Nema ekonomije bez poljoprivrede i proizvodnje
Eldar Dizdarević
U prvih šest mjeseci 2024. godine ukupni promet na Banjalučkoj berzi (BLSE) iznosio je 423 miliona KM, a na Sarajevskoj (SASE) 289 miliona KM. Međutim, promet na obje bh. berze se većinom odnosi na trgovanje vrijednosnim papirima entitetskih vlada, a samo jedan manji dio na trgovanje dionicama kompanija. Naprimjer, od 423 miliona KM ukupnog prometa na BLSE, na trgovanje dionicama odnosi se samo 33,9 miliona KM. Ni na SASE situacija nije mnogo bolja. U prvom polugodištu održano je deset javnih ponuda u ukupnom iznosu od 265 miliona KM.
Kada se u ovom smislu pogleda unazad situacija na obje berze, dobije se prilično tmurna slika. Dvije bh. berze se uglavnom u posljednje vrijeme koriste za trgovanje vladinim obveznicama i trezorskim zapisima, dok se na promet dionicama na berzanskim tržištima odnosi zaista mali iznosi. Naprimjer, u 2023. godini ukupni promet na BLSE iznosio je 516 miliona KM, pri čemu se na trgovanje dionicama odnosilo samo 12 miliona KM. Nedavno je objavljen podatak da se Republika Srpska zadužila u posljednjih 18 mjeseci za više od 1,1 milijardu KM i to samo od prodaje obveznica i trezorskih zapisa na berzi. Dakle, tržišta kapitala u BiH se zaista nemaju čime danas pohvaliti, izuzev činjenice da služe entitetskim vladama za zaduživanje.
Čitajte kolumne Eldara Dizdarevića:
Tržišta kapitala u Bosni i Hercegovini su uspostavljena prije dvadesetak godina. U septembru 2001. osam brokerskih kuća osnovalo je SASE, a prva je transakcija obavljena u aprilu 2002. Slično tome, u maju 2001. osam banaka i jedna kompanija osnivaju BLSE, a u martu 2002. godine održana je prva transakcija. Tržišta kapitala u BiH se očigledno regulišu na entitetskom nivou, dok se pod tržištem kapitala podrazumijeva tržište na kojem postoje dugoročni finansijski instrumenti, odnosno instrumenti čije je dospijeće neodređeno ili se njima trguje barem jednu godinu.
Osnovna ideja bh. tržišta kapitala je preslikana iz razvijenih zapadnih zemalja. Naprimjer, Centralna banka BiH navodi na svojoj web stranici da su tržišta kapitala postala (u svijetu) glavni izvor finansiranja razvoja ekonomskih sektora, zahvaljujući čemu kompanije mogu imati pristup svježem kapitalu i poboljšati stabilnost i kreditni rejting. To zaista lijepo zvuči. Međutim, to se odnosi na svijet, dok u praksi i nije pretjerano zaživjelo u BiH. Doduše, ima i kod nas kompanija koje su se zaduživale na berzi emisijom papira od vrijednosti, ali je sve to skupa još daleko od onoga što su zakonodavci najavljivali da ćemo vidjeti.
S druge strane, trgovanje dionicama kompanija godinama doslovno odumire na obje berze. Prometi su izuzetno mali, a likvidnost je nikakva. A to znači čak i da imate, naprimjer, neke dionice koje ste kupili jeftino, a njihova je vrijednost nakon toga porasla, pitanje je hoćete li moći naletjeti na nekoga ko će otkupiti te dionice.
U prvim godinama postojanja bh. berzi registrovana je prilična navala malih investitora (građana) na dionice. Tada su godišnji prometi u principu kao u šali prelazili milijardu KM. No, nakon uvođenja takozvanih skrbničkih računa, bh. berze su potopljene. Veliki investicioni fondovi iz inostranstva su početkom 2007. godine gotovo preko noći prodali brojne dionice bh. kompanija koje su samo nekoliko mjeseci prije toga kupili za smiješno male pare. Kada su zaradili, odnosno od malih bh. investitora izvukli sve pare, jednostavno su nepovratno napustili bh. tržište kapitala.
