Oprosti im, Bože, ne znaju šta rade

Onkologija je među prioritetima cijeloga svijeta, pa i Europske komisije za javno zdravlje (Public Health - European Commission), odnosno Europske unije. U Federaciji Bosne i Hercegovine onkologija je tamo gdje je općenito zdravlje, a ono je na osmom mjestu, posljednje u Zakonu o budžetima FBiH, pod stavkom ostalo.

Čitajte kolumne Eldine Zolj-Balenović:

• Svi vi koji ulazite, ostavite svaku nadu
• Jedan život manje, cifra u budžetu više
• Zakoni u FBiH su protiv čovjeka

U EU su svjesni posljedica neliječenja i nebrige o onkološkom pacijentu, pa čine sve da liječenje kraće traje, da se koriste savremeni lijekovi, da se produži život, ali i učini kvalitetnijim svaki dan života onkoloških pacijenata. Procjena je da zbog sveobuhvatnog utjecaja na sistem i društvo pojava jedne maligne bolesti ima utjecaj na 12 osoba. Ostavlja duboke psihološke, ekonomske i brojne druge tragove na ljudima oko onkološkog pacijenta. A EU želi zdravu porodicu i zdravog pojedinca koji će čim prije pobijediti bolest, izliječiti se, biti koristan član društva, ali i djeca će imati majku ili oca, majka kćerku ili sina, brat sestru ili sestra brata...

Kod nas onkološki nalaz vodi u drugom smjeru. Na staze višegodišnje borbe sa zakonima, propisima, pravilnicima... Na svakih nekoliko metara ovog maratona nova je prepreka.

Imaš li lijek, je l’ ti ostala ijedna tableta, možeš li mi posuditi jednu tablu, čula sam da će doći ovih dana pa ću ti vratiti ako preživim, u kojoj apoteci si kupila, imaš li broj telefona, mora li se ranije naručiti, koliko košta, imaš li nekoga da mi može donijeti kutiju tableta iz Srbije, Crne Gore, Makedonije, Italije... svakodnevnica je onih koji se bore za život. Onih koji samo žele živjeti.

Svaka prepreka slabi tijelo, um, razum. Kako metri i kilometri maratona odmiču, imamo sve manje snage, volje, želje... Preznojavamo se, teško dišemo, srce sve jače lupa, gušimo se, očima tražimo nekoga da nam doda kap vode (adekvatnu, pravovremenu terapiju) koja bi nas vratila u život.

Kapi vode nema, života je sve manje...

Indikacije lijekova se mijenjaju kako nekome u Zavodu zdravstvenog osiguranja padne na pamet. Odjednom, preko noći, u oktobru 2023. neko u Federalnom zavodu zdravstvenog osiguranja je odlučio da citostatik Bevacizumab, koji se pokazao jako dobro u liječenju karcinoma jajnika, više ne refundiraju i ne nabavljaju za te pacijente. Pacijenti ne mogu ni na listu čekanja. Bez ovoga lijeka su ostali i oboljeli od karcinoma pluća, bubrega, prostate, jetre, gušterače, glioblastoma. Trenutno je indiciran samo za karcinom debelog crijeva, iako ima odlične rezultate i kod drugih karcinoma. Zato su svi pacijenti kojima onkolog procijeni da bi trebali koristiti ovaj lijek, odnosno da im samo on može pomoći, odnosno da će preživjeti samo ako koriste ovaj lijek, primorani svaki 21 dan izdvojiti minimalno 2.000 KM (doziranje zavisi od kilaže pacijenta) plus dodatne komponente, bez nade da će sredstva moći refundirati. Ista je situacija i sa brojnim drugim citostaticima kojih nema, koji se ne mogu nabaviti ili koje pacijenti jednostavno ne mogu kupiti.

Neki ljudi nikako da se zaigraju pravim stvarima, listama čekanja, listama lijekova, nedostupnosti radioterapije za pacijente u Tuzli... nego se konstantno godinama igraju/kockaju životima. Duže od pet godina nije se revidirala lista lijekova, ali zato jeste lista indikacija. Niko ne zna ko su ti neki ljudi, niti je poznato na osnovu čega određuju indikacije, jer očito se ne sluša mišljenje ordinirajućeg onkologa.

Na terenu to izgleda kao rulet. Ti neki ljudi nasmijani i sretni, željni adrenalina i uzbuđenja sjede oko stola na kojem je kolo sa šarenim poljima. Ta šarena polja su karcinomi. Uzbuđenje raste, u rukama su skupa pića, kravate opuštene, oni u skupim odijelima biraju polja i gdje se kuglica zaustavi, taj karcinom će dobiti ovo, sljedeća runda drugi lijek i tako dok ne zadovolje svoje niske strasti, sebi dokažu da su gospodari života i smrti, zabave se, uzmu dnevnicu za rad u komisiji i do sljedećeg puta i ne pomisle na više od 1.500 ljudi koji u FBiH čekaju lijek i na hiljade onih koji posljednjih mjeseci kupuju bazične citostatike koji koštaju po nekoliko stotina KM i primaju se ili sedmično ili svaki 21 dan.

Oduzeti nekome pravo na lijek, uskratiti mogućnost da pacijentu bude apliciran lijek koji onkolog propiše se može nazvati i drugačije. Svi znamo kako. I svi ti ljudi koji čine ovo znamo šta su. Oni, očito, ne znaju i zato, oprosti im, Bože, ne znaju šta rade.