Naoružavanje Hrvatske
Informacija o tome da će hrvatska Vlada od Europske unije uzeti zajam od jedne milijarde i osam stotina milijuna za kupovinu oružja iznenadila je građane Republike Hrvatske od kojih neki pitaju: zar nam je to baš sada trebalo? Jer, još nije do kraja plaćena ni kupovina 12 francuskih borbenih zrakoplova Raffale, koji su koštali jednu milijardu i jedan milijun eura, a već se ide na novo zaduženje.
Neki misle da će se to vratiti prihodima od stranih turista u Hrvatskoj, ali nisu u pravu. Taj prihod prošle godine bio je rekordan i iznosio je 15 milijardi eura (u 2025. predviđa se veći), ali unaprijed se zna gdje će se to i kad uložiti, tako da će pomenuti troškovi za nabavu oružja anuitetima znatno opteretiti državni proračun, pa bi neki proračunski korisnici mogli biti uskraćeni. Vlast smatra da je do ovog kredita moralo doći, budući da država u proteklih 20 godina nije značajnije modernizirala svoju vojsku, što je, naravno, ostavilo negativne posljedice.
Doduše, zajam od 1,8 milijardi podiže se, pod povoljnim uvjetima, iz novog financijskog instrumenta Sigurnosna akcija za Europu SAFE, koji je namijenjen za jačanje europskih obrambenih sposobnosti, no bez obzira na to kredit se mora vraćati do 2030. godine.
Projekti koji će se financirati iz pomenutog programa EU podijeljeni su u dvije kategorije. U prvu spadaju proizvodnja streljiva i raketa, topnički sistemi i oprema za kopneno ratovanje - dok su u drugoj sistemi protuzračne i raketne obrane, pomorske sposobnosti, bespilotne letjelice i protudronska zaštita. Države članice kojima se odobre krediti moći će odmah dobiti predujam od 15 posto od ukupne vrijednosti projekta, a prve isplate idu od 2026. godine.
Uz ovako visok kredit predviđena je i oštra kontrola njegovog utroška, tako da zajmoprimci imaju obvezu da dva puta godišnje, pri podnošenju zahtjeva za plaćanje, podnesu izvješće o napretku provedbe. Inače, kreditni program Europske unije SAFE iznosi 150 milijardi eura i svaka članica se može zadužiti prema potrebi i da li u roku može otplaćivati zajam. Sredstva se prikupljaju zaduživanjem Europske komisije na tržištima kapitala, koristeći snažan kreditni rejting EU.
Kopnena vojska je najveća od tri grane HV-a (druge dvije su ratna mornarica i ratno zrakoplovstvo) i glavna snaga za obranu zemlje od vanjskih prijetnji, tako da je logično što će se oružjem iz ovog zajma najviše naoružati dvije gardijske brigade - oklopno-mehanizirana, čije je zapovjedništvo u Vinkovcima, i mehanizirana, kojom se zapovijeda iz Knina. U ove postrojbe dolazi poljski sistem protudronske zaštite, 18 francuskih haubica Caesar, 44 njemačka tenka Leopard 2A8 i 420 čeških teških terenskih kamiona Tatra.
Problem može biti što je rok isporuke pet godina, a do 2030. može biti nekih ugroza koje bi se morale otkloniti s onim što se ima. Hrvatski ministar obrane Ivan Anušić tvrdi da je modernizacija vojske izravan ulog u sigurnost građana i potpora NATO-ovim ciljevima o jačanju sposobnosti.
Smatra da, naprimjer, opremanje protudronskim sistemima predstavlja strateški iskorak u razvoju nacionalnih obrambenih sposobnosti, te jačanju domaće industrijske i tehnološke baze. Ovome treba dodati da je prošle godine Hrvatska odlučila da, za 290 milijuna dolara, kupi osam američkih raketnih sistema HIMARS, kojima vojska dobiva sposobnost preciznih dalekometnih udara, što dosad nije imala. U Europi HIMARS imaju samo tri države - Ukrajina, Rumunjska i Poljska.
Oporba u Saboru smatra da je Hrvatskoj potrebna nabava novog oružja jer vojsku treba održavati i modernizirati, ali ocjenjuju da je zajam od EU previsok i zamjeraju što im nije predstavljen strateški dokument kao podloga za takvu kupovinu. Doista, da li je ovaj kredit za oružje financijski preskup? Ima mišljenja da nije trebalo kupiti toliko tenkova, s obzirom na to da su se na ratištu u Ukrajini pokazali kao nefunkcionalni.
S druge pak strane, neki vojni stručnjaci ističu da je to dobra investicija ako se uzme u obzir da jedan dan rata košta više nego sve ovo što je uloženo. Umirovljeni general Slavko Barić kaže da je teško reći što je skupo, a što nije i zaključuje: “Vojska uvijek košta, pogotovo nas košta ako nemate ona sredstva koja su vam potrebna.” I na kraju, prije nego što naručeno oružje stigne u Hrvatsku, potrebno je osposobiti vojno osoblje da može uspješno ovladati tim sredstvima.