Presijecanje Gordijevog čvora?
Odluka visokog predstavnika u BiH Christiana Schmidta da deblokira rad Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine, čije je funkcionisanje već nekoliko mjeseci u zastoju, a time i cjelokupna produkcija literature i izdavačke djelatnosti zbog nemogućnosti izdavanja ISBN broja, u svakom smislu jeste važan korak ka rješavanju pitanja statusa institucija kulture od državnog značaja. Ono što je visoki predstavnik juče uradio u Sarajevu budi neku vrstu nade da sve ipak neće otići u potpuno beznađe, ali ta nada je, kao i uvijek u našem slučaju, nešto što treba uzeti sa ozbiljnom rezervom. Naredba koju je Schmidt dao jasno je formulisana i predstavlja obavezujući akt za Vijeće ministara BiH, međutim znajući kako se stvari na državnom nivou odvijaju, kakve se blokade godinama prave kada je u pitanju svaki segment društva koji je istinski bosanskohercegovački, treba biti oprezan sa očekivanjima i onim što bi se zaista moglo dogoditi u predstojećem periodu. Prije svega jer su sada na potezu domaće vlasti, a kad su one na potezu, jasno nam je svima da se, bez obzira na stav visokog predstavnika, nikad jasno ne zna da li će do nekog stvarnog rješenja zaista doći. Možda ova odluka jeste konačno prilika da se presiječe Gordijev čvor u koji su već decenijama zarobljene najvažnije naše kulturne institucije, one koje baštine prošlost i sadašnjost svih bh. naroda, ali ona isto tako može biti i dodatni kamen oko vrata ionako izmučenim institucijama. Drugim riječima, postoji realna opasnost da ova odluka zapadne u klasičnu našu papazjaniju, u kojoj se vlasti godinama, naravno na etnonacionalnom principu, prebacuju ovim odlukama kao vrelim krompirom, iz sjednice u sjednicu, iz blokade u blokadu, a sve u cilju potpunog rastakanja onih posljednjih vitalnih segmenata kulture i društva na kojima bi morala počivati ova država.
Naravno, ne želim ovdje da mračim, na bilo koji način, ali treba pogledati istini u lice, nekako u svakodnevici koja nas ophrvava vrlo često potpuno izostavljamo iz vida svu negativnu silu koja se ustremljuje na opstanak ove zajednice, u onim njenim željenim okvirima. Treba se nadati da će ova odluka visokog predstavnika konačno, i zaista, pokrenuti stvari sa mrtve tačke. Ali ako je suditi prema promptnoj reakciji na ovaj čin iz kabineta uvijek revnosnih Dodikovih jurišnika, pitanje je kako će se sve to zaista odvijati. Jer očevidno je i pticama na grani ko i zašto blokira rješavanja onih pitanja koja su od krucijalne važnosti za naš opstanak kao kakve takve jedinstvene kulturne cjeline. Ono što je dodikovska svjesno proklamovana nakana jeste potpuno gušenje bilo kakve mogućnosti da se ono što je bosanskohercegovački identitet na bilo koji način očuva i revitalizira, otuda biblioteke, muzeji, galerije i druge ustanove koje svjedoče radu svih bh. naroda jesu poseban trn u oku, ono što smeta, protiv čega se bori i što se nastoji zatirati na svakom koraku.
Tokom svog obraćanja, Schmidt je kazao kako NUBBiH kao i druge institucije, doprinose pomirenju kao i međusobnom razumijevanju jer prikazuju narative svih njenih naroda. “Moja namjera nije da isključim bilo koga nego da uključim sve. Želio bih pozvati sve da daju svoj doprinos u ovom kontekstu. Bosna i Hercegovina, kao osnivač ovih institucija, dužna je vršiti nadležnosti, uključujući i imenovanja na pozicije te finansiranje. Ovih sedam institucija je na ivici kolapsa. Moram reći da organi BiH već decenijama nisu ispunili obaveze koje imaju. Zato vam se obraćam sa stepenica jedne od ovih institucija. Vrata iza mene, vrata Nacionalne i univerzitetske biblioteke nisu bila otvorena za korisnike već nekoliko sedmica. Moramo svi imati posebnu odgovornost. Posebno ja osjećam odgovornost za riznicu bh. kulture”, naglasio je visoki predstavnik. I tu jeste suština onoga što bi se trebalo reći, a što državne vlasti, iz oba entiteta, uporno odbijaju prihvatiti. Bez suštinskog uključivanja svih i svijesti da ono kulturno naslijeđe koje imamo pripada svima nama i da odricanje od njega jeste odricanje od sebe ovdje ništa neće ostati. Može se Dodik upinjati koliko hoće, ali NUBBiH, kao i sve druge državne institucije kulture, baštine i veliki dio prošlosti, ali i budućnosti, naroda kojeg su mu tako puna usta svaki dan. Bez njih nema ni pamćenja tog naroda, jer se prošlost, ma koliko se trudili, ne može stvarati ni iz čega i iz lažnih revizionističkih narativa, već ona počiva na tradiciji koja nam, ma šta ko o tome mislio, jeste zajednička. Neki su ljudi prije nas gradili ovu zemlju, i njeno jedinstvo ne može razgraditi jedna prolazna politička figura.
