Ukrajina - rat koji ne prestaje
Čuveni pisac Ernest Hemingway (1899-1961), koji je u Prvom svjetskom ratu bio na italijanskom frontu kao dobrovoljac, vozač Crvenog križa, a u Španjolskom građanskom ratni dopisnik američke novinske agencije – rat je opisivao kao “brutalnu, besmislenu tragediju, koja uništava ljude fizički i psihički, ali istovremeno kao prostor za iskazivanje hrabrosti, muškosti i izdržljivost”. Na ratištu u Italiji bio je teško ranjen, a jedan od vozača sanitetskog vozila napisao je kako je Hemingway, unatoč 200 šrapnela koji su mu se zabili u noge, našao snage da drugog ranjenog vojnika ponese na leđima do prvog mjesta gdje mu je mogla biti pružena pomoć, a prije nego što je stigao do cilja, u noge ga je pogodilo nekoliko mitraljeskih metaka. Dugo se liječio u SAD-u, svoje iskustvo ratovanja prikazao je u knjizi “Zbogom, oružje”, dok je za roman “Starac i more” 1953. dobio Pulicerovu, a 1954. godine Nobelovu nagradu za književnost.
Podsjetio sam na to kako je slavni Hemingway osobno bio u ratnom paklu i o tome pisao, jer ima sličnosti s ratom u Ukrajini, koji traje već četiri godine, a počeo je ruskom invazijom na današnji dan 2022. Rat je uvijek, kako je on napisao, brutalna tragedija, a na ukrajinskom ratištu do sada je poginulo, ranjeno ili nestalo gotovo 1,2 milijuna ruskih, te blizu 600.000 ukrajinskih vojnika. Precizne brojke o žrtvama tokom cijelog sukoba teško je utvrditi, jer se vjeruje da Rusija redovito umanjuje svoje gubitke, dok Ukrajina ne objavljuje službene, tako da se analiza oslanja na procjene američkih i britanskih vlada, te druge dostupne izvore.
Od početka ruske agresije do sada Ured visokog komesara za ljudska prava (OHCHR) potvrdio je da je ubijeno 14.775 ukrajinskih civila, uključujući 755 djece, a još 39.322 žitelja, među kojima i 2.416 djece, povrijeđeno je. Ovi brojevi predstavljaju samo potvrđene žrtve, dok su stvarne brojke vjerojatno znatno veće. Nastavak ruskih napada na civilnu infrastrukturu, osobito na energetske sisteme, potvrđuje da Moskva rat ne vodi samo protiv ukrajinske vojske, nego i protiv civilnog stanovništva, s ciljem zastrašivanja i slamanja otpora. Uz to treba istaći i podatak da je polovina ukrajinskog stanovništva ili napustila zemlju ili se unutar njenih granica raselila.
Kad je 24. veljače 2022. Rusija počela agresiju, u Moskvi su smatrali da će za relativno kratko vrijeme pokoriti Ukrajinu, ali su se očito prevarili u računu, jer su naišli na žestok otpor Ukrajinaca, čiju je vojsku naoružanjem, opremom i na drugi način pojedinačno pomoglo desetak članica NATO-a, prije svega SAD, tako da je to najglobalniji sukob od hladnog rata. Rusija i pored ogromnih izdvajanja za vojsku i velikih ljudskih gubitaka, nakon četiri godine rata, kontrolira manji dio teritorija nego u prvoj fazi invazije. Prema procjenama međunarodnih izvora, razmjer ruskih vojnih gubitaka već sada nadmašuju gubitke Sovjetskog saveza u Afganistanu i SAD-a u Vijetnamu, što dodatno potvrđuje strateški neuspjeh agresije. Posljedice invazije itekako osjećaju građani Rusije jer, naprimjer, vlada nestašica krompira, što ne znači krah ekonomije, ali to je jedan od vidljivih pokazatelja da se situacija pogoršava iako je još daleko od kolapsa. Nije lako Rusima izaći iz rata u koji su ušli s iracionalnim ciljevima i zbog toga se teško može očekivati racionalni pristup mirovnim pregovorima.
U dosadašnjem toku rata Rusi i Ukrajinci usvojili su nove strategije i napredne tehnologije kako bi pokušali dobiti prednost, a obje strane koriste se balističkim raketama – taktičkim (prema doletu) do 1.000 km i strategijskim više od 1.000 km, lansiraju ih s fiksnih lokacija ili mobilnih lansera, uključujući i vozila, i imaju veliku preciznost i razarajuće dejstvo, naročito po većim metama. Rusi su ispaljivali Orešnik (može do 5.000 km), krstareće Kh-101, Iskander i Hinžal, dok su Ukrajinci u obrani lansirali američki Himars, britanski Strom Shadow i Neptun R-300 ukrajinskog proizvođača.
Međutim, najčešće se koristi artiljerija (naročito haubice) koja neutralizira neprijateljske položaje da bi se potom omogućio prolaz tenkovima, oklopnim transporterima i pješadiji. Uz to, i Rusi i Ukrajinci streljivo koriste u kombinaciji s dronovima, čiji je zadatak pronalaziti mete. Dronovi zatim nadziru sam napad, što omogućava prilagodbu u ciljanju, a potom i procjenjuju nastalu protivnikovu štetu. Ta taktika omogućava im da povećaju domet, s obzirom na to da ne moraju isturiti vojnike koji će nadzirati operaciju. Premda su ovu tehniku najprije koristili Rusi, tokom invazije na Krim 2014. godine, obje strane su u ovom ratu unaprijedile sistem tako da dronovi sada funkcioniraju autonomnije i proces je postao više automatiziran, što ga čini učinkovitijim.
Mirovni pregovori sporo teku, a među onima koji jedva čekaju završetak rata su i đaci osnovnih i srednjih škola u Harkivu, u istočnom dijelu Ukrajine, koji je najviše izložen ruskim napadima. Od početka rata škole u Harkivu nisu u mogućnosti održavati nastavu u redovnim uvjetima, jer ih je 130 uništeno ili oštećeno, a od 60.000 učenika u ovom gradu, njih 10.000 izvodi nastavu u metro-stanicama i podzemnim skloništima, dok se ostali obrazuju isključivo putem interneta. Ured visokog povjerenika UN-a za ljudska prava, čiji su promatrači na terenu, upozorili su da bi raketni napadi ruskih oružanih snaga na civilne ciljeve i infrastrukturu u nekoliko gradova u Ukrajini mogli predstavljati ratne zločine. Misija UN-a nastavit će evidentirati civilne žrtve proizašle iz ovih napada i dokumentirati kršenja ljudskih prava i međunarodnog humanitarnog prava diljem zemlje.
