Odbrana Nikoline Šljivić
I kuso i repato, i pismeno i nepismeno, i čestito i pokvareno, i pravo i krivo, i uspravno i položeno, i hrabro i ustrašeno – sve se ovih dana navalilo na nesrećnu Nikolinu Šljivić koja je prije nekoliko dana imenovana za vršioca dužnosti zamjenika direktora Republičke uprave za geodetske i imovinskopravne poslove. Ni kraće biografije, ni dužeg imenovanja. Ali, ona nije kriva ni za jedno od to dvoje: ni za minimalnu biografiju, ni za podugačko imenovanje.
Nikolina Šljivić je u Narodnu skupštinu Republike Srpske ušla sa kompenzacione liste i to niti je grijeh, niti je krivično djelo. Poletio sam da vidim koliko je imala glasova, jer sam se ponadao da je možda neko konačno oborio rekord Adama Šukala, koji je svojevremeno uletio u parlament na metli u kojoj je bilo svega 240 vlakana. Traži i traži, ali Nikoline među izabranim poslanicima SNSD-a nema. Obišao sam sve izborne jedinice, od prve do devete, ali nje nema i nema.
I onda mi dođe u glavu: Nikolina Šljivić samu sebe zove samostalnim poslanikom, ali djeluje u Klubu Ujedinjene Srpske. Kao kadar Stevandićeve stranke je, na koncu, i dobila zamjeničko-direktorsko mjesto u katastru. I opet na put od Novog Grada do Trebinja, ali nje i dalje nema. Ili je CIK nešto pobudalio ili je Nikolina veća tajna nego što sam mislio. Tek se iz trećeg zaleta sjetim: ona je u Skupštinu ušla kao kadar Nešićevog DNS-a, stoga je zalud tražih među Dodikovim i Stevandićevim časnim oficirima.
I zaista bi tako: direktno iz Izborne jedinice osam, iz dalekog i malenog Trnova, predmet naše odbrane dohvatio je poslanički mandat, zajedno sa Predragom Nešićem, bratom daleko čuvenijeg Nenada, ali nada u rušenje Šukalovog rekorda osta pusti sanak, jer Šljivićeva, ipak, nije sitna boranija: ona je mandat ščepala za vrat sa 601 rukom. Je li to možda protivzakonito? Da li je to za pritvora? Koliko je njih u proteklih dvadeset godina koji su bilo gdje ušli sa kompenza i sa svega nekoliko stotina glasova? Što je Šljivićeva najgrđa kada čak nije ni grda?
Kada je Vlada Republike Srpske obznanila njeno v. d. imenovanje, digla se kuka i motika da joj prebroji grešna stranačka rebra. Smetalo je što je frizerka, što ima sumnjivu diplomu sumnjivog fakulteta i što je dodatni posao dobila zahvaljujući stranačkoj raspodjeli fotelja. Ali, odbrana je dužna da postavi dva-tri pitanja tužiocima: je li ona prva frizerka sa direktorskom platom? Da li je prva sa sumnjivom diplomom sumnjivog fakulteta? I je li Nikolina Šljivić jedina koja je dobila jedan ili dva ili tri posla zahvaljujući članstvu u nekoj stranci?
Frizerka, vidjeli smo, nije. A i kada bi bila, ne bi bila frizerka, nego higijeničarka kose i stručnjak za strateško upravljanje dlakama. Frizerka, dakle, nije, ali jeste vlasnica “najsavremenije opremljenih beauty salona”. Ostaje pitanje odakle pare za tolike salone, jer su poslaničke naknade jedva dovoljne za dva izlaska vikendom, ali neka se time bave oni kojima je to posao. Šljivićeva je, navode mediji dalje, završila Pravni fakultet Univerziteta Union u Beogradu i to četvorogodišnji studij. Da, i? Ako može Đokić u Londonu na stranom jeziku, zašto ne može ona u Beogradu i to četvorogodišnji?
Istina je da Nikolina Šljivić više pažnje posvećuje estetici nego etici. Istina je da se od 2022. godine do danas niti jednom nije javila za riječ u Narodnoj skupštini. Istina je da nije postavila nijedno jedino poslaničko pitanje. Istina je da ni ona sama ne zna šta joj se desilo. Istina je vjerovatno i to da ne zna šta je RUGIP i šta joj je u opisu novog posla. Istina je da ona pripada onom najbrojnijem rodu sisara koji mijenjaju jato, ali nikada smjer u kojem lete. Ali istina je i to da Nikolina Šljivić ni za šta od toga nije kriva. Baš kao što je istina da smo za sve to krivi isključivo mi.