Promućkati prije izbora
Javna tajna o tome da naše političke stranke - s vrlo rijetkim izuzecima iz rubrike “Vjerovali ili ne” - svojski zasuču rukave u “snalaženju” već kod prijava za izbornu trku, s manje ili više maštovito (podzemno) skrojenim potezima i ambicijama, potvrđuje se i ovog puta, nepuna četiri mjeseca prije ovogodišnjih opštih izbora: na posljednjoj, 34. sjednici Centralne izborne komisije BiH, sredinom prošle sedmice, ovjerene su prijave 75 stranaka i četiri nezavisna kandidata, ali i uočeno da opet ima pokušaja mućkanja, dakle, prevare. Član CIK-a Željko Bakalar je, u vezi s tim, bio najoštriji, ali i najkonkretniji: sramotnim je nazvao falsifikovanje potpisa na stranačkim prijavama, pomenuvši cifru od 2.000 takvih primjera, čiji autor je ista osoba, a odnosi se na stranku Snaga naroda. Njena prijava za izbore je prihvaćena za kantonalni i federalni nivo, ali ne i za Parlament BiH i Narodnu skupštinu Republike Srpske, što je, naravno, izazvalo hitru i žestoku reakciju.
Reagovao je čelnik ove stranke Ramo Isak, tvrdeći da se, ni manje ni više, radi o “tendencioznoj političkoj” ocjeni, odbijajući mogućnost krivotvorenja potpisa. Što, dakako, ne isključuje pravo na žalbu i dodatne provjere, ali svakako ne i brisanja mučnog utiska o tome da se, i u slučaju ovogodišnjih izbora, uspješno nastavlja dosad uhodana egzibicionistička, prevarantska i zakulisna praksa, čije varijacije, primjere i aktere ćemo, sigurno je, tek saznavati i upoznavati u mjesecima do izbora.
Pošto je, u prvom mahu, CIK odbio prijave stranaka s dugovima za sankcije i još nekim nedostacima, sada je ovjereno učešće na izborima Naše stranke i Srpske demokratske stranke, koje su u potpunosti izmirile obaveze, za razliku od Snage naroda i manjka ili sumnje u dostavljene potpise. Ovjerena je i prijava stranke Hoćemo eko budućnost, te BPS-a Sefera Halilovića, kome je odobren nastup na izborima u Tuzlanskom kantonu, ali ne i na državnom nivou. Stranka Pokret Most 21 je dostavila dokaz o plaćanju obaveza, ali ne i dovoljan broj potpisa, pa je odbijena.
To je ono što su ključne informacije o ovoj temi, uz to da do 16. juna traje rok za prijavu koalicija. No, kao što znamo, to je samo dio priče. Onaj startni, oko koga se koplja lome na terenu formalno-pravnih, ali izbornim propisima preciziranih i, zato, opštevažećih regula. Što ne znači da ostatak priče, koja nas čeka, neće ličiti na ono kako je počelo i što nam, po tradiciji dugoj više od tri decenije, nužno nameće pravodobnu pripremu za sve moguće (a i nemoguće) podvale. U prevodu, za ono što će se – a na šta smo navikli – odvijati ispod žita. Nije nas na to trebao podsjećati Željko Bakalar, ali je korisno: ako neko krivotvori potpise na prijavi, a začešljava se za vlast, šta od takvog očekivati, kada bi – kojim (ne)sretnim slučajem – došao na funkciju, u onome šta će i kako raditi?
Naravno, ni Bakalar, ni bilo ko drugi ko iole pomnije prati ovu temu, nema pravo na to da bude iznenađen ovim pitanjem, a još manje razlozima na nj. Iznenađenje bi bio izostanak onoga što se uobičajeno koristi, uz uvjerenje da će – kao što je najčešće slučaj – ostati nekažnjeno, bez posljedica i ožiljaka. I da će se mutni putevi dolaska do glasova bezbolno pretvoriti u četvorogodišnji bonluk, bez podnošenja računa onome ko je bio glasač i onome ko bi trebalo da brine za zakonitost, uz ostalo i izbora. Ove godine, sve su prilike, to će biti još izrazitije, još podzemnije i još stresnije. Jer, uvođenje novih izbornih tehnologija, koje bi, teoretski, trebalo da budu brana za muševere, prevare, lopovluk i krađu – u takvim brlozima je dočekano na nož, kao prijetnja onome što decenijama rade i što bi bilo gubitak onoga što su navikli nečasno loviti.
I kad je iluzija očekivati da se to otkrije i, naročito, sankcioniše, ne bismo se smjeli čuditi da su izborni štabovi “snalažljivih” stranaka već zadužili posebne “inženjerske” timove za to da po svaku cijenu doskoče uvođenju tehnologija i da dokuče kako nastaviti s onim što je dosad bio nesmetano raskošan arsenala krađe, otimačine, podmetanja i štimanja izbornog salda. Kad bi, kojom srećom, postojao način, alat ili instrument za utvrđivanje te strane frtutme do izbora i na izborima, lako bi se došlo do šarene, izopačenim sadržajem bogate slike, koja bi potvrdila da oni koji su dosad na izborima profitirali krađama, ni ovog puta neće tek tako odustati, niti se defetistički pomiriti sa “opasnostima” od poštenih izbora.
Uz asocijaciju na ono što je preporučljivo učiniti u korištenju tečnog lijeka i upozorenje apotekara ili ljekara na to da ga treba obavezno promućkati prije upotrebe, kad govorimo o onome što nas čeka do izbora i na njima – vrlo izvjesnim se čine očajnička upornost, zavidna organizovnost i istrajnost ordije mućkaroša. To je, u konačnici, teško uništiv, višekratno dokazan fanatičan vid vulgarizovanja “najvećeg festivala demokratije”, kako se biranim riječima zakite izbori i onda kada su bjesomučna borba za novu vlast i moć. Od koje će, ako se ne desi čudo, malo ili nimalo koristi, dok je takva, imati oni koji 4. oktobra izađu na birališta.