Slalom po sarajevskim ulicama

Djeca se sanjkaju usred Sarajeva. Padinski dijelovi - sama riječ kaže - dušu dali za zimske radosti. Jedan se naš sugrađanin skijao glavnom ulicom. I to bi bio zabavni, da ne kažem crnohumorni dio naše snježne idile, u koji uistinu moram dodati svoju komšinicu, koja mi je u subotu prije podne - stojeći nasred zaleđenog asfalta - ispričala kako je zimska služba konačno prošla i kroz našu mahalu. Dogodilo se to u petak prije podne i ne, nije bila grtalica, već manji kamion, iza kojeg je išlo neko vozilo i posipalo možda pijesak, možda so, elem, to nešto je trebalo da obezbijedi prohodnost, međutim, s obzirom na to da je posuto po naslagama snijega, kretanje je i dalje prava avantura. Automobili voze slalom, a kad se zaglave - izađu komšije, pa pomažu.

Možda, tješile smo se međusobno, možda nas dopadne sreća, pa našu mahalsku zimsku idilu posjeti kamion za odvoz smeća. Zaboravili smo i kako izgleda. Davno, još prije snijega i padavina koje su, kao i svakog januara, iznenadile komunalne službe i bukvalno paralizirale grad, radnici na održavanju gradske čistoće prohujali su kroz naše krajeve, a kad će opet - ne zna se. Sve se, dakle, svodi na priču o javnim preduzećima koja su popadala na svim ispitima, no nisu izgubila godinu, već su skršila naše godine, za naše pare i pritom naše sugrađane ekspresno poslale u ambulante, nekog zato što nije uspio održati ravnotežu na ledu, druge je oborio snijeg s krovova, a ima i onih koje su odbacili automobili s kojima se svi guramo po ulicama.

No, i vlast i Sarajlije se slažu da je ova zima daleko od uobičajenih: na Grbavici je, prošlog ponedjeljka, naša sugrađanka smrtno stradala. Ubilo ju je drvo, koje se sručilo na nju pod naslagama snijega i izazvalo teške povrede glave, od kojih je i podlegla. Mlada žena išla je na posao. Ta njena odgovornost i riješenost da se, uprkos apsolutnoj nebrizi vlasti spram građana, probije do radnog mjesta, koštala ju je života. Drvo je na javnoj površini, o njemu se, dakle, trebao brinuti Park, no novinarske ambicije da se razjasne okolnosti ove teške tragedije nisu nimalo blagonaklono dočekane.

Tišinu i muk nadležnih u prva 24 sata prekinula je lokalna šerifica. Benjamina Karić, načelnica Općine Novo Sarajevo, na čijoj je teritoriji i naselje Grbavica. Bijesno je reagirala i u svom maniru, drsko i bahato javno prozvala novinare, koji su se zainteresirali za nadležnosti, procedure i način odlučivanja u vezi sa sječom i uklanjanjem stabala na području te sarajevske općine. Na društvenim mrežama novosarajevska šerifica, koja inače živi u općini Centar, objavila je upite kolega iz redakcije N1 i novinske agencije Patria, beskrupulozno ih optužujući za politički pritisak?! Nije se suzdržala ni od kvalifikacija za koje je dovoljno reći da su krajnje neutemeljene, što je konstatirala i Misija OSCE-a u Bosni i Hercegovini, podsjećajući da je neophodna tolerancija prema kritičkom i odgovornom izvještavanju, jer demokratsko upravljanje zahtijeva transparentnost, a medijima je pravo i dužnost da izvještavaju o pitanjima od javnog interesa.

Do javnog interesa Benjamini Karić je stalo koliko i do lanjskog snijega. A sudeći po njezinim objavama po društvenim mrežama, u istoj je ravni i ovogodišnji. Bivšu gradonačelnicu Sarajeva zanima jedino njezina populistička karijera, koju paralelno vodi na dva kolosijeka - jedan je najprizemnije udvaranje nacionalistima, zbog čega se ne libi grubo pogaziti baš sve principe socijaldemokracije, no ova je elementarna politička nepogoda i dalje potpredsjednica SDP-a BiH i navodno partijsko rukovodstvo čvrsto stoji iza svih njezinih projekata, braneći se među članstvom tezom kako je dotična štetočina samo na društvenim mrežama, jer se realnog svijeta i ne dohvaća, a Facebook shvata kao svoj uhodani, drugi kolosijek na kome je suverena gospodarica. Jer FB je, tumače njeni branitelji, metromahala, u kojoj Benjaminin raskošni talenat bira koje će prioritete kršiti - računajući i one koji nalažu redoslijed čišćenja snijega.

Iz Novog Sarajeva je građani podsjećaju kako su blagovremeno ukazivali na neka dotrajala stabla, međutim, načelnica daje prednost vlastitoj estetici, pa je jedan od vijećnika pokrenuo i tužbu. Na području općine sručilo se još jedno stablo, srećom bez ljudskih žrtava.

Vlada Kantona Sarajevo na revolt frustriranih građana odlučila je reagirati zbijanjem redova. Pa su nas neki funkcioneri poredili sa Stockholmom, kojeg - pazi sad! - paralizira daleko manji snijeg?! Novinari su ga dočekali na volej, pa ga uputili u švedske i ine procedure, a ministar saobraćaja - SDP-ovac Adnan Šteta - nakon što je glavni grad BiH duže od 24 sata bio bez tramvaja, pozvao je građane da umjesto automobila koriste javni prevoz. Brzinom svjetlosti su ga katapultirali vozači Grasa, ispostavilo se, naime, da je i tramvaja i trolejbusa u prometu znatno manje nego inače, a opet iz (temeljno) istih razloga: grad nije (o)čišćen. Kao ni stajališta ni vozila Grasa. Tako smo svi vraćeni na prapočetak, u KJKP Rad, koji i postoji da bi čistio snijeg i odvozio smeće. I usput lagao one koji ga plaćaju: iz ovog preduzeća su danima tvrdili kako su svi njihovi raspoloživi kapaciteti na cestama, kako hvataju pahulje u letu, ali su one prevelike i prebrzo padaju, pa je to ono što izaziva bijes i frustracije Sarajlija, a nikako Rad i njegov angažman.

Kantonalni premijer Nihad Uk, iz Naše stranke, nije izbjegao direktno novinarsko pitanje o neutemeljenim pravdanjima, pa je hrabro odgovorio kako Rad i ne može drugačije jer mu 1.000 ljudi sjedi u kancelarijama. E onda je zimska mehanizacija uzvratila udarac: valjda s ambicijom da počiste premijera, oštancano je saopćenje dugo kao sarajevski sokak, krcato grudama tvrdnji koje su trebale demantirati Uka, no ko god je pročitao, shvatio je zapravo da osim teze o 85 posto raspoloživog ljudstva na terenu, Radova lekcija ne sadrži ništa drugo. Ni koliko uopće zaposlenih ima, ni koliko auta je u voznom stanju (Rad ponavlja da su 33 na terenu, Sarajlije nikako da izbroje više od 15), a najvažnije - koliko ljudi broji ta famozna kancelarijska administracija.

Elmedin Konaković, državni ministar spoljnih poslova, inače lider Naroda i pravde, čiji je kadar na čelu Rada, odlučio se hrabro umiješati. Priznao je da je vlast pala na ispitu, preuzeo je odgovornost za probleme Sarajeva zatrpanog snijegom i smećem, upravo zato što je njegova partija imenovala direktora Rada. Nije Vlada ta koja čisti, Vlada upravlja javnim preduzećima, a Rad je zakazao, kao i ostali komunalci. Pridružio mu se i vječni suborac Kemal Ademović, aktualni predsjedatelj Doma naroda PSBiH, dodatno raspetljavajući kadrovsku politiku: NiP je na čelo Rada imenovao četverorangiranog kandidata, komunikologa iz svijeta marketinga. Ademović nije rekao da je imenovani Emir Dobrača zakazao i u komunikaciji, no debata iz vrha NiP-a ponukala je direktora da nastupi samoreklamerski. Nije zatekao idealno stanje, kazao nam je, neosjetljiv na podatak da je progovorio nakon osam dana kolapsa i to tek kada je partijski prozvan!

U centralnoj gradskoj općini - onoj što vrijedi kao 10 drugih - počelo je čišćenje trotoara i to bi valjda trebalo da nas sve utješi. Ništa od toga. Ovaj je snijeg razotkrio bolnu istinu: neophodne reforme su morale biti davno pokrenute (upravo je Konaković najavljivao reformu komunalne privrede), trojka nije pokazala ni političku ni kadrovsku spremnost da se s njima uhvati ukoštac, niti zrelost da - preuzimajući odgovornost - najavi kako će se popraviti. Zato osmodnevni kolaps mora doći na naplatu. SDA zadovoljno trlja ruke, njezini su slalomi zaboravljeni, a jedina obećana lekcija nije primijenjena: oni koji su trebali ispravljati grijehe dugogodišnjih prethodnika, upali su u iste i slične zamke. Pa da vidimo šta će sad.