NUB: Nastavak paljenja mirnodopskim sredstvima
Početak sedmice, tačnije 26. august, bit će crnim slovima upisan u modernoj historiji Bosne i Hercegovine. Tog dana, naime, nakon skoro osamdeset godina rada obustavljen je rad Nacionalne i univerzitetske biblioteke Bosne i Hercegovine. Nakon što su 2015. godine dozvolili da s radom privremeno stane Zemaljski muzej, vlast, odnosno, političari učinili su korak dalje i praktično nastavili, ponovno zapalili nacionalno blago.
Čitajte kolumne Dželaludina Hodžića:
Ni za koga upućenog ovakva sudbina NUB-a nije iznenađenje i predstavlja, ustvari, suštinsku potvrdu jedinog kontinuiteta ovdašnje politike i njenih protagonista - kontinuitet u sramotnom i ponižavajućem odnosu prema svemu što predstavlja knjigu, znanje, kulturu, umjetnost, nauku. Predstavlja, jednostavno, antiintelektualizam kao dominantnu odrednicu savremene bosanskohercegovačke, posebno probosanske politike.
To je, ustvari, njihov odnos prema svemu suprotnom njihovom biću. Biologijskim rječnikom kazano, to je prirodna reakcija u kojoj organizam ovdašnjeg prosječnog političara odbacuje svako strano tijelo.
U svemu se ovih dana odvijala posebna simbolika. Radnici Nacionalne i univerzitetske biblioteke za pažnju javnosti proteklih sedmica morali su se boriti sa svetom kravom ovdašnjeg establishmenta i novokomponovanog jet seta - Sarajevo Film Festivalom. Njihovi vapaji stoga su unaprijed bili osuđeni na propast: naprosto su se odbijali o festivalske zvuke i blještavilo, bez ikakvih šansi da im se glas probije do važnih ušiju na crvenim tepisima (uzgred: ne znam postoji li filmski festival i sličan događaj u svijetu kojim prodefiluje više samoživih političara od SFF-a? Da SFF opet ne bi skrenuo pažnju s problema, za one koje zanima utemeljena kritika preporučujem tekst https://sic.ba/stav/osman-zukic-kad-grad-progleda-ili-sedam-istosti-sff-a-i-bih/).
Ukratko, radnici NUB-a drznuli su se dirnuti u njihov komfor i narušiti festivalsko-ljetnu idilu, njihov posljednji udisaj punim plućima pred još jednu odsudnu bitku njihovih života koja ih čeka u septembru i početkom oktobra.
Bez obzira na uvjerenje da će, kao i Zemaljski muzej, NUB ubrzo nastaviti s radom u punom kapacitetu (rekao bi nepopravljivi optimista), ostat će gorak okus, a agonija radnika teško da će skoro prestati. Čak i ako se nekim čudom za NUB nađe trajno rješenje, ključni problemi će ostati. Čekat ćemo neko novo (privremeno) zatvaranje i nanovo lamentirati o skandaloznom odnosu prema onome što jesu temelji ove države, njenog identiteta i opstojnosti. Šta to kome znači i ko to od njih uopće razumije?
Stanje s NUB-om još je jedan primjer našeg ukupnog stanja, problemâ i dubine gliba u kojem se nalazimo. Stvari su, odavno, otišle predaleko. Krajnje je vrijeme da se počnu nazivati pravim imenima. I pojave i njihovi akteri, odnosno, kreatori. Sve je to, manje-više, hrpa samoživih, nesposobnih, nekompetentnih ljudi, bez naročitih moralnih skrupula.
Zbir njihovog višedecenijskog djelovanja, zbir je naših sramota, historija i pregled našeg propadanja, slabljenja i urušavanja ove države. Da išta razumiju, do sada bi, kao simboličko priznanje, i u nastojanju da makar dijelom operu savjest, radnicima NUB-a dodijelili Šestoaprilsku nagradu. Naravno, aparatčici koji odlučuju o takvim stvarima nisu mogli doseći ni do te ideje, kako li će do trajnog rješenja za Nacionalnu i univerzitetsku biblioteku?
