Nevolje u južnokorejskom raju

“Dragi poštovani građani”, tim riječima južnokorejski predsjednik Yoon Suk-yeol započeo je obraćanje javnosti u kojemu je, “srca punog tuge”, uveo izvanredno stanje kako bi svoju zemlju zaštitio od sjevernokorejskih komunista i unutrašnjih izdajica koji šire antidržavne ideje i “pljačkaju narodu slobodu i sreću”. Dramski nastup predsjednika imao je za cilj privremeno suspendirati gotovo sav pravni poredak i politički poredak oblikovati uz pomoć snaga reda, policije i vojske. U povijesti suvremene Južne Koreje uvođenje izvanrednog stanja događalo se relativno često - u recentnoj povijesti, od 1948. godine, izbrojano ih je 13, a zadnji se dogodio prije točno četvrt stoljeća - zajedničko im je bilo što je to bio institucionalni udar na političke prosvjede i masovne demonstracije, vojne pučeve, ili pak studentske i ostale demonstracije koje su željele demokratizirati južnokorejsko društvo. Predsjednik Yoon Suk-yeol, član Stranke moć naroda, koji je izbore osvojio 2022, s manje od 1% prednosti nad protukandidatom Lee Jae-myong iz Demokratske stranke, želio se uvođenjem izvanrednog stanja revanširati Nacionalnoj skupštini - južnokorejskom parlamentu, koju je optužio za opstrukcionizam i druge oblike paraliziranja institucija. Rezali su mi predloženi budžet, sabotirali temeljno funkcioniranje države, oštetili su vojsku, brojao im je, jedan po jedan, predsjednik Suk-yeol, političke krimene pa im je odlučio stati nakraj uvođenjem izvanrednog stanja. Regularnim putem nije se mogao nositi s njima - njemu suprotstavljena Demokratska stranka tamo ima uvjerljivu većinu, pa je onda suspendirao zakone i vanzakonskim mjerama se želio obračunati s njima, a usput im je poslao i vojsku, taj privilegirani organ političke moći s ciljem discipliniranja.

No, izvanredno stanje je ekspresno ukinuto svega šest sati nakon proglašenja: predsjednik nije odolio parlamentarnim pritiscima i prosvjednicima koji su se ekspresno skupili, konfrontiravši se sa snagama reda te je povukao prijedlog i, što je važnije, snage reda čija je zadaća bila provođenje te apsurdne političke ambicije. U tjednima koji su uslijedili Nacionalna skupština je uspjela - iz drugog puta doduše, kada su se članovi predsjednikove stranke priključili opoziciji i ostvarili dvotrećinsku većinu - opozvati predsjednika i vratiti stvari u institucionalne okvire. No, budući da u Južnoj Koreji postoje mehanizmi kočenja i ravnoteže, predsjednik je trenutno suspendiran, ali ostaje na funkciji dok Ustavni sud ne potvrdi ili opovrgne opoziv. Iako kratko i neuspješno, proglašenje izvanrednog stanja se reflektiralo na različite segmente društva, osjetljive na nagle promjene: burzovni indeksi su ekspresno pali, svjetski političari su se uznemirili, parlamentarci su se pošteno naljutili, a i ulica je burno reagirala - Južna Koreja ima buran historijat javnih prosvjeda - dok smo se mi zapitali kako je moguće u jednoj razvijenoj zemlji nešto slično?

U našoj kolektivnoj svijesti ta dalekoistočna zemlja često nazivana Azijski tigar - referencija je tu na nagli ekonomski i bombastični gospodarski napredak - sinonim je za stabilnost i tehnološki progres. Među vodećim je državama po pitanju potrošačke elektronike (Samsung, LG), pouzdanoj autoindustriji (Hyundai, Kia), razvoju naprednih cloud rješenja, implementaciji pametnih rješenja na bazi umjetne inteligencije, ali istovremeno je i zemlja kontrasta: visok stupanj samoubojstava - neslavno četvrto mjesto od svih razvijenih OECD zemalja, nizak stupanj socijalne sigurnosti i brojni problemi vezani za mentalno zdravlje, poput anksioznosti, sindroma izgaranja i slično. Ženama je pozicija u društvu dodatno otežana: poslodavce brine umanjena produktivnost ženske radne snage, dekuražiraju stupanje u brak i trudnoću zaposlenica, a preferiraju angažman žena u uslužnim djelatnostima.

Južnokorejski filozof s berlinskom adresom Byung-Chul Han u knjizi “Burnout Society”, koja je izvorno objavljena na njemačkom, opisao je maestralno društvene probleme te zemlje pune kontrasta. Ekonomski napredak koji je Južnu Koreju uzdigao iz nerazvijenosti - pedesetih godina ta je zemlja bila među najsiromašnijim na svijetu, a već početkom devedesetih ekonomski gigant - umorio je i iscrpio generacije Korejaca. Društveni pritisak i ideologija napretka stvorili su prevelik individualni pritisak i generirali, kako je Han naziva, apsurdnost društva umora i brojne društvene kontraste. Životni običaji, glazba, kultura i filmska produkcija su hipermoderni, ali su političke institucije, naizgled demokratske, ali s mnogim neliberalnim elementima, poput političkog konzervativizma i autoritarizma, visoke birokratiziranosti i, naravno, represije. Ako je naša hipoteza ispravna, Južna Koreja je izvana oličenje ultramodernog društva, ali politički nije lišena elemenata primitivnog tipa i brutalne sile. Stoga, koliko god se činio neobičan slučaj uvođenja izvanrednog stanja, de facto državnog udara u naprednu zemlju kao što je Južna Koreja, čini se kako demokracija ipak ponekad mora “izgorjeti” kako bi se ponovo pronašla. No, i taj politički burn-out se u korejskom slučaju razriješio ekspresno, u svega nekoliko sati. Iako zemlja s puno društvenih kontrasta, Južna Koreja je pokazala kako se uspješno može nositi sa svakim djelovanjem koje za cilj ima uzurpiranje institucija. Tri jednostavna sastojka su bila dovoljna za otpor uzurpaciji institucija i vraćanje političkog reda: građanski aktivizam, odlučnost njihovih predstavnika i doza hrabrosti.