Taj potop bh. berzi svojevremeno je najbolje opisao direktor sarajevskog Media centra kroz jedan čuveni vic. Grupa lovaca dolazi na neko ostrvo, gdje počinje u šumama loviti majmune i stavljati ih u kaveze. Lokalni mještani sa velikim interesovanjem posmatraju šta lovci rade. U jednom trenutku lovci ponude lokalcima da hvataju majmune i da im potom prodaju kako bi ih oni navodno dalje izvozili. Na ostrvu u tom trenu nastaje prava pomama. Svi žele zaraditi. Kreću u šume loviti majmune. Lovci otkupljuju sve majmune koji im se ponude, zbog čega otkupna cijena životinja raste. U jednom trenutku potražnja za majmunima je ogromna, jer ih više nema, a to pogura cijenu majmuna nebu pod oblake.
Tada lovci, onako istiha i bez puno pompe, počnu prodavati majmune lokalnom stanovništvu. Lokalci ih kupuju jer vjeruju da će ih uspjeti ponovo prodati lovcima po višim cijenama i zaraditi pri tome. Ali, lovci više ne kupuju majmune. Kada su lovci prodali sve životinje i uzeli od lokalnog stanovništva sve pare - nepovratno su napustili ostrvo i otišli dalje.
Nešto veoma slično ovom se desilo 2007. na bh. berzama. Nakon toga, uslijedio je ogroman pad interesovanja za dionicama kod lokalnog stanovništva. Od tog trenutka berze su na životu održavale entitetske vlade koje su na lokalnim tržištima kapitala prodavale obveznice i trezorske zapise, uglavnom bankama i osiguravajućim društvima. No, zbog lokalnih zakonskih propisa, takva zaduženja imaju svoj limit, pa upravo ovih dana saznajemo iz medija da Vlada FBiH namjerava ubrzo da se počne zaduživati na inostranim tržištima kapitala uprkos upozorenjima Međunarodnog monetarnog fonda (MMF) da se budžetski deficit povećava te da postoji opasnost od nemogućnosti servisiranja duga. A to jednostavno ne valja.
Spremnost federalne Vlade za zaduživanje u inostranstvu znači samo da Vladi hitno treba novac i da ne može čekati da ga dobije kroz razne aranžmane sa MMF-om, pri čemu nije nevažno ni kako će se taj novac trošiti i na šta. Vlada FBiH će se na inostranim berzama zaduživati po nekoliko puta višim kamatnim stopama od, recimo, stand-by aranžmana. Ali to previše ne zanima federalnu vlast. Kod zaduživanja na berzama Vlada može trošiti posuđeni novac kako hoće, pri čemu će taj dug jednostavno prebaciti na leđa lokalnog stanovništva koje će sve to na kraju vratiti i platiti - kao i u vicu sa majmunima na ostrvu opet će lokalci nastradati. Istraga.ba tvrdi da se federalna Vlada samo od početka ove godine do danas zadužila za više od 600 miliona KM. A planira to i dalje nastaviti. I povećati. Vlada RS-a se davno počela zaduživati na inostranim berzama.
Zaključimo. Domaći kreatori makroekonomske politike BiH su, nažalost, previše vremena posvetili raznim novotarijama iz inostranstva, u šta se može ubrojati i razvoj tržišta kapitala. Pri tome su naprosto zaboravili osnove ekonomije - poljoprivredu i proizvodnju. A evo, sada i po berzama i tržištima kapitala vidimo da bez poljoprivrede i proizvodnje nema razvoja ni društva ni države niti ekonomije. Lijepo je, zaista, imati berze i tržište kapitala. Lijepo je ufurati se u holivudske bajke iz filmova “Wall Street” i “Vuk sa Wall Streeta”.
Nažalost, postoje i drugi filmovi o toj temi, poput “The Big Short” i “Inside Job”. Te filmove bh. kreatori makroekonomske politike nisu pogledali. A u njima jasno izvire poruka da ekonomija bez proizvodnje ne pije vode. Pa čak ni na razvijenim tržištima, poput Japana i SAD-a. Vidjeli smo, uostalom, šta se desilo 5. avgusta ove godine na američkim berzama. Magazin Fortune opisao je to kao “krvoproliće na berzama”. Deset najbogatijih milijardera svijeta (Bezos, Musk, Zuckerberg, Gates i dr.) izgubilo je u samo jednom danu 45 milijardi dolara. Jer ekonomija jednostavno ne funkcioniše po principu hljeba bez motike.
