Tri čitanja američkih hijeroglifa

Niko ozbiljan neće reći da je Donald Trump naivan i okružen hazarderski raspoloženim saradnicima, ali bilo je nečeg pokeraškog u njegovoj odluci da ukine sankcije Miloradu Dodiku i osobama i kompanijama sa još 48 adresa iz srpske političke strukture i biznisa. Američki predsjednik je sigurno smatrao da je takva odluka ispravna, a njegove namjere dobre, iako i dobre namjere mogu odvesti u pakao. I je li sve to bilo preuranjeno? U svakom slučaju, objašnjenje ove, mnogi kažu očekivane odluke, koje je dala američka administracija, ne nudi mnogo optimizma. Javnosti su predočena tri različita čitanja američkih diplomatskih hijeroglifa - bošnjačko, srpsko i hrvatsko.

I svako od tih čitanja je odražavalo interese konkretne politike. Svaka strana je, uz kiseli osmijeh, morala prihvatiti ono što ju je zapalo, i odmah je te “dobitke”, nemajući pametnijeg posla, iskoristila za nastavak političkih trvenja. Tako je, recimo, Željka Cvijanović tvrdila da ne postoji nikakav dogovor Dodika i Trumpovih ljudi, nego je čitavu priču povezala sa upozorenjem jednog visokog američkog funkcionera koji je, aludirajući na Trumpov drugi ulazak u Bijelu kuću, rekao: “Novi je šerif u gradu!” Pa je onda voljom tog šerifa, kaže srpska predstavnica u troglavom Predsjedništvu Bosne i Hercegovine, pravda stigla u Republiku Srpsku. Uzvratio joj je ministar inostranih poslova Elmedin Konaković, koji je svojevremeno bio spreman da Dodika nosi uzbrdo na leđima: “OHR ostaje, EUFOR-u produžen mandat, a sve uz saglasnost Rusije... Željka, Željka.”

Vrijeme će uskoro pokazati da li je Donald Trump učinio dobru stvar za Bosnu i Hercegovinu ili je iz rukava izvukao pogrešnu kartu? Nakon obraćanja ambasadorice SAD-a pri UN-u Dorothy Shea u Vijeću sigurnosti, prošlog petka, ne treba nikoga posebno uvjeravati da je Washington digao ruke od svoje posvećenosti Bosni i Hercegovini, koja se sastojala u čestom intervencionizmu i korekcijama ovdašnje dnevne politike. Zahvaljujući tome, imali smo garantovani tridesetogodišnji mir, iako po cijenu političkih i etničkih napetosti.

U međuvremenu su propali pokušaji američke administracije da u BiH uspostavi građansko društvo, da bi njena mirovna misija završila u žestokom sukobu sa secesionistom, od zakona odmetnutim Miloradom Dodikom. Sada je na sve to stavljena tačka. Ambasadorica Shea je obznanila novu američku doktrinu u Bosni i Hercegovini. Dva mjesta koja su ključna za tumačenje i razumijevanje novog pristupa složenoj balkanskoj stvarnosti kazuju da “Sjedinjene Države više ne vode politiku izgradnje nacija” i drugo, da “rješenja moraju dolaziti iznutra, od predstavnika tri konstitutivna naroda”. Ali, nismo li to čuli bezbroj puta? Nije išlo. Pa zašto bi išlo sada, sa istim ljudima koji nisu bili u stanju da se ni o čemu dogovore? I zašto da se zavaravamo - Donald Trump je ukidanjem sankcija Dodiku i kompanjonima prepustio Bosnu i Hercegovinu na milost i nemilost vladajućih etnonacionalističkih oligarhija koje decenijama vode ovu zemlju u propast.

To je ono što je neke poznate ličnosti u Americi, dobro upućene u ovu priču, poput profesora Daniela Serwera, okrenulo protiv ove Trumpove trgovine. Još nije do kraja poznato po kojoj je cijeni Dodik prodao Trumpu svoju političku kožu, ali ako je u nju bilo uključeno i ukidanje neformalnog američkog pokroviteljstva nad Bosnom i Hercegovinom, jasno je da je taj ulog bio najveći. I najrizičniji. Michael Murphy, posljednji ambasador SAD-a u Bosni i Hercegovini, Dodikov najomraženiji Amerikanac, smatra Trumpovu odluku u principu dobrom, ali podsjeća da međunarodna zajednica ima dugu istoriju loših dogovora sa Dodikom, koji nikada nije ispunio data obećanja. Murphyja to čini pesimističnim: “Da li će ukidanje sankcija predstavljati korak unazad? Nisam optimističan. Ako vlasti u Republici Srpskoj ponovo izmaknu kontroli i ako Dodik nastavi da podriva Dejtonski mirovni sporazum, onda će ovaj novi dogovor propasti brzo kao što su propali i prethodni. Istorija će suditi ljudima koji su ga sklopili. Uzdam se jedino u činjenicu da predsjednik Trump ne voli da bude prevaren.”

Nama u Bosni i Hercegovini to i nije bogzna kakva utjeha. Na kraju krajeva, ne radi se samo o bivšem predsjedniku manjeg bh. entiteta već o čitavoj političkoj strukturi koja ga je podržavala. Istine radi, treba reći da je u Dodikovoj opstrukciji svakog napretka ove zemlje, naročito njenog približavanja EU, bilo i drugih kooperanata - uvijek bi se našao neko, bilo u vlasti ili opoziciji, ko bi obavio svoj dio štetočinskog posla.

Kako stvari trenutno stoje, nije potrebno čekati mjesecima da bi se vidjelo u kom smjeru će ići naredni događaji. Dodik i u novonastaloj situaciji izjavljuje da ne samo što nije zainteresovan za EU već je protiv nje i nastavak srpske politike vidi kao “spremnost na pregovore sa muslimanskim Sarajevom, sve dok se ne pokaže da su oni besmisleni i da nema drugog rješenja osim razlaza”. Vuk dlaku mijenja, ali ćud nikako. A mnogo je vukova u ovoj priči. “Ono najbolje za Republiku Srpsku tek dolazi”, likuje Željka Cvijanović.

Šta to znači, može se zaključiti po tome što svi Dodikovi “vukovi” ističu da ništa neće promijeniti njihove političke ciljeve. I uvođenje sankcija i njihovo ukidanje, i ono što im je prethodilo i ono što će doći nakon što je trgovac Trump objavio da im je rok upotrebe istekao, samo je dokaz šta su sve etnonacionalističke politike učinile od ove zemlje i od njenih ljudi i naroda, a što je ovih dana u uličnoj TV anketi rezignirano i sažeto rekla jedna starija Sarajka: “Ova država ne vrijedi ni pet para.”

Sada je i trgovac Donald Trump odigrao svoje i Bosnu i Hercegovinu “stabilizirao” u tolikoj mjeri da iz nje nastavljaju odlaziti svi osim političara.