Univerzitetski jad, čemer i bijeda
Prof. dr. Rifat Škrijelj na kraju svog rektorskog mandata najavio je kako će već sutra, svečano i radno, inaugurirati usred Vijećnice svog kolegu i prorektora dr. Tarika Zaimovića za svog nasljednika u Rektoratu. Neki mediji najavljuju skupi spektakl i treba im vjerovati, dr. Zaimović je mandat prorektora i proveo upravljajući finansijama, pa nije isključeno da je odvojena fina suma da se udari u talambase i proslavi i ono što slavu ne zaslužuje. I čega se pošten svijet stidi. Izbor rektora Univerziteta u Sarajevu, nažalost, spada u red domaćeg jada i bijede, zloupotreba na kakve smo valjda navikli od političara, ali se još uvijek iznenadimo kada se s njima suočimo tamo gdje bi trebali da stoluju uzvišeni principi nauke, znanja i elementarnog poštenja, jer baš tu, na Sarajevskom univerzitetu, najvećem i najvažnijem u ovoj zemlji, odgajamo našu budućnost. Formiramo ljude od naše djece. Šta će naučiti na izboru rektora za koga je Kantonalna inspekcija u Sarajevu ustanovila da je toliko mimo propisa da zahtijeva ponovljeni konkurs?
Čitajte kolumne Vildane Selimbegović:
Izbor za rektora održan je početkom jula, a Senat je krajem juna obznanio da su u utrci Almira Hadžović-Džuvo, bivša dekanesa Medicinskog fakulteta u Sarajevu, i Tarik Zaimović, aktuelni prorektor za finansije. Istoga dana kada su objavljene kandidature, upravitelj univerzitetskih para dao se na posao: “Selam, imate li malo vremena da Vam predstavim program rada. Došao bih do Vas. Tarik”, pisalo je na porukama upućenim dekanima, dakle biračkom tijelu. Program rada je inače dokument koji kandidati prezentiraju tek na izbornoj sjednici i koji skupa s njihovom biografijom igra presudnu ulogu u opredjeljenju. Barem bi tako trebalo. Ponudom biračima da im mimo procedure, u četiri oka, predoči vlastite ambicije, kandidat Zaimović je grubo udario na pravila konkursa, zloupotrebljavajući funkciju prorektora. I neću sad otvarati pitanje jesu li ti sastanci popraćeni i nekim obećanjima za glas, a bilo je prostora, sam taj čin dovoljno je skaredan i ne samo što ilustrira Zaimovićevu riješenost da po svaku cijenu zasjedne u fotelju već pokazuje i koliko je neosjetljiv na svaku poru transparentnosti. Novinari su, naime, uzalud pokušavali od Zaimovića dobiti bilo kakav odgovor, a inspekcija i resorno ministarstvo su - na novinarske upite - ponovili pravila i najavili reagiranje na prijave. Na kraju izbora ispostavilo se da je Zaimović izabran sa jednim (svojim) glasom više!
Kantonalna inspekcija Sarajevo je tek prije koji dan završila posao pa je u javnost procurilo da od Rektorata zahtijeva ponavljanje izbora. Inspektori su uočili da je tekst konkursa manjkav, nisu napisali da je crtan za Zaimovića, uočili su da su glasali i dekani neupisani u sudski registar, kao i pojedini predstavnici organizacionih jedinica po ovlaštenju, iako pravilnik propisuje da se može glasati isključivo lično. Naravno, najinteresantnije je da su potvrdili kako je jedan od dva kandidata - opet Zaimović - u trenutku glasanja bio prorektor, dakle imao pravo glasa na sjednici na kojoj se birao novi rektor. Samim tim Zaimović je imao prednost u odnosu na protukandidatkinju, a inspekcija je nepobitno ustanovila i da je on glasao. Nije se, dakle, povukao, izuzeo, već je punovažno zaokružio svoje ime na listiću i presudio u izboru. I opet brutalno udario na zakon o visokom obrazovanju koji zabranjuje svaku vrstu diskriminacije i neravnopravno postupanje. E, onda ide spektakularni finiš! Umjesto da se nalaz inspekcije analizira, vjerovatno uputi žalba, sazvana je konferencija za medije na kojoj još uvijek aktuelni rektor punim plućima i srcem brani Zaimovićev izbor i još kaže kako je u pitanju atak na neovisnost Univerziteta! Prof. dr. Rifat Škrijelj se u svoja dva mandata istinski zalagao za probitak Univerziteta, ima zaista značajnih rezultata, pa čemu onda - na kraju balade - njegov atak na institucije države? U čije ime? Priznajem, nisam htjela vjerovati da je Zaimović Škrijeljov kandidat, no posljednjim istupom rektor je to sam potvrdio.
