Pravno upitni presedan
Od potpisivanja Dejtonskog sporazuma nikada se do danas, koliko je meni poznato, nije desio presedan kakav je, pa još u formi Prijedloga zakona, izradila i u proceduru u Parlament Federacije BiH uputila Vlada Federacije BiH i to po hitnom postupku.
Hića je samo zato što se radi o interesu jedne privatne firme iz SAD-a, koja bi, uz svesrdno guranje stvari iz zvaničnog Washingtona i Ambasade SAD-a u Bosni i Hercegovini, da taj privatni interes bude pretočen i u slovo zakona, što je opasan i pravno upitan presedan kakav se do sada nije dogodio u BiH. Radi se o Prijedlogu zakona o izmjenama i dopunama Zakona o gasovodu Južna interkonekcija Bosna i Hercegovina i Republika Hrvatska, koji je u parlamentarnu proceduru uputila Vlada Federacije BiH 25. marta ove godine.
Transparency International u BiH je u svom sasvim opravdanom i pravno osnovanom reagovanju na sve ovo upozorio da se “predloženim izmjenama u samom zakonu imenuje privatni interes kao partner i nosilac projekta, što predstavlja opasan presedan koji izaziva osnovanu sumnju da se radi o tzv. tailor-made zakonskom rješenju, odnosno zakonskim odredbama po mjeri partikularnih interesa”. Sve upravo citirano je apsolutno na mjestu, pa stoga, sve i ako Parlament Federacije BiH navedeni prijedlog i ne usvoji po hitnom, nego po redovnom postupku i nakon prethodno provedene javne rasprave, ovo što bi da izgura Vlada Federacije BiH je u najmanju ruku pravno upitno.
S tim u vezi i samo u najkraćem podsjetiću na odredbu člana 3.3b) Ustava Bosne i Hercegovine, kojom je propisana ustavna obaveza entiteta da se pridržavaju kako tog ustava, tako i odluka, odnosno zakona institucija BiH. Ako se entiteti ne pridržavaju ove ustavne obaveze, to za pravnu posljedicu ima neustavnost njihovih akata, što u konkretnom slučaju znači neustavnost predmetnog Prijedloga zakona Vlade Federacije BiH. Na ovo treba upozoriti zato što bi taj Prijedlog, kojim se kao nikada do sada privatni interes otvoreno ugrađuje u tekst zakona, ako bude usvojen u Parlamentu Federacije BiH bio u suprotnosti sa Zakonom o konkurenciji kao zakonom koji je još 2005. godine usvojila Parlamentarna skupština BiH. Tim zakonom se propisuju imperativna pravna pravila radi zaštite tržišne konkurencije. Ona se primjenjuju na sva pravna lica koja, kako stoji u članu 2. tog zakona, mogu svojim djelovanjem sprječavati, ograničavati ili narušavati tržišnu konkurenciju na cijeloj teritoriji BiH ili značajnijem dijelu tržišta. Zbog toga ovaj zakon u članu 2. propisuje da njegova pravila obavezuju i sve državne, odnosno entitetske organe kada neposredno ili posredno učestvuju ili utiču na tržište.
Po meni, nesumnjivo je da će predmetni Prijedlog zakona, koji je Vlada Federacije BiH skrojila po mjeri privatnih interesa samo jednog pravnog subjekta, ako bude usvojen u Parlamentu Federacije BiH, povrijediti Zakon o konkurenciji, jer će sasvim izvjesno u najmanju ruku narušiti, a zašto ne reći i spriječiti tržišnu konkurenciju kod izbora izvođača projektovanja i izgradnje Južne interkonekcije, te će povrijediti i druge odredbe Zakona o konkurenciji, koje se odnose na nadležnosti Konkurencijskog vijeća, a koje bi bile dezavuisane ovim Prijedlogom koji bi Vlada Federacije BiH zarad privatnih interesa samo jednog subjekta da progura kroz Parlament Federacije BiH.
U konačnom, sve to bi, po meni, rezultiralo povredom člana 3.3b) Ustava BiH, što bi, kako i treba, značilo neustavnost tog zakona. Pod uslovom da ovlašteni subjekti pokrenu takav postupak pred Ustavnim sudom BiH, ukoliko i tu privatni interes prije toga ne odradi posao za sebe tako što će tim ovlaštenim subjektima dati ponudu koju oni neće moći da odbiju. Kao što izgleda, sve su neprilike, tu ponudu nije mogla odbiti ni Vlada Federacije BiH.