može izbjeći ovisnost o američkom oružju, tako da se na njihovom popisu nalazi mogućnost kupnje 15 borbenih zrakoplova F-35, vrijednih 2,5 milijardi eura, čime bi se zadržala uloga u programu nuklearne podjele unutar NATO-a, ali i nastavila ovisnost o američkom održavanju, softveru i pristupu podacima o misijama. Bundeswehr također planira i kupnju 400 krstarećih projektila Tomahawk Block Vb (1,15 milijardi eura), te tri lansirna sistema Lockheed Martin Typhon (220 milijuna eura), što bi Njemačkoj omogućilo doseg udara do 2.000 kilometara. Pored naoružavanja, Njemačka planira znatna ulaganja i u školovanje i usavršavanje vojnog kadra, koji će moći uspješno rukovati svim modelima oružja i opreme.
Francuska, koja i dalje ima jednu od najmoćnijih europskih vojski, te jedina posjeduje svoje nuklearne kapacitete, promatra Njemačku s kombinacijom olakšanja i tjeskobe. S jedne strane, uznemireni ruskom agresijom na Ukrajinu, oni su zadovoljni time što Berlin konačno ozbiljno ulaže u obranu, a s druge im je jasno da njemačka industrijska snaga neizbježno nadmašuje francuski obrambeni sektor. Zapravo, u francuskoj javnosti preovladava osjećaj nelagode zbog naglog jačanja njemačke vojske i političkog utjecaja koji to nosi. Neki u Parizu smatraju da je Francuska u krhkoj situaciji, a činjenica da se Njemačka obvezuje s takvom odlučnošću da jača vojsku može stvoriti dinamiku koja bi Francusku mogla ostaviti po strani. Pojedini analitičari smatraju da nova njemačka vojna snaga pruža Berlinu jači glas u Bruxellesu i NATO-u, a u kuloarima se već govori da bi uskoro slijedeći vrhovni zapovjednik savezničkih snaga mogao biti general iz Bundeswehra, a to je pozicija koja je od osnutka NATO-a uvijek bila američka.