Let iznad predsjedničkog gnijezda

Nebojša Vukanović ne odustaje: kad ga ignoriraju domaće institucije, obrati se evropskim. I uvjeri se u njihovu transparentnost. Naime, uprkos zahtjevu Vlade Republike Srpske da letanje entitetske Cessne ostane strogo.pov, lider Liste za pravdu i red dobio je potvrdu međunarodne kompanije AirNav Systems za ranije obznanjene sumnje - fotografija Milorada Dodika, snimljena u Rimu prošle sedmice, nastala je nakon što je predsjednik jedne od 33 aktivne političke partije u RS-u, u italijansku prijestonicu aterirao na račun poreskih obveznika. I tako plastično svekolikom puku objasnio čemu podugački spisak - CIK bi rekao nepravilnosti - lopovluka u izbornom procesu.

Glasali su mrtvi, u tolikom broju da se Aleksandra Pandurević iz SDS-a našalila kako je 23. novembar bio dan vaskrsenja u Republici Srpskoj, po podacima ispade da su se na svakom biračkom mjestu bar tri pokojnika iz groba opredijelila za Sinišu Karana, onog Dodikovog Drugog Ja, kako je predstavljen u izbornoj noći. Grafološka analiza - čuje se iz CIK-a - također svjedoči dopisivanje glasačkih listića, pa ko god na kraju izborne balade uđe u Palatu entitetskog predsjednika, velika je istina da je moralni pobjednik prijevremenih izbora profesor Branko Blanuša, kandidat opozicije, čiji je rezultat iznenadio i one koji su ga podržali. A nije tajna da su to neki radili s figom u džepu.

Ko je uopće Branko Blanuša, mjesec i po od početka kampanje ne mogu sa sigurnošću reći ni svi oni koji su glasali za njega. Za razliku od Karana o kome se sve zna - bio je dobar policajac koji se odlučio povinovati Dodikovom (be)zakonju, o čemu je 57 puta u dvije sedmice svjedočio na entitetskom javnom emiteru - profesor Elektrotehničkog fakulteta i njegov nekadašnji dekan dobio je od RTRS-a samo dvije prilike. I one su očito bile posve dovoljne da radikali svih nacionalnih boja zadovoljno protrljaju ruke: miran, sabran, intelektualac, pristojan, nikoga ne mrzi, ni studentima ne prijeti, još bi nešto da ih nauči, u kafani sigurno ne otima mikrofon, za slavskim stolom sluša domaćina, ma jasno je da se ne gura ni u redu u samoposluzi. I još kaže: Ako budem izabran, prvo ću 80 narodnih miliona iz predsjedničke apanaže vratiti u budžet entiteta! Pa, o čemu on priča? Zar je iko toliko lud da pomisli kako tih para još ima? I čiji je on uopće: SDS je na vrijeme stučen, sve što je režim mogao i učinio je da protjera Milana Miličevića iz politike, partija nema ni predsjednika, razni su emisari dilali poruke i obećanja potencijalnim kandidatskim opasnostima, ostao im je taj anonimus koji, objektivno, ima samo partijsku knjižicu i u jednom je mandatu dobacio do Glavnog odbora.

A koja partija u GO nema pokojeg univerzitetskog profesora, pokaza radi? Još je Blanuša doktor elektrotehnike - kad to čuješ, shvatiš da je morao dobro zagrijati stolicu - ima godina (rođen 1969), školovao se na vrijeme, nije ga interesovala ni moda kupovine diploma, svjetski poznat njemački Springer mu izdao knjigu, ne traži, dakle, hljeba preko pogače po nekim zabitima, što sve govori da je on jedan obični, dosadni naučnik, koji se u životu debelo potrudio. I da to bude narodni uzor? Ni vila, ni imanja, ni tendera, iz rata izašao kao obični borac i nastavio da se bori za goli život. Šta će on?