Dalo bi se sada elaborirati o razlozima javnog obećanja da će Rektorat uprkos inspekciji nastaviti s naumom da na silu smjesti u fotelju prof. dr. Zaimovića. Doktor nauka, redovni profesor na katedri Menadžment i informacioni sistemi Ekonomskog fakulteta, s 23 godine staža, 166 puta citiran, u profesorskim krugovima važi za nagodnog ako je po njegovom, a bije ga i glas da je politički predobar sa svima (navodno se sam tako opisuje) pa nije važno ko je na vlasti, on je uvijek podoban. U njegovom svijetu žene ne zaslužuju ni rukovanje, no možda se to odnosi samo na one koje smatra jakim, pa samim tim i opasnim. Njegova protukandidatkinja dokazano je politički nepodobna, SDA se nije smirila dok nije ispunjena želja dr. Sebije Izetbegović da je p(r)otjera s Medicinskog fakulteta. Njezine su visoke štikle presudile, no prof. dr. Almira Hadžović-Džuvo ni tada nije pristala da je politika valja po svome blatu, sklonila se i nastavila raditi dokazujući da znanje može biti primjenjivo i u praksi. Za razliku od Zaimovića, citirana je 838 puta, pet puta više, a zahvaljujući impozantnoj zbirci naučnih i suradničkih radova te (pre)ozbiljnim rezultatima u organizaciji i reformama, slovi kao iznimno poštovana i izvan granica naše zemlje. Ni u periodu izborne utrke nije pristajala odreći se vlastitih principa, nije posezala za blaćenjem svoga protivnika, čuvajući akademsko i svako drugo dostojanstvo. S kontra strane korištena je teška artiljerija, objedi i debate o bračnom statusu.
No, poništenje izbora ne znači automatski glas za prof. dr. Hadžović-Džuvo. Jer inspekcija traži ponavljanje cijele procedure, što je krunski adut rektoru Škrijelju da postavi pitanje - šta poslije njega. Ništa posebno, novi konkurs, ravnopravna utrka, prilika za popravni ispit u onom posljednjem, oktobarskom roku. To nije potop. Pravi je potop ako se dogodi spektakl promocije Zaimovića i ako studenti Sarajevskog univerziteta naredni mandat provedu u instituciji na čijem je čelu kršitelj i zloupotrebljivač zakona, čak i da je bio - a nije - bolji kandidat. To bi bio izravni, eklatantni udar na neovisnost Univerziteta izveden s najgorih mogućih pozicija, onih upravljačko-unutarnjih. To mora shvatiti ne samo rektor već i cijeli Senat, koji je, u najblažem slučaju, izbore proveo žmureći na jedno oko. U onom najgorem, saučesnici su Zaimovićevih nepodopština. Sad imaju priliku, ali i obavezu, da pokažu koliko im je stalo do napretka UNSA, naučnoistraživačkog rada i studenata. Prethodnih mjeseci mediji su objavljivali i vanredne uplate studentskim predstavnicima, a članovi Senata to moraju znati. I preuzeti odgovornost za djecu čije obrazovanje i budućnost su im dati na povjerenje. U protivnom, ostat će gorak, čemerni okus lekcije da akademska zajednica stoji iza argumenata sile umjesto sile argumenata.
