Otpisana prva linija odbrane

Onoga trenutka kada sistem, vlastodršci, vladajuća kasta shvate da smo mi ljudi sa umom i razumom, možemo očekivati da nam bude bolje. Do tada ćemo se vrtjeti u krugu ubjeđivanja, klimanja glavom, nerviranja zbog poluinformacija ili dezinformacija, nepravde i poltronstva. I neće nas vrtjeti u nekom normalnom ritmu, u ritmu muzike za ples, nego će nas centrifuga sa najvećim brojem obrtaja izludjeti, sludjeti, iz nas izvući svaki atom snage, misli nam zapresti, mozak pomutiti.

I zato, ne da me je naljutio, nego me iz cipela, iz ravnoteže, izbio izvještaj rezultata istraživanja koje je provedeno u razdoblju od 2025. do 2026. u Federaciji BiH, Republici Srpskoj i Brčko distriktu BiH, odnosno rezultati prvog sveobuhvatnog istraživanja nekoliko vrsta karcinoma u Bosni i Hercegovini.

A, onda dolazimo do najznačajnije informacije, projekat je finansirala Europska unija s 900.000 eura i Ujedinjeni narodi sa 110.000 dolara. Projekat koji nam je dao rezultate koje svi znamo, samo se pravimo mrtvi kada se o tome govori. Zatvaramo oči. Zatvaramo uši. Zatvaramo kućna vrata, zaključavamo se sa pet brava dok nas lično ne pogodi. A kada nas lično pogodi, tada rak nama zatvori sva vrata. Nemamo kuda. Nemamo gdje. Nemamo s kim. Nemamo od čega. I sa sobom, na dno, psihičko, fizičko, materijalno, umno, duhovno vučemo desetine ljudi koji nas vole. Vjerovali ili ne, rezultati su, između ostaloga, pokazali da je smrtnost od karcinoma u našoj zemlji znatno veća nego u zemljama EU. Npr. smrtnost od raka vrata maternice u BiH dva i po puta je veća, stopa smrtnosti od raka debelog crijeva veća je za 66, a od raka dojke za 45 posto. I razlog za to leži u “našem odnosu prema načinu na koji otkrivamo bolest, odnosno posljedica je nedostatka preventive”, kako je navela ministrica civilnih poslova BiH Dubravka Bošnjak. Sve je to saopćeno na događaju na kojem se nedostatak lijekova, liste čekanja za lijekove, preglede, snimanja, nisu ni spomenuli. Ustvari jeste, na pitanje novinara Oslobođenja kratko je odgovoreno da je taj problem u nadležnosti entitetskih ministarstava.

Vjerovatno zato nije javno spomenut ovaj razlog iako ga izvještaj sadrži (nedostatak integriranih informacijskih sustava i registara, deficit stručnog kadra i dijagnostičkih kapaciteta, protokola, opreme). Jer, niko se ni u čiju nadležnost ne želi da petlja. Lakše je baviti se svojom baštom i nadati se da se korov iz komšijine neće proširiti. Opet smo akcenat stavili na drugu liniju odbrane. Opet su ratnicima na prvoj liniji odbrane svi okrenuli leđa, bacili ih u vatru, otpisali ih. Izvještaj koji govori o smrtnosti od karcinoma je trebao sadržavati, debelo boldiran, više puta ponovljen problem sa nedostatkom lijekova, jer dok prevencija, koja je sasvim sigurno jedan od prioriteta, ne da rezultate, šta ćemo sa bolesnim ljudima? Šta ćemo sa stotinama, hiljadama onih koji su se i danas vratili sa onkoloških klinika bez terapije, onih koji su i jutros zvali da provjere jesu li se na listi pomjerili i za jedno mjesto, onih koji su i jutros sa prvim znacima zore krenuli prema Malom Zvorniku, Metkoviću, Istanbulu, Beču... po svoju dozu života? Šta ćemo sa ljudima koji su prodali sve što su imali za jednu ili dvije ampule ili kutije lijekova, još jedno svoje sutra? Šta ćemo sa bolesnim ljudima? Ili, to nije vaša nadležnost? To nije nadležnost države?

Izvještaj od preko milion eura samo je dokumentovao, po ko zna koji put dokazao ono što svaka porodica u ovoj zemlji proživljava i zna, osjetila je na svojoj koži makar jedanput, da živimo u društvu u kojem su administracija, tabela, papir, tinta, važniji od ljudskog zdravlja, dostojanstva i života. Jer, ako država nije nadležna da obezbijedi lijek bolesnom čovjeku, onda ona gubi svoj osnovni smisao postojanja, a sakrivanje iza entitetskih i kantonalnih zidova je kukavičluk. Pacijenta ne treba da zanima ko vuče konce, ko je taj što se igra Boga, ko određuje ko će živjeti i koliko.

Pacijent želi samo svoje osnovno pravo, pravo na život. Prestanite se igrati bogova i počnite konačno raditi posao za koji vas ovaj narod plaća. Ili, bar kada iskamčite preko naših leđa međunarodne fondove, sjetite se onih jadnih, prepuštenih, ostavljenih, neliječenih građana koji su na svojoj koži osjetili svu surovost države, čiji izgubljeni životi su vam i priskrbili ovaj i slične projekte i ne dozvolite da oni koji danas čekaju na lijek budu dio te iste statistike od koje se zavrti u glavi svakom normalnom čovjeku, u svakoj normalnoj državi.