Ruski Burevestnik

Prošlog tjedna Rusija je objavila da je uspješno testirala svoju novu interkontinentalnu krstareću raketu na nuklearni pogon Burevestnik, koja je preletjela 14.000 kilometara, bila u zraku 15 sati, a svjetska javnost još je u strahu s pitanjem: zar bi se oružje s tako neograničenim dometom i nepredvidivom putanjom leta uopće protiv nekoga moglo upotrijebiti.

Ruski predsjednik Vladimir Putin tvrdi da je Burevestnik prvenstveno testiran u svrhu odvraćanja, kako bi se spriječilo da Amerikanci pošalju Ukrajini krstareće rakete dugog dometa Tomahavk, što već neko vrijeme zahtijeva zvanični Kijev, ali bojazan je ostala utoliko prije što se novi ruski raketni sistem, s ogromnom količinom nuklearnog goriva, naziva leteći Černobil ili oružje sudnjeg dana.

Zbog mlađih čitatelja navešću da Černobil asocira na havariju u nuklearnoj elektrani, koja se u tom gradiću bivšeg Sovjetskog saveza dogodila 1986. godine i ličila na eksploziju nuklearne bombe, oblaci radioaktivne prašine zaustavili su se tek nad Skandinavijom, dok je izravne i neizravne posljedice zračenja osjetilo oko pet milijuna ljudi. Danas se sa sigurnošću može tvrditi da je glavni uzrok ove nesreće nesiguran dizajn nuklearnog reaktora i ljudska pogreška.

Ruski vojni stručnjak Jurij Knutov objasnio je da Burevestnik pokreće mali, kompaktni nuklearni reaktor koji zagrijava zrak koji ulazi u raketu, a taj zrak se izbacuje iz rakete, stvarajući mlaz koji je pokreće. Tokom testiranja, raketa je prešla 14.000 kilometara za 15 sati uz prosječnu brzinu od oko 1.000 kilometara na sat. Knutov je napomenuo da 14.000 kilometara nije njen najveći domet i dodao: “Burevestnik bi potencijalno mogao da pređe i do 20.000 kilometara, što znači da bi ova krstareća raketa mogla pogoditi bilo koju tačku na Zemlji.

Vrlo je bitno da je raketa otporna na sisteme protivraketne odbrane, a njena misija može se promijeniti u zraku, što znači da ako je cilj već uništen, raketa može ponovo da cilja drugu metu”. Serijska proizvodnja i uvođenje Burevestnika u Ruske raketne strateške snage očekuje se u 2027. ili 2028. godini, kada će ih prve divizije staviti na borbeno dežurstvo. Podsjećam, Rusija je još 2018. godine objavila razvoj novih sistema naoružanja, nakon što su SAD jednostrano istupile iz Sporazuma o protivraketnoj obrani, a razvile su tehnologije protivraketne obrane usmjerene na presretanje ruskih balističkih raketa, a također su Amerikanci istupili i iz Sporazuma o raketama srednjeg i kratkog dometa.

Pojava Burevestnika pokrenula je lavinu reakcija na Zapadu, a posebno u Sjedinjenim Američkim Državama čiji je predsjednik Donald Trump izjavio da bi “predsjednik Rusije trebalo da se fokusira na okončanje rata u Ukrajini, umjesto na testiranje raketa”. Trump se osvrnuo na svoju odluku da premjesti dvije američke nuklearne podmornice bliže ruskim vodama.

Tvrdi da Amerikanci imaju “najbolje podmornice odmah pored njihovih obala”, te stoga “ne moramo ići 8.000 milja udaljenosti koju je ruska raketa navodno preletjela tijekom testiranja”. Američki predsjednik je zatražio da se nakon 30 godina ponovo pokrenu američki nuklearni testovi i ako SAD nastave s testiranjem, to bi bilo izuzetno opasno za čovječanstvo. Analitičari upozoravaju da bi to moglo potaknuti lančanu reakciju, prije svega u Kini, a potom i u Rusiji, Sjevernoj Koreji i Iranu – i time srušiti posljednje ostatke globalne arhitekture kontrole oružja.

Naime, povijest pokazuje da je dosad svako novo američko testiranje nuklearnog oružja izazvalo domino-efekt. Tako je bilo 1949. godine, kada je Sovjetski savez uzvratio svojim testom, potom 1952. Velika Britanija, 1960. Francuska, a 1964. i Kina. Najnoviji val testiranja zabilježen je 1998. godine, kada su istodobno nuklearne bombe testirale Indija i Pakistan.

Premda se ukupan broj nuklearnih bojevih glava globalno smanjuje – prvenstveno zbog demontaže starih zaliha u SAD-u i Rusiji – nove se bojeve glave istodobno razvijaju i dodaju arsenalu, upozorava Međunarodni institut za mirovna istraživanja u Stockholmu. Bez međunarodnih sporazuma, koji bi ograničili ili smanjili zalihe, te nove glave mogle bi uskoro brojčano nadmašiti one koje se povlače iz upotrebe. Još tijekom hladnog rata, koji je bio od 1945. do 1990. godine, stručnjaci su upozoravali da utrka u naoružanju rijetko ima pobjednika, ali uvijek ima gubitnika.