Konfuzija oko Ukrajine

Nastojeći da rat završi za 24 sata, kako se nadmeno hvalisao uoči preuzimanja dužnosti šefa Bijele kuće, Trump se uvalio u političke igre u kojima pokušava svojim topuzom ubijediti Ukrajince da prihvate oktroirani mir. Njegov ultimatum dat Zelenskom da do Dana zahvalnosti mora prihvatiti sporazum o miru koji se temelji na ruskim prijedlozima, potpuno je porazio američku diplomatiju, koja ne zna šta bi uradila da se potvrdi kao uvjerljiva svjetska sila. Ne zna se da li je plan u 28 tačaka, koji su konstruirali (zajednički) specijalni izaslanik američkog predsjednika Steve Witkoff i izaslanik ruskog predsjednika Kiril Dmitrijev, samo ispuštanje probnih balona, što nije nepoznata praksa. Ako je ovo drugo, onda bih se mogao složiti sa republikanskim senatorom Mitchom McConnnelom, uticajnim članom Republikanske stranke, koji je rekao da Trump treba pronaći nove savjetnike, jer ga loši savjeti čine inferiornim prema Putinu (“prave ga budalom”). Kako drugačije tumačiti početno američko pristajanje na slom Ukrajine? Odredbe koje bi ograničile ukrajinsku vojsku na 600.000 pripadnika i zahtijevale teritorijalne ustupke ukrajinske zemlje, bile bi upravo to. Krim, Lugansk i Donjeck bili bi priznati kao ruska teritorija, dok bi Herson i Zaporožje bili zamrznuti duž trenutne linije fronta, čime bi se priznala ruska okupacija tog teritorija. Ukrajina bi također sama sebi ustavno zabranila pridruživanje NATO-u, a NATO bi se složio da je u budućnosti neće primiti u članstvo vojne alijanse.

Amerikanci i oktroirani mir

Novim ultimatumom Trump nije pitao ukrajinski narod niti njegovo rukovodstvo o cjelishodnosti jednog ovakvog poteza. Sam Zelenski ostao je zetečen američkim prijedlogom. Za njega nisu znali ni najbliži Trumpovi saradnici (vjerovatno ni Rubio). Izluđen Trumpovom politikom, koja očigledno podilazi ruskom predsjedniku, Zelenski je izjavio da Ukrajina preživljava jedan od najtežih trenutaka u svojoj historiji i da Ukrajina ima iznimno težak izbor – “ili gubitak dostojanstva ili rizik gubitka ključnog partnera (SAD), život bez slobode, dostojanstva i pravde i povjerenje onima koji su nas već dva puta napali”. Njegove riječi nagovještavaju odgovor Ukrajine na ponuđenu kapitulaciju, koju umjesto njih Rusima saopćava Amerika. U ratnoj trakavici oko Ukrajine Trump se ponaša kao posjednik njene nezavisnosti i suverenosti. No, nacionalno dostojanstvo naroda kojem je oteta 1/5 države je ispred ovakvih političkih teza Trumpa. Njegov cilj je završiti rat što prije. Na sceni su Trump, kao predstavnik najveće demokratije na svijetu (koja, međutim, postaje upitna), i Putin, diktator druge velike imperijalističke sile, koji sanja obnovu SSSR-a, a to znači ponovno pokoravanje bivših zemalja Varšavskog pakta.

Evropski saveznici, sa izuzetkom Mađarske i Slovačke, koji su proxiji Rusije, protive se agresivnoj politici Moskve. One zajedno sa Francuskom, Njemačkom i Ujedinjenim Kraljevstvom slove kao prva linija evropske odbrane. Evropa je ovo odlučno podvukla u nedjelju, na sastanku u Genèvi, a povodom najave američkog plana. Ovakav stav je pojačala Von der Leyen porukom “da se ukrajinske granice ne mogu mijenjati silom i da se njena vojska ne može smanjiti i ostaviti je ranjivom na napad”. Zelenski je nakon ovog američkog priklanjanja ruskim viđenjima ostao oslonjen na Evropu, koja je ispravno primijetila da postoji realna opasnost od ruskog napada i da u slučaju sukoba ne treba previše vjerovati Amerikancima.

Rusija je prethodno sve svoje karte bacila na razjedinjavanje Zapada. Oko mira u Ukrajini pregovore je (u oktobru) s ruske strane vodio Kiril Dmitrijev, koji je na čelu jednog od najvećih investicijskih fondova RDIF. On i ovaj fond su na crnoj listi (od 2022) nakon ruske invazije na Ukrajinu. Brifovanje sa oprobanom Trumpovom ekipom, u kojoj se nalazio specijalni američki izaslanik Witkoff i njegov zet Kushner, ostalo je tajna i za visoke dužnosnike State Departmenta i Vijeća za nacionalnu sigurnost. Ima mnogo konfuzije oko pregovora u Genèvi. I dok su trajali pregovori u Genèvi, Trump je optuživao Ukrajince da nemaju “nikakve zahvalnosti” za američke napore da okončaju rat. Marco Rubio je nakon što je izostao iz pregovaračkog aranžmana u Miamiju poručio iz Genève (iskreno?) da je postignut napredak. Ovdje su Evropljani, izgleda, nametnuli svoj koncept o prekidu vatre na liniji fronta, a koji ne traži povlačenje Ukrajine iz gradova u Donbasu niti se isključuje prijem ove zemlje u NATO. Ukrajinska vojska bi imala do 800.000 pripadnika (ne 600.000). Nuklearnu elektranu u Zaporožju Rusija bi prepustila IAEA, koja bi obezbijedila podjelu između Moskve i Kijeva, a zamrznuta ruska imovina bi se koristila za obnovu Ukrajine. Hoće li Rusija progutati ovakve prijedloge, čak i uz nagovještaj da bi se mogle ublažiti sankcije Moskvi, što bi joj bila viza za povratak u G8? Što su Rusi onda ratovali ako ništa ne bi dobili? Neće to ići baš tako, bez obzira na silu Zapada.

Biznis-aktovka i topuz

Činjenica je da je Putin uspijevao dugo vremena da vuče za nos Trumpa. Putinov cilj je bio da spriječi uvođenje težih sankcija Moskvi, što nije mogao u oblasti energetike. Trumpu, pak, koji u jednoj ruci nosi biznis-aktovku, a u drugoj topuz, cilj je da što prije okonča sukob i krene u dobrovoljnom silom uzimanja prirodnih bogatstava slabijih. Dobijenim pravom na eksploataciju rijetkih metala Trump je Ukrajincima već naplatio za isporučene američke rakete HIMARS, ATACMS, Patriot i drugo oružje. I sada bi se Ukrajinci, po logici tajnih pregovora sa Dmitrijem, trebali predati. Amerikanci su propustili igrati oštro sa Putinom.

Ovakav Putin je, zapravo, predator, baš kao Trump kojeg uzbuđuju jaki, snažni i nemilosrdni. Trumpova administracija je dosada demonstrirala nekonzistentnu politiku. Jednom su od Zelenskog tražili nemoralne ustupke, drugi put su trčali na pregovore u Anchorage i predavali dijelove Ukrajine, treći put su stajali (neiskreno) uz bok Evrope. Svileni siledžija Vladimir Putin razumije samo jezik sile. Podilaženje ruskom predsjedniku, koji se nalazi na svjetskim potjernicama, nikako ne doprinosi američkom prestižu. Dok su trajali razgovori u Genèvi, Trump je optužio Ukrajinu da nema “nikakve zahvalnosti” za američke napore da okončaju rat. Očekuju li stvarno Amerikanci da Ukrajina zahvali Moskvi zato što je okupirala 20% njene teritorija i ubila veliki broj civila?

Ukrajinci dobro razumiju šta bi to značilo. Time bi dobrovoljno pristali na zatvaranje vrata svoje budućnosti. Saglašavanje sa oktroiranim mirom značilo bi vraćanje u rusku tamnicu. Amerikanci ne mogu očekivati harakiri od Ukrajinaca ni pod koju cijenu. Kijev se mora osloniti na svoje snage, kao i na podršku Evrope koja je zasada odlučna da brani integritet Ukrajine. Ne zbog Ukrajine, nego zbog sebe. Otpor domicilnog stanovništva mora biti još snažniji jer nema te sile koja može ugasiti težnje za slobodom jednog naroda.