Provjetravanje državne vlasti, ipak

Bilo je pitanje dana – uz nebrojeno povoda u minuloj godini – kada će se desiti ono što je u četvrtak, 23. januara, neposredno pred sjednicu Predstavničkog doma Parlamenta BiH, saopštila trojka: “SNSD, sa Miloradom Dodikom na čelu, neustavnim djelovanjem narušava mir i sigurnost Bosne i Hercegovine i regiona”, “pokušajima blokade evropskog puta od predstavnika ove stranke prekršen (je) koalicioni dogovor, koji prevashodno podrazumijeva usvajanje evropskih zakona”, zbog čega će se “zahtijevati od stranačkih organa donošenje odluke o raskidu koalicionog dogovora sa SNSD-om, a u cilju očuvanja mira i deblokade evropskog puta Bosne i Hercegovine”.

Da nas je trojka počastila ovakvim saopšenjem prije pola godine ili nedugo poslije prošlogodišnjeg marta, otkad je postajalo sve jasnije da je od SNSD-a uzaman očekivati ono što su koalicioni dogovori, ne bismo se čudili. Ali, zato bismo, vrlo vjerovatno, sada imali sasvim drukčiji sadržaj onoga što se zove našim evropskim putem. Trojka je, dakle, sa “kasnim paljenjem”, koje je teško opravdati, uradila ono što je bilo neizbježno. Na šta je, po svemu sudeći, ulogu kapi koja je prelila čašu imalo Dodikovo skidanje posljednje maske u novogodišnjem TV-intervjuu: “Evropska unija je podvala, na koju balkanske zemlje ne smiju pristati” i “kad mi uđemo u EU, nema RS-a, a dok ja ovo vodim – to se neće desiti”.

Istog dana kada je saopšteno ono što će sutradan lider NiP-a Elmedin Konaković nepotrebno “slikovito” nazvati “brisanjem gumicom SNSD-a”, krenula je lavina reakcija. Sa, očekivano, dva tabora – onim koji ovo pozdravlja i onim koji, sa dežurnim SNSD-ovim špic-igračima, osipa drvlje i kamenje i, pride, prijeti posljedicama (vidjeti pod Sanja Vulić). Između njih, s pehlivanskom podrškom SNSD-u, postojan je HDZBiH. Njegov lider Dragan Čović je, uz rezervu prema prekompoziciji državne vlasti – o čemu se, najprije u vidu glasina, a onda sve otvorenije govorilo u posljednje vrijeme – izgubio negdje svoj nepoderivi optimizam, s kojim je čak otvorio prošlu sedmicu, tvrdeći da će “do kraja ovog tjedna” sazvati sastanak koalicionih partnera u cilju deblokade evropskog puta. Tjedan je prošao, koalicija više nije u istom sastavu, a Čović ostaje dosljedan dvojnom paktu SNSD-a i HDZ-a, uzgred upozorivši da će za normalizaciju prekomponovane vlasti “trebati godina dana”.

Bez obzira na ovu rezervu, s čitkim natruhama prijetnji, čini se da su oni koji su se upustili u ovo provjetravanje vlasti, u kojoj je ustajali vazduh odavno zagađen antidržavnim i antievropskim zadahom, precizno tempirali hodogram onoga što se u državnom Predstavničkom domu desilo u četvrtak. Smjena, i pored ostavke pritvorenog državnog ministra sigurnosti Nenada Nešića, a potom i SNSD-ovog veterana Nebojše Radmanovića iz Kolegija Doma, samo je početak. Opozicija iz RS-a već hvata zalet i začešljava se za popunu dosadašnjih pozicija SNSD-a – i u Parlamentu i u Vijeću ministara. Dalji tok događaja je, ipak, prilično nečitak. Ne samo u vezi s tim ima li još nešto na spisku uzroka za ove poteze – Dodik kaže da je ono što se s trojkom dogovorilo izigravano “nakon jednog telefonskog razgovora”, dok Konaković tvrdi da je Dodik “više puta pogazio riječ” – već i u vidu presedana, koji liče na apsurd. Na primjer, Dodikov prijedlog da na Radmanovićevo mjesto dođe PDP-ov Branislav Borenović, na šta je stigao hitan odgovor da “SNSD više neće biti u prilici da i o čemu odlučuje”. Pa uveliko razmahane kombinacije i licitiranje o tome da će Za pravdu i red Nebojše Vukanovića dobiti mjesto ministra sigurnosti, a SDS-ov Mirko Šarović doći na mjesto Staše Košarca, na kojem je svojevremeno bio.

S pratećim špekulacijama o tome da se – uz Dodikov osmijeh nadmoći ili nemoći, kojim je ukrasio lice u vikend-gostovanju na Face TV-u – iza kulisa odvija muljanje SNSD-a sa SDA (uz najavljenu smjenu ministra Konakovića) i sprema reanimacija stare ljubavi u trokutu sa HDZ-om, ne bi trebalo da začudi to da nastavak ove sapunice bude i nešto drugo u odnosu na ono što se obećava kao deblokada evropskog puta. Dva važna zakona (o graničnoj kontroli i zaštiti ličnih podataka) nekako su usvojena u Predstavničkom domu, ali im je upitna sudbina u Domu naroda, nagovještavaju tako nešto, ipak ostaju u sjenci izgleda za to da prekompozicija – dakle, pročišćavanje – državne vlasti od onoga (i onih) koji su je kontaminirali, još neko vrijeme bude otvoreno pitanje.

Uz to što je minuli vikend, zbog ove teme, bio rijetko živopisan, sadržajan i ustalasan, donio nam je i nešto novo: u prvi mah nije bilo onoga na šta smo navikli, kad god se kod nas poljulja brod kojim plovi vlast – reakcija stranaca iz OHR-a, Misije EU, Ambasade SAD-a... To bi mogla biti tema za razmišljanje, bar onoliko koliko je zakašnjelo provjetravanje državne vlasti uvod u dvije moguće varijante raspleta – stvarne deblokade evropskog puta Bosne i Hercegovine ili otvaranje još jedne krize, na neki novi način.