Nakon svega, rezultat je toliko tijesan - uprkos krađama u režiji SNSD-a - da nedvojbeno pokazuje da profesora ima ko da čuje. I da glasači znaju odgovor na to bahato pitanje koje je servirala kampanja režima. Dio je odlučio da prespava izborni dan, malu izlaznost priznaje čak i SNSD-ov pilot, no ne govori zašto su ostali kod kuće: sigurno ne zato što padaju u nesvijest od snage predsjedničkih velikih riječi. I (ne)ispunjenih obećanja. Na stranačkim skupovima upravo je Dodik posegao za svim oprobanim receptima - od referenduma za državnost RS-a, kojim kao džokerom mlati već godinama, pa se onda povuče jer iskamči neki ustupak za sebe i porodicu, preko globalne svjetske scene na kojoj je on riba u Putinovoj vodi koja pliva bolje i od Orbana, do opasnih prijetnji miru na koji je kidisao svojom islamofobičnom mržnjom, valjda da pokaže svoje MAGA hrišćansko opredjeljenje. Koncentrirao je u dvije sedmice i šatorske zabave i otpjevao voljene hitove i ispsovao Evropu i Zapad, zaklinjao se majčici Srbiji, no čak je i Beograd povukao ručnu.

Aleksandar Vučić je dao do znanja da nastoji ostati distanciran ne zato - kako su neki tumačili - što je Dodik uspio skinuti američke sankcije sa sebe i svojih najdražih bogataša, više zato što je i stratezima na SNS-ovom platnom spisku jasno da je Dodik bivši. To što se on ruga voljenom Trumpovom kačketu u namjeri da izvara Washington, Vučić ne želi primiti na ruševine svog Generalštaba, a i što bi, posao mu dobro ide. Dodik je, uostalom, dobio što je tražio - nema sankcija, a sad je jasno da nema ni njega. Ne zato što to neka nevidljiva ruka hoće, već su glasačke ruke diljem Republike Srpske zaokružile njegov poraz. Zauzvrat može u Disneyland, i on je na Floridi, u Trumpovom komšiluku, pa neka unucima pokaže sve čari magije koja se prostire na površini od 11.000 hektara, što je cifra od koje i Bakincima rastu zazubice. Disneyev svijet nudi razne prilike, zavisno od kostima, a svaki dan ugosti taman onoliko ljudi koliko je SNSD navukao listića za Karana - ako ih CIKBiH prizna.

Dr. Mladen Ivanić, još jedan univerzitetski profesor, s respektabilnom političkom karijerom, prije koji dan gostovao je na tribini Transparency Internationala BiH, povodom njihove dvije i po decenije istrajnog razotkrivanja korupcije i tri decenije Daytona. I bio vrlo jasan: Dejtonski mirovni sporazum je posljednji veliki uspjeh međunarodne zajednice i, koliko god mu mana pronalazili, Dayton nije kriv što ga ovdašnje političke elite nisu iskreno prihvatile. Podsjetio je na vremena kada se Bosna i Hercegovina skupa sa svoja dva entiteta kretala naprijed, zahvaljujući drugačijim političkim liderima, spremnim da politiku shvate kao umijeće mogućeg, za razliku od današnjih velikih vođa kojima politika služi u lične svrhe. Zbog toga smo svi u istom jadu, razapeti i raspamećeni prijetnjama i strahom, institucije zarobljene, a država okovana korupcijom. Nije htio govoriti o vremenu kada je sjedio u Predsjedništvu BiH - da ne bi pričao o sebi - no, napomenuo je da je upravo njegov izbor upalio crvene lampice u taboru režima i proizveo aktivne izborne krađe, da se Mladen ne ponovi.

Prisjetio se vremena kada je bio premijer RS-a i kada je bilo i normalno i uobičajeno da državni i entitetski dužnosnici sjede, dogovaraju se i usaglašavaju planove, ali i reforme čiji su rezultati i danas vidljivi - institucije čiji se rad može i treba popravljati, ali one postoje, funkcionalne su i daju rezultate. Njegov prijedlog rješenja nije nikakav Dayton 2, niti bilo kakvo veliko očekivanje od novih međunarodnih dogovora, to čak može biti i opasno, zalaže se za ubrzani evropski put, priliku koja je sad pred nama i koju treba bukvalno zgrabiti. To je recept za bolji život svih nas. Birači iz RS-a su to - izgleda - shvatili. Šta je s ostalima? U ovom času raspoloženje je slijedeće: Dragan Čović bi da spašava mrtvog Dodika, SDA je daleko od one Sulejmana Tihića i više je zainteresirana za vlast nego da se Bosna i Hercegovina pomakne naprijed. Izbori jesu daleko, ali je pomoć prijatelja tu, nadohvat ruke. Ako je iskoristimo, ostat ćemo bez predsjedničkih gnijezda, ali nam transparentnost ne gine. Ja sam